Pljačke banaka uz puškaranje s policijom bile su nezamislive, a razbojstva i ubojstva rijetka.

Odluka je to koja će ga udaljiti od obitelji i odvesti u rodne Vinkovce, na razrušene ulice kojima odjekuju topovski udari i puškaranje, a spaljena ognjišta i krvavi pragovi navješćuju crne i teške dane koji dolaze.

Još puškaranje i ne zače a tebi pune gaće prekinu ga s cekerom neki Ante Garan s Mrnjavaca, ljudina, oplošina, okrupna i nabusita nisi ti, brate, kako nam se hvališeš roda hajdučkoga, već kukavičkog i prosjačkoga

Rano ujutro toga 5. srpanja 1814. britanske i američke izvidnice i bojna osiguranja (predstraže) ostvarile su bojni kontakt i započelo je puškaranje u namjeri da se otkriju stvarne jačine postrojbi.

Hip za tim puče i druga puška, pa više njih, i u malo nasta živo puškaranje tamo preko ravnice, na onom kršu.

Samo se je ćulo njakvo puškaranje gori u Pavlovcu i, biva, dok su kroz Pavlovac prošli bilo hin je manje.

Kada smo došli nešto bliže našem bunkeru uletjeli smo u puškaranje i rafalenje koje nas je prizemljilo.

Prvo se začuo jedan jači udar, a potom je počelo i puškaranje.

Puškaranje je trajalo do noćnih sati, ali više nisu pokušali prići našim linijama.

Očigledna parafraza događaja u moskovskom kazalištu ovdje je nadopunjena: u prostor uskoro za njima upadaju i američki osloboditelji s puškama od coca-cola limenki i vlastitim manifestom te nastaje apokaliptično puškaranje.

Nekoliko iznimno duhovitih scena (obračun i prva borba Farrella i Beckinsalice u kojem ga ona napada dosad neviđenim kliznim zahvatom međunožja, dvostruka muško ženska šaketačka borba u liftu, puškaranje u vakuumskom prostoru), uzbudljivi i eksplozivni vizualni efekti bladerunnerovski otuđenog metropolisa, atraktivne glavne role (Colin Farrell, Jessica Biel, Kate Beckinsale) sasvim su dostatan razlog filmofilima za provjeru odgovara im li više starija Verhoevenova verzija sa Švarcijem kao nabildanim ratnikom survivorom ili im je bliži seksipilni odmetnik Colin Farrell u unapređenoj verziji, prilagođenoj efektima 21. stoljeća koji su im stajali na raspolaganju.

Ako već predlažeš sveopću trampu kao način razmjene dobara, zašto, na području činidbi i usluga, ne bi predložio i puškaranje.

Na cijeloj liniji čulo se sada puškaranje.

Po Maloj Gospi doču se da je u Hercegovini puškaranje utihnulo, te prosjaci iz cijele Krajine brže-bolje štap u ruku, torbu o rame, pa u jesensku ispašu.

Opet puškaranje.. ostao sam na zadnjem okviru i primjetio da teško držim pušku a ledina kao more puna valova.U sekundi sam išao opet u provjeru i imao sam što vidjeti.

Na opću žalost većina modova (osim Sole Survivor) brzo se svede na obično puškaranje, a za neku ozbiljniju igru trebalo bi angažirati nekoliko prijatelja i formirati tim.

Idući dan, opet u gluho doba noći, slijedilo je novo puškaranje.

Dok sam jednom obilazio loze na Graovoj pasici dopre do mene puškaranje iz Proložine.

Potvrđivalo je to i stalno puškaranje na položajima oko grada, ali, očigledno, ni kako da se zapleni dobar konj.

Imali su pravo, jer zaradili su ga ratujući protiv Turaka, ako se puškaranje preko ravnice i patroliranje uz Savu moglo nazvati ratovanjem.

Hrvatski narod u svojoj tradiciji ne poznaje proslavu uz puškaranje, petarde ili palenje krijesova ili baklji.

U subotu u ranim dopodnevnim satima nakon oštrog puškaranje oglasila se i zarobljena haubica koju su pobunjenici oteli domobranima kada su domobrani prolazili kroz zaseok Teočak - Dugopolje 4. kolovoza.

Sa svih strana čulo se puškaranje te ekspolzije granata, i iz smjera Dvora i iz smjera Kostajnice.

Mislim da više nije tako ozbiljno, postalo je više revijalno svakodnevno cyber puškaranje, bez pravih malicioznih namjera. 14. Kako izbjeći " warfare "?

Eto, i danas smo čuli puškaranje popa Musića i njegovih hajduka.

I sve opet zašuti, iako i nije tišina, ali nekako u tom trenutku nije bitna ni vika koja se čuje s nekog otvorenog prozora u rakovačkim neboderima, niti puškaranje na liniji, niti onaj zvuk koji se čuje kada dječak skoči s vrbe u Koranu, a djevojčice zadivljeno gledaju sve dok ne izroni, pa onda brzo okrenu glavu i s pomalo rumenim obrazima pričaju o nečem sasvim desetom.....

nevjerovatno koliko nam toga, jedna sasvim obično-banalna rečenica, može promjeniti u svakodnevnici. sjedim tako u dragom društvu, pijuckam sok žute boje (jedino što mogu definirati), slušam spiku o boji za zidove i ubacujem pokoji prijedlog (kuhinju u braon s crvenim točkama da se ne vide fleke od kuhanja) kadli stiže kavica. uzimam šalicu, srknem i izgovorim taj sudbonosni red riječi: - gdje ti je pepeljara? mislim, društvo je ok, spika sasvim obična, ambijent za poželjeti, kavica po mom ukusu i naravno da cigarete idu po difoltu, ali misliti je jedno a srati... riječ pepeljara u hipu se pretvorila u crvenu signalnu raketu koja je dala znak za sveopći napad na moj teritorij. započelo je kao bezazleno pogranično puškaranje, u čarku se upetljao satnik pred mirovinu hvatajući zadnju priliku za viši čin i zapovjedio pješački napad, poludjeli je bojnik na granicu izveo tenkove, generlštab je izvršio državni udar i objavio rat. u kratkom vremenu moj je teritorij rovala teška artiljerija. naravno nisam ostajao dužan. počelo je, naime, s onim tipičnim nepušačkim pitanjem " zar baš sad moraš zapaliti? ". vidi, stari, nije bitno moram li, moguće i da moram jer ja sam ovisnik o nikotinu, bitno je da HOĆU, i da hoću baš sad. ni ja tebe nikada nisam pitao moraš li jesti baš onda kada si ti htio. onda je uslijedilo ono zdravstveno pitanje " znaš li ti da to šteti zdravlju? ". ti ćeš mi reći kao brineš o mom zdravlju pa mi daješ da pijem cjeđenu naranču koju si netom ubrao s drveta u vrtu, ne seri, upravo si mi nalio dva deci kemijski obrađene vode obojane polikolorom u nekoj šupetini iz predgrađa. jebote, pojeo sam do sada toliko hrane s aditivima i konzervansima da kad budem umro sto godina neću istruniti. uslijedilo je granatiranje teškim haubicama s neprijateljskog teritorija po mojim monetarnim institucijama: " a koliko para popušiš dnevno? znaš li koliko je to mjesečno, a tek godišnje? " jebačko granatiranje, priznajem, al ' malo si se prešo. na mom teritoriju nije zavladala monetarna panika, moja valuta nije devalvirala više tisuća puta, ne trguje se jajima, brašnom i kantama masti. ideš. a kod tebe kao cvjetaju ruže, do grla si u kreditnim govnima, kupio si auto od trideset milja eura, za glazbu, alarme, multilokove i sigurnosne kodove dao skoro kao vrijednost mog auta i k tome spavaš u garaži. a zašto? da bi prevalio isti put kao i ja samo za puno više novaca. stari, svako ima svoje zadovoljstvo koje ga gura pred šalter s kreditima. zagrmili su višecjevni raketni bacaći: " ti cigaretom ugrožavaš moje zdravlje " aha, i uz sav trud s njom ću te ubiti za deset godina. a ti? ti imaš auto od dvjesta konja, motorički si degenerik i vozačku si kupio na stočnom sajmu, da me ubiješ na cesti ne treba ti više od deset sekundi, blento. neprijatelj je počeo otvarati hangare s nuklearnim glavama: " te će te cigarete ubiti ". pametno moje, a ti ćeš vječno ostati mlad. naravno da ću skončati, jednog dana, kao i ti. samo, kad ja budem umro odmah će znati zašto pušio, pio, kurvo se, a tebe će, stari moj, kad budeš umro, staviti na onaj hladni metalni stol i izrezati u komadiće da vide zašto si umro. nije neka satisfakcija, ali ja ću barem biti leš u komadu. među zaračene strane, srećom, uletile su mirovne snage. plavi su šljemovi hitno povukli liniju razgraničenja, satnik je smjenjen, bojnik završio u ludnici, a generali potjerani u mirovinu. nuklearne glave su vračene u hangare i zavladao je prividni mir. bileteralni razgovori zakazani su za koji dan, delegacije su se povukle na konzultacije. ova je stvarnost ponekad lijepa, dobra i blaga, a ponekad krvoločno okrutna. ljudi su dio te stvarnosti i ogledaju se u njoj kao u ogledalu, a ja sam, na žalost, čovjek i od toga ne mogu pobjeći. ne zagovaram niti jedan porok i nikada nisam nikoga tjerao da popije žestu ili zapali cigaretu ako on to ne želi, ali dozvolite mi, ako to baš želim, tih pet minuta zadovoljstva i nemojte me jebati zbog tog.

Ipak, u uličnoj tučnjavi ' ardita ' i francuskih vojnika u Rijeci bilo je poginulih, iako to nije bilo puškaranje nego tučnjava šakama, bocama, noževima i sl.... U kolovozu 1919. god. engleski kontraadmiral G.

Drugo, Eastwood iznimno krvavu bitku dominantno prikazuje kao gotovo usputno puškaranje, što nije posljedica težnje za nekakvim dekonstrukcijskim realizmom ili pokazivanjem kako je bitka izgledala iz japanske krtičje perspektive, nego, pretpostavljam, usredotočenosti na likove i njihove odnose (iako, nakon gledanja Zastava naših očeva koje su prve snimljene i gdje je ključni dio bitke rekonstruiran u svoj svojoj silini i grozi, pada na pamet i pomisao da se Eastwood, nakon što je jednom pokazao krvavu realnost obrane i osvajanja otoka, nije želio ponavljati u Pismima).

Kao što revolucija nije puko ' pravljenje nereda ', barem idejno, tako ni filmovanje jedne takve nije samo puškaranje po šumama.