I zato o gospodinu Pukaniću također nemam što pisati.

Drži govore o Pukaniću u kojima kontekstualno umanjuje dramatiku i značenje njegove pogibije, i ne pada mu pritom na pamet da je on zapravo posljednja osoba koja bi o Pukaniću trebala bilo što javno govoriti.

Prema Nacionalovim izvorima, konačni zaključak da se Pukaniću ukine cjelodnevna policijska zaštita donesen je na sastanku stožera koji se potkraj srpnja prošle godine održao u Ravnateljstvu policije.

Na tom sastanku, kao i na nekoliko ranijih, tadašnji ravnatelj Marijan Benko i njegov zamjenik Ivan Nađ zalagali su se za ukidanje zaštite Pukaniću, i to zbog mišljenja da travanjski atentat na njega zapravo nije postojao.

Nakon toga nastavlja Pašalić prodao bih dionice Pukaniću i omogućio mu da postane glavni medijski tajkun.

Međutim, takvu izjavu Mišetić je dao Novoj TV a u četvrtak 16. studenog to je kazao i predsjedniku uprave NCL Media Grupe Ivi Pukaniću.

Jasno mi je da je Pukanićevo ubojstvo naloženo i odobreno iz vlasti u Zagrebu, od ljudi bliskih Pukaniću, a uz pomoć i posredovanje ljudi iz Srbije.

Koliko se u hrvatskim medijima potenciralo da se Gotovina skriva u Hrvatskoj svjedoči i reakcija na poznati generalov intervju Ivici Pukaniću za kojeg su neki dobro upućeni " novinari ustvrdili da je obavljen, ni manje ni više već na Pantovčaku gdje je tada stolovao Stipe Mesić

MEĐU DOBITNICIMA TOP STIPENDIJE po s e b na je čast ukazana Nevenu Mihiću, dobitniku Top stipendije Ivo Pukanić, koja se po odabiru uredništva Nacionala dodjeljuje u čast pokojnom Ivi Pukaniću, koji je bio jedan od idejnih začetnika cijelog projekta.

Pa gdje onda ne bi nešto takvo tip-top i vrhunsko kao famozni " JPP " iz kojeg po Pukaniću (ili onima koji mu šapću) svima frcaju Euri, masovnije i veličanstvenije od vatrometa na netom završenim olimpijskim igrama.

Mirjana Pukanić u tom je postupku više puta lagala i neprimjereno govorila o svom pokojnom suprugu Ivi Pukaniću, a pokušao joj je pomoći i Zdunić.

Nepoznati atentator je iz neposredne blizine Ivi Pukaniću pucao u glavu, no Pukanić je uspio reagirati i izmaknuti se.

- Pisma Hrvoja Petrača iz zatvora Ivi Pukaniću; - Popisi petokolonaša i " snajperista " u ST-u, Nedjeljnoj Dalmaciji i drugim listovima početkom devedesetih;

" Zato da bi šteta bila manja pozvao sam generala Gotovinu da se pojavi pred hrvatskim organima, i on je u jednom intervjuu Pukaniću rekao da je spreman doći u Zagreb, odgovoriti na svako pitanje, a onda ako odluči sud, da bi onda otišao u Haag ", rekao je predsjednik Mesić.

Ka će se doznat istina o Hodakici, Pukaniću... etc..

Tako su riječi iz obrane trećeoptuženog Amira Mafalanija, za što se moglo sumnjati da je samo manevar na kraju sudskog postupka, istina, koja je možda mogla i spasiti život Ivi Pukaniću.

Ti su tekstovi objavljeni nedugo nakon što je Mirjana Hrga nekorektno izvještavala o problemima koje je Pukaniću stvarala njegova bolesna supruga, pa je Hrga pogrešno mislila da joj se Nacional zato osvećuje i prijavila Jelinića i Jurdanu Hrvatskom novinarskom društvu.

A o smradu Pukaniću je suvišno trošit riječi.. došla maca..

Spomenuti intervju nije ni informativan, ni provokativan za Subotića, nego krajnje zlonamjeran i tendenciozan prema pokojnome Pukaniću.

Otkako se priča o Mirjani i Ivi Pukaniću posve razotkrila u listopadu 2007., u proteklih godinu dana Pukanić je za medije bio mafijaš, zlostavljač, silovatelj, narkodiler, perverznjak, oružnik, novinar, narkoman, otimač, sijač straha.

Zagorčev odvjetnik, koji je u medijskoj ofenzivi, izvlači i famozna Petračeva pisma Pukaniću i manipulira u javnosti da je Petrač instruirao Snježanu Šiprak kako da tereti njegova klijenta.

Zagorec je itekako imao razloga Pukaniću željeti sve najgore.

Činjenica da je Pukanića netko već jednom pokušao ubiti nije za Šipušićevu profesionalnu svijest bila upozorenje da bi se Mafalanijeva opaska mogla odnositi na drugi pokušaj, zato što je Šipušićeva ustanova marginalizirala slučaj, tretirala ga kao Pukanićevu manipulaciju i oslobodila svoje ljude psihološke obaveze da opstojnost prijetnje Pukaniću drže na umu dok obavljaju redovne poslove.

Očito je da se radi o vrhunskom profesionalcu koji je bio toliko siguran u sebe da je Pukaniću sekundu pred potezanjem okidača s osmjehom na usnama poručio sad ću te ubiti

Porukom koja je nedvosmisleno odaslana Ivi Pukaniću i njegovu Nacionalu etabliran je novi kriterij u prodaji medija: u njihovu slučaju nije baš pretjerano važna težina financijske ponude i eventualni državni profit, nego razina kritičkih decibela kojoj bi današnji prodavatelj, ne lezi vraže, već sutra mogao biti izvrgnut.

Đžabe je što je on Ivi Pukaniću rekao da je nevin kad Puki nije sudac, pa da ga može osloboditi optužbi.

Tvrde da su nekim novinarima nudili mito da prestanu kritički pisati o Đuroviću, a istodobno su tijekom cijelog suđenja pokušavali utjecati na neke novinare da kritički pišu o mrtvom Pukaniću, pa čak i o Franjiću.

Takav Žganjerov postupak i ne začuđuje jer on Nacionalu i Ivi Pukaniću ne može oprostiti članke u kojima se o njemu kritički pisalo dok je bio šef Uskoka.

Što smo saznali o Pukaniću i ostalima a dosad nismo znali?

Krivnju je svalio i na novinare drugih medija koji su se prema Pukaniću odnosili lešinarski, HND je nazvao mediokritetskom udrugom, a Pukija najvećim istraživačkim novinarem u Hrvatskoj.