Mogu li uopće izdržati život bez promjena, bez uzbuđenja, ustajati svako jutro u određeni sat, raditi neki nezanimljiv posao, ne zato što ga volim, nego zbog pukog preživljavanja, dočekivati Nadiu iz večeri u večer na povratku iz njenog salona, govoriti sa njom o beznačajnim sitnicama, koje mi sigurno ništa ne bi značile... mogu li sve to?