... čoviku triba pomoć svakako.... nije on jedini, ali neka i njega poljubi jednom srića... samo me je straj da sve ovo skupa nije predizborni trik, pun kua mi je politike svake vrste.

Lik ima pun kua kaznenih prijava, uvuka bi se u prkno svakome od koga može nešto dobit, a od njega se očekuje da bude neka vertikala, ka protiv haga i tako.

Nije prošlo petnest godin otkako su zavladali sviton, a već mi ih je pun kua.

Već mi je pun kua ovoga, svako malo neko prosvjeduje, nek iđu radit il ' nek više daju otkaze.

iz svega se lako može zaključiti koliko se pažnje (a i love, hej, nećemo se zajebavati) posvećuje vizualima. bolje reć, puno volje srca upucam u sve to, a isto tražim i od svih koji na njima rade. nije to lako iskati od mahom hladnih egzekutora i profija. zato s takvima nisam ni radio. na kraju balade, kad je sve gotovo, speglano i odprintano, na ulici se priča svodi na ovo; od 100 % plakata predanih plakaterima najviše 70 % stvarno završi gdje treba na ilegalnim (najčešće) ili legalnim plakatnim prostorima (rijetko), ostalo dečkasi pobacaju, zapale, pojedu, fakat ne znam kaj rade, ali ih ne polijepe. i to se zna. zna se zato jer je neprovjerljivo. ako imaš sreće plakati ti potraju dan, najviše dva dok ih ne prelijepe sa plesnim tečajem, kamasutrom ili nekim lošim bendom. ili dobrim, na isto mi dođe. ili pak dođeš u klub di sviraš i u nekoj od prostorija skužiš pobacan pun kua svojih plakata, nikad plakaterskom rukom taknutih kako čekaju godota. a samo 2 tjedna prije iz istog tog klubića forsaju da pošaljemo tolko i tolko, na što se ja uvijek samo zloguko smijem. kad ih ugledam onako pobacane i zgužvane, nije mi smiješno. vrijeđa me. jer nas ne cijene. ne moraju ništa ni govoriti, znam to. (moć neverbalne komunikacije;)) plakati, dobri plakati, puno toga pričaju sami za sebe i po sebi. o bendu, o društvu. ako ne idemo tako daleko, onda na baznom metaforičkom levelu možemo ljude podijeliti na one koji se uvijek i one koji se nikad nisu zajebavali s nekim. to nas čini različitim. vele da je u različitosti ljepota života;))

Umjesto da je rekla: " Stan je moj, iznajmila ga i ko vas yebe. " Sva ova predstava sa njenim mužem i konstantnim laganjem je podcjenjivanje građana kojima je već pun kua takvih političara i novinara koji puše te stvari.

Ovako ste nam navukli pun kua isfrustriranih ustašoida na vrat, bezzubih i nepametnih da ne zaboravim, da me bilo neugodno proć, onin malin komadom rive koji je osta slobodan.

Također sam već rekao da ga gledam isključivo kao voditelja, a @grdom sam zviznul minus na Dnevnik zato kaj mi je pretežak Devnik kao tekst sam po sebi i kaj mi je tema bezvezna jer mi je više pun kua kua feng i ustaša i partizana i Vukovara i svega ostalog sličnog...

Meni se vidi da se na temi Vukovara desetljećima potkusurivaju raznorazni privatni motivi koječega i za koješta, a od čega sutra kruha na stolu neće bit ni mojim princezama ni djeci od @grdog, a koliko ja imam informacije od samih vukovaraca njima je također pun kua kua feng raznih dušebrižnika prošlosti.

Je, istina je da jemamo pun kua pasivnih simpatizera, ali ta pasiva neće maknit ove gubaše.

Komentar od: 1950 bjelovar @ 17. studeni 2009 0:26 Je prijatelju to si lipo reka samo mi nisi naznačio što su nam do sada napravili ljudi od kolarine prepuni elokvencija svih razina, neokaljani kaznenim proganjanjima...... nije ti palo na pamet da je ljudima više bio pun kua takvih.... nije ti palo na pamet da im je to bila jedina neisprobana verzija.............. nije bitno tko je tu bitno je kome taj postavljeni odgovara..... dok god ne bude se stekao dojam da se TAJ boji javnosti..... nema sreće

U te 4 godine osvojena je jedna medalja na tri natjecanja i to na SP 2005. To je u rukometu puno i meni je već pun kua pozivanja na te rezultate i govorenja je mi smo najbolji, najveći i ne znam što još ne al REZULTAT to ne pokazuje.

Jesi dobro?, Bocika bi koluta očima ko da mu ih je više pun kua.

Sva sreća da je Troja povijesni film, traje pun kua, pa se u nekim scenama stigne i popričat.

Ali moraš razumit da je mnogim ljudima pun kua i Grbića i Sapunara i Fiorentinija i sličnih i pitaju se kome i zašto će pored tih 40 - 50 kn davati JOŠ 100...

Nis, opet, vracaj se, al sad nam je vec lagano pun kua svega, jer je vec tri popodne, a mi smo kao planirali u 11 bit na vrhu smjera.:) Vicemo Luki i Miji koji su još uvijek na zadnjem standu da oni lagano krenu prema gore (gdje smo mislili da je smjer) dok se mi spustimo.

Ali njima je pun kua i neće izać na izbore.

Pun kua mi je aktivista za prava osam lgbt pripadnika, dva stabla i vegana.

Pun kua mi vas je tako priglupih.

ne bioh ni pljusnuo dnevnik da nisam, a provokaciju sam naslutio odmah, ali ipak mi više pun kua i Smranadera i svega na tu temu pa otuda koment o dnevničkom naslovu...

Prvo? Lista poreznih dužnika ' koja je popunila proračun i zaposlila ljude, pa onda Registar branitelja, koji je evo napunio proračun i zaposlio ljude, pa će sad ZO koji će napuniti proračun i zaposliti ljude... a zapravo nam vas je pun kua i trebamo otpustiti Vladu....

Todorić ovo, Todorić ono, više mi ih je pun kua

Dragi Butch, radi se o jebiga, pičkalimumaterina, pun kua, Neslanovac, Riva i kerumica, usput, drago mi je što se Splićanistika čita preko bare, ali napominjem da se zarez u suvremenom hrvatskom ne izgovara.

Ostala momčad na okupu ili ne, uvik zvoni u glavi da negdi nisi pun kua dobija.

MOTO: kad se male ruke slože/sve se može, sve se može (iz filma Vlak u snigu, koji je snimjen kad san ja bija beba) STAROST: u glavi san mlad, iako je u kostima pun kua, vidi pod moto KAKAV HAJDUK PAMTIN: vidi pod starost koliko san star, uzmite u obzir da san ka klinjo gleda Hajduka na staron placu i doživija tu atmosferu NAJVEĆI LOVAČKI USPJESI: otkrija zloglasnu Matrix družinu, ča je poslin tega bilo, to je već legenda; razheba đ-Iku, Bezgroša i Antu bez piše, a Kredi F. mi je u zadnji tren sa ciljnika uteka u Smradušino i Kerumcijevo prkno.

Miško ima pun kua mana, za razliku od ukrave, naguznika i njiove agenture, koji imaju samo mane dvije: kyrca ne vride i po crivima smrde

Već mi je lagano pun kua.

Pretpostavljam da bi mnogi odmah zaokružili prodaju, jer im je pun kua svega.

I vidim ih tako natiskane kako se u milionima koprcaju na pustoj postapokaliptičnoj pješčanoj vali vrebajući žrtvu, nekoga tko se u njima prepoznaje. jer poletjet će samo ako I kad se netko u njih prišteka, ko u cameronovom blockbusteru. dječak u mailu spominje narko. narko je nastao tako što je borščak na probi krenuo vrtiti one početne tri harme na basu. odmah sam se zaljubio u taj antibasistički tretman instrumenta, zaustavio nešto što smo do tada radili i počeo sređivati borščakovo šeprtljanje trudeći se da krug ima glavu i rep. (kako krug može imati glavu i rep, pada mi na pamet?) kasnije smo, najviše tićo, kraljić i ja, razvijali stvar u raznim smjerovima. nakon početne zaljubljenosti na prvi pogled, očekivano, uvijek slijedi gnjavaža. frustracija. tako to ide.. paralelno sam, roštajući po sebi, došao do teksta koji me se, huh, stvarno ticao. jako. u to sam vrijeme proživljavao prilično bolan prekid, kako i doliči friškim drajcigerima. lunjao od neprikrivenog bijesa do totalne pekmezavosti. recimo da mi je narku uspjelo napraviti balans koji u niti jednom trenutku ne kliže u patetiku. mjesecima smo drljali po pjesmi, pun kua verzija. napravili smo stvar sa, činilo mi se, puno previše nekompatibilnih dijelova koji stalno nešto kreću pa stanu, pa malo cuknu, zatvaraju se i otvaraju ko rolete. cjelina mi nije dihtala. bojao sam se da naprosto nije dovoljno prohodna, razumljiva. meni razumljiva. ipak, ono što me konstantno klalo je oasisovski zvučni zid gitaretina u kompletnoj disproporciji s fragilnošću teksta. po tom sam se zvučnom urnebesu ispod sebe derao ko pavijan kojem upravo gule kožu. naprosto, nisam si u takvom okruženju vjerovao. a to je neodrživo, neoprostivo. nikako se nisam mogao pomiriti s tom emocijom jer je nisam prepoznavao kao svoju, nego kao pretenziju, imitaciju prave emocije. otišli smo snimati ploču u tivoli, s pjesmama kakve smo napravili u rupi. u tivoliju smo proveli mjesece. narko me sve više klao i klao, a ponajviše zato što je svima osim meni bio tak super. jednog jutra sam, ne znam točno čime ponukan, nazvao srđana sachera, svakako jednog od tri frajera čiji me rad ko balavca inspirirao da se ovim bavim, da imam band. siguran sam u jedno, njega je stvarno zaboljelo lijevo jaje dotiču li se mene babilonske baklje, radnička klasa, nena i još buljuk njegovih pjesama ili ne. sigurno nije imao vremena da se bavi takvim tričarijama, jer se bavio sobom i svojim kurcem, kako bi to lijepo sažeo biff. poslao sam mu narko i poput malog prvašića priupitao što da radim s pjesmom koja mi se čini totalni auzmeš. bez nade da će to čovjek ikad poslušati. i gle čuda zove on za par dana sacher pri aparatu. čuj, dragi dubravko ivanišu ripperu, a kaje tebi u toj tvojoj pesmici refren? ja velim sanjajući uvijek idem tebi. ma daj, kaže on, to je pripjev, refren je ono (pjeva u slušalicu) daaa li sam ja tako davan. tu trebaš očistiti šumu od drveća, dragi moj ovaaaj u holivudskim pričama moj bi lik nakon razgovora s mentorom valjda ispremiješao cijelu pjesmu (kao da to prije toga na probama već nisam pokušavao milju puta), pola toga izbacio, i ko profesor baltazar u svečanom odijelu s novim izumom došao pred svjetinu iz banda. o ne, nije bilo tako. s gospodinom s. s. - om se nisam složio ni oko čega, ali bilo je sjajno to što je i njega pjesma počela klati, do te granice da je pristao doći do nas u deželu uglavnom, nekadašnji srđan sacher, sadašnji samuel sacher i budući santiago sacher ubrzo se stvorio sa sitarom usred tivolija i tamo proveo puna 3 dana. uh, al je to neka velika stvar, pitate se? bogami, meni i danas je prva je dva dana skršio na pripremanje prstiju za sviranje sitara () jer je, žalio se, izvan forme. treći dan je snimao. to su jedina tri dana koje je proveo bez svoje životne družice otkad su se upoznali i to u društvu mekinjavaca, kojih velika većina nema pojma što i zašto je on uopće tu, jer, ponavljam, pjesma im je bila savršena, pec pec, ne diraj rođena je prozračna, bajkovita, nepretenciozna, sitarom provučena ljepotica. istinabog, predugog trajanja za singl. čim je taj sitar zazvonio, od prvog tona, bio sam siguran da mi se emocija vratila kući, ko lesie. tamo gdje je toplo i tamo gdje se osjeća dobro. hvala ti srđane/samuele/santiago za sva vremena stvar smo ostavili robertu moormanu (amsterdamskom producentu kojeg smo, btw, pozvali u studio da uvaljuje loopove i zvukiće u već gotove pjesme uglavnom, da nas modernizira, ha ha čovjek većinu vremena nije znao što da radi ni s nama ni s tim songovima mučio se po cijele dane ko vuk samotnjak u izolaciji male režije studija opkoljen čudnovatim spravicama, tipkama i šarafićima) da je remiksira. inače mrzim tipove koji su pametniji od pjesme, pa drkaju po njoj, premeću razmeću, razgrću, a sve to na bazi nemuštog loopa koji im se pričinio kao dobar nazivnik. još više prezirem sebe kad takve tipuse zovem da mi rade paprikaš od stvari zato jer nije dovoljno komercijalna. a mladi to vole nabijem i njih i sebe. ali nizozemac je zaista poštovao što smo napravili i pjesma je remiksom definitivno dobila na singličnosti. kasnije smo upravo moormanovu varijantu koristili u spotu mauricia ferlina i prilično je sigurno da je takvu najviše ljudi poznaje. suma summarum, na kraju nije ispalo ni po bendovom, ni po mojem, nego po dačerovom. tako se, dragi moji hrvati, ulazi u europsku uniju:)

Ovakvih \ " projekata \ " mi je više pun kua