Puno je filmskih govora koji nas mogu inspirirati i zbog kojih čak možemo pustiti suzu.
Puno je filmskih govora koji nas mogu inspirirati i zbog kojih čak možemo pustiti suzu.
Winfreyn show se od drugih razlikovao što je teme činio osobnim prije nego senzacionalnim, vjerojatno zahvaljujući njenoj karizmi i suosjećanju uz koje su i najtvrđi muškarci znali pustiti suzu.
Ne, neću još pustiti suzu, premda znam da će, kad dođe trenutak, uslijediti čitav slani val koji će me ošamutiti.
Tko će zajedno samnom pustiti suzu na zadnjoj sceni i reći: Ovako ću se ja tebi popeti na prozor?
Otkad znam za sbee i poceo sam navijati za taj Milan taj covjek je u njemu i evo danas kad je dosao kraj takvoj jednoj karijeri tesko je ne pustiti suzu.
Ne volim filmove za kojima moram pustiti suzu
Svi mi koji smo prozivjeli osmicu i znamo sto su DANI PONOSA I SLAVE mozemo uz ove rijeci pustiti suzu ponosa ali i tuge za izgubljenim, zeljenim i dobivenim gorka li je al svaka ti pohvala SUPLJA PRICO
Evo, pobjedi li HDZ u Zadru, možemo se samo pomoliti, pozdraviti sa boljim sutra, pustiti suzu i stisnuti zube te pomiriti sa time da će 4 naredne godine biti korupcije, kriminala i nastavka krađe i pljačke svega što je ostalo.
Nije tip koji će lako pustiti suzu.
.. da Li dečki pLačU?.. mislim da je ovo pitanje glupo.. kao i svaka druga bića na ovome svijetu, svi mi imamo osjećaje.. svi se mi nekada veselimo, svi mi nekada plačemo.. patimo zbog nekoga i nečega.. pokazujemo svoje osjećaje.. pokazujemo da nismo ravnodušni i da nismo flegme.. prije svega, pa to je ljudski.. ovih par napisanih rečenica kao da se odnosi na cure.. i samo na osobito cure.. cure su oduvijek bile prikazivane kao nježna bića s osjećajima.. s dozom nježnosti, ozbiljnosti.. one su bile te koje su pokazivale svoje osjećaje.. i to nije bilo sramotno.. a dečki.. dečki su predstavljanji kao čvrsti, kao netko tko NE SMIJE pokazivati neke svoje osjećaje.. kao što je plač, tuga i bol.. svi dečki koje poznajem misle da je smješno plakati.. da je smješno kada neki dečko plače.. zašto?.. pa i dečki su bića koja mijenjaju svoje osjećaje.. kažu da je to sramotno.. zašto?.. kažu jer samo mlakonje plaču.. tu sam ih dočekala.. boje se pokazati svoje osjećaje jer misle da će biti osuđeni zbog toga.. kao da je to grijeh.. možda glupo zvuči, ali kada vidim da neki dečko plače zbog mene.. kada vidim suzu na njegovom obrazu.. ne smatram ga mlakonjom.. baš naprotiv.. pokazat će mi svoje iskrene osjećaje.. ne kažem ja sada da dečki svaki tren moraju plakati.. ma nee.. samo kažem da nije grijeh ponekad pustiti suzu.. kao što sam rekla.. ljudska duša je ista.. što se osjećaja tiče.. suze i smijeh.. poznati su i dečkima i curama.. i VJERUJEM da je svetko od njih pustio suzu...
Ljudski je pustiti suzu za tragedijama.
Nekad kad ste bili samo članica u Vladi onda ste češće znali pustiti suzu.
Neki bi došli pustiti suzu koju, a neki se uveriti da te stvarno više nema.
Ostala je uspomena na neustrašivu, inteligentnu ženu uvijek spremnu pomoći ugroženima ali koja je unatoč tome što se nije libila izlagati vlastiti život pri tome, često bi na kraju akcije našla utjehu na ramenu svoga vjernog Williea i nije se stidjela pustiti suzu, pokazujući nam da se iza sve te fasade junačnoga borca, tu ipak krila nježna i osjetljiva duša žene koju su okolnosti odvele na put kojim je do kraja svog života nepokolebivo kročila.
- dizati se subotom u sedam - vikati na mamu i vratiti se u krevet - spavati do jedanaest - potrošiti cijelo prijepodne na interentu, forumu, etc. - zanemariti cijelu hrpu neopranih majica, a istu večer spremete se van - nalakirati nokte - baciti se na ručno pranje He-Just-Did-Me majičice - oguliti sav pišljivi 34 - kunski lak - shvatiti da nemate acetona - nalakirati novi sloj - jesam li rekla sloj? slojeve - pustiti suzu kada shvatite da vam završetci prstiju liče na gomolje krumpira - slušati kmeljenja lokalne ekološki osvještene prodavačice o štetnosti pretjerane upotrebe laka za kosu - dati pijancu pet kuna i vidjeti ga kako ih pred vašim očima s ostatkom pomno prikupljenog sitniša troši na pivu - zaboraviti odgovoriti na neke mailove - misliti da ste vi jedini koji imate probleme - ružno pogledavati zaljubljene parove - otići u top shop, probati osam majica i shvatiti da vam ne stoji niti jedna. - proliti nescafe po laptopu. (Živ je i radostan još uvijek, ne brinite.) - preuživljeno planirati ljetne praznike - MSN-ati se sa osam ljudi istovremeno - trošiti previše novca na kavu - tjedan dana jesti nerazumno male količine hrane - sanjivo promatrati predavanja, a na postavljeno pitanje odgovarati sa ha? (toliko o mom dobrom odgoju.
Miriam me poljubila, što je naravno bilo previše za moje sposobnosti oslanjanja na vlastite noge pa sam se onesvijestila... otvorih oči ponovo na onome istome krznenom bijelom pokrivaču na kojemu sam se probudila i prvi put.. kraj mene je sjedala ovog puta Ona... pogledom sam tražila njezina usta, mrmljala je tiho neke nerazumljive riječi gledajući u staru, ukoričenu knjigu s požutjelim listovima i izgledala upravo božanstveno... okrenula se polagano, kao da pazi pri samom pokretu da me ostavi na životu, da ne reagiram kao prošli put... rekla je nešto, prečula sam jer sami zvuk njezinih riječi bio je harmoničan, nježan i duboko u njemu skrivao se, sigurna sam, zvuk harfe u najmanju ruku ponovila je.. trznuh se... nasmijala se... ' bojiš li se? izgledaš preplašeno '? oooovaj... pa.... i nisam baš... samo nisam navikla na ovakve prizore u svom svijetu.. oprosti mi... mislim na ono prije što sam se onesvijestila.. mmm ' ' ma sve je u redu, to je uobičajna reakcija, nisi navikla na moju energiju, možda je upravo suprotna onoj koju ti imaš... jednom ću te naučit kako je imati.. ' ' hm, u to čisto sumnjam ali... ' ' ššššš ', umirila me, ' nemoj tako... moraš imati vjeru, moraš je izvući iz dubine i spoznati svu njezinu moć.... ubrzo ćeš uvidjeti da si poput nas, da možeš stvarati i bivati u svakom trenutku pozitivna, vedra, čista i neopterećena... da možeš imati i davati upravo sve što ikada si sanjala da bi htjela... mogu zaviriti u svaki kutak tvoje duše i spoznati da si mnogo toga zapustila i da mnogo toga skrivaš u svojoj krhkosti, da se previše brineš o posljedicama prije nego što si spoznala uzroke.. vidjet ćeš, naučit ću te... možemo biti sestre koje će disat jedna uz drugu i učiti jedna od druge... plesati i smijati se, ali i plakati ako je potrebno... želim stvoriti kutak u kojem ni trenutak nećeš biti sama kao što si bila nekada tamo, s one strane... želim da taj svijet bude samo tvoj i toliko jak da ga ni najjača negativna sila ne može razbiti ni prodrijeti do njega ujedno i toliko stvaran da nikada ne posumnjaš '... ' hvala ti ', posegnuh je zagrliti, ali u zadnjem trenutku povukoh ruke i grčevito zaglih sebe oko struka... njezine svijetle oči samo su bljesnule u iskricama blagosti i mira... ' dođi ', klimnula je prema zidu i ustala... brzo ustanem i ja za njom... slijedih je do starog kamenog zida... čudno, nisam prije ni primjećivala kako i on sjaji, sjaji sve ječe kako se primičemo... ona učini pokret rukom, pokret u obliku kruga... na tom istom mjestu ukaže se veliko, bakrom uokvireno ogledalo... jako staro, po mojoj skromnoj procjeni, ali tako magično... sa svake strane okvira imalo je po dva kamenčića i jedan na vrhu.. bili su različitih boja... s lijeve strane stajahu plavi i poviše njega, u razmaku od par centimetara crveni, zatim s desne strane zeleni kojega je nadvisivao bijeli te na kraju poviše svih njih stajao je veličanstveni ljubičasti... okvir je bio izrezbaren nekim vijugavim nitima i spiralama... stajala je ispred njega... ' dođi ', napravila je pokret lijevom rukom, ' stani kraj mene '... nesigurno se primakoh ogledalu, primakoh se Miriam i stadoh ukopana... ogledalo je bilo živo... spiralno je vijugalo cijelom površinom do okvira... ' reci mi što vidiš '... pogledah i pomislih kakvoga li glupoga pitanja jer je predmet u kojeg sam se zabuljila neprestano vrtio krugove iz svoje sredine... ' paaa.... vidiiiim.... spiralu ', reknem odjedom u očekivanju njezinog priznanja da je to stvarno spirala... ona trzne, ' možda će ovo pomoći - primakni se bliže '... dođem ispred i zagledam se duboko.... u glavi osjetim nesnosan pritisak da jedva mogoh progovoriti... ' vidim, vidim samo tebe... sama si tu, stojiš, isijavaš i prekrasna si.... zašto ne vidim svoj lik???? ' kriknem i uhvatim se za glavu, sjednem na pod od boli... i rasplačem se... ona na brzinu učini pokret kruga kao i prije i ogledala nestane... ' oprosti mi, molim te, nisam te htjela tako brzo uvući u sve ovo, ali samo sam željela što prije početi, željela sam ti pokazati kako sebe vidiš, ne vidiš se upravo zato jer se ne doživljavaš, jer si začahurena i ne primaš ništa iz svijeta u kojem živiš... bojiš se previše ', nadvila se nada mnom... ' imaš pravo, možda se uopće ne doživljavam... samo sam jedno tijelo koje će živjeti koju godinu i nestati, zar tako ne treba biti?? nikada neću moći biti poput tebe nikada '.... uzela je moju ruku kojom sam upravo bila obrisala suze i slinu iz nosa i poljubila je... dio ruke koji je bio mokar srebrenkasto je svjetlucao... pogledah je u čudu... ' kkk.. kako sada ništa nisam osjetila? '.. ' nisi? eto, možemo dalje.. ovo je bio prvi korak.. tvoje suze su toliko jake da s njima možeš početi... ne bojiš se priznati istinu, to je važno... upravo je to najvažnije... drugima, ljudima iz svog svijeta, nisi pokazivala da si ovako krhka i da se možeš slomiti kao i svaki čovjek... pomalo si zaboravila da i ti ponekad možeš pustiti suzu.. njima si bila čvrsta i nedostupna, hladna i bahata, zato si i bila sama.... imala si Alastera, toga divnoga starca koji ti je pokazivao tu i tamo da vrijediš i više nego što si sama znala, i živjela si u čahuri u koju je samo on imao pristup... a zašto?? zašto si dopustila da dio tebe, dio tvog srca, pođe, nestane i slomije se? da budeš tako nesigurna u sebe to je dio tebe, to si upravo Ti sada kada si se rasplakala pokazala si da želiš ići dalje... pa idemo dalje... želim ti štošta pokazati.. '..
Navečer ga nisam više vidjela, ujutro ga nije bilo po orah, a kad sam se vratila s posla, ležao je ispružen ispred kućice, očica otvorenih širom, malih rozih uhaca i repića tako živahnih, kao da je još uvijek živ, bijelo pahuljasto krzno se presijavalo na suncu, dok su meni suze klizile niz lice......... šmrcccccccc može li itko razuman pustiti suzu za malim bijelim mišićem???
Ova sada već široko poznata ljubavna priča prema kojoj je snimljen istoimeni film zasigurno će slomiti i one najsnažnije jer ne pustiti suzu čitajući ovaj roman zaista nije moguće.
Nije bilo sumnje da će Mišo pustiti suzu za pokojnim prijateljem i suradnikom, ali iznenađenje su bile ovacije Nedi Ukraden, koja je zapjevala " Zora je... ".
U dokumentarcu na jednostavan način i pun emocija govore majke i očevi ubijenih, zatočenih i nestalih Vukovaraca s toliko tuge i boli svjedoče o tim strašnim danima, da je prateći film gotovo nemoguće ne pustiti suzu.
Tko zna koja po redu čaša sada svojim očima upija nas dvojicu i odbija pustiti suzu vjerojatno prosvjedujući što još nije dobila poljubac.
Tipična Hrvatica staviti će jednu od tisuću turskih serija i pustiti suzu.
Vjesnik može sutra biti ugašen i za njim nitko neće pustiti suzu jer više nema ni čitatelja, ni prijetelja, a ni kupca koji bi za njega platio više od jedne kune plus PDV.
Vjerojatno najpoznatiji hit legendarnih Led Zeppelina ' ' Stairway to Heaven ' ' dobio je još jednu obradu, no ova koju su pred članovima benda izvele Ann i Nancy Wilson iz grupe Heart oduševila je i Pagea i Planta koji se nisu ustručavali pustiti suzu.
Neke lezbijke su toliko emotivne za vrijeme seksa da jednostavno moraju pustiti suzu, dvije, tri, Nijagarine slapove.
Dok plačemo ima nade.Teškoće nastaju kada nam se suze osuše, kada nemamo sposobnosti pustiti suzu.
Jedino mi malo smeta njegova neemotivnost, hladnoća pa mislim, kad osvojiš prvu pobjedu u karijeri moraš vrištati, skakati mora ti se vidjeti srčanost na licu i emocijama zar je problem pustiti suzu?
Boli kada se trudiš pustiti suzu, jer si toliko nesretan, ali ne možeš, ne možeš jer osjećaš da si sve suze već proplakao.
Svećenik se ne boji oboriti glavu, pustiti suzu ili držati nečiju ruku za vrijeme zajedničke molitve.
WALL-E je naprosto prožet dobrotom i ljepotom, ljubavlju i razumijevanjem, nevjerojatno topla priča na koju ćete se od srca nasmijati i pustiti suzu.
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com