Novija povijest hrvatskoga naroda, a s osvrtom na njegove predsjednike, da se svesti na ovu rečenicu: Titovu zemlju " radnika i seljaka ", zamjenila je Tuđmanova " stoke sitnog zuba " i " gusaka u magli ", nakon toga groteskni Mesić nas je, zamišljajući nas kao putujući cirkus koji baulja u smjeru neke tamo Europe, zabavljao vicevima (nek se narod smije, ako već nema što jesti, a kog i briga), a sada Josipović, ovaj naš Gospodski Kastor koji se cijeli život " zlatnom metodom " probijao kroz život, svećeničkim tonom (i isto tako licemjerno) poučava životnim mudrostima, poručujući nam, između ostaloga, da ne kukamo, već da radimo.