Ispitano je i dokazano jasnim primerima da najviše ima na svetu telesnih i umnih nakaza zbog oskudice u svetlosti i čistom vazduhu, pa onda zbog rđave i slabe hrane, tuge i teškog rada.

Da, naši su dani bolesni i truli: doba rđave muzike, i literature.

I Simi se činilo da mu je pijući bolje, te da sve rđave misli i brige bježe od njega, no iza svako par mjeseci ne bi očutio olakšanje, ako ne ispije nekoliko čašica vina ili rakije više nego prije.

Dalje..., pop nema " božji imunitet " kao ovi političari što imaju poslanički imunitet i morao bi da odgovara za svoje rđave postupke pred pravnim sistemom države u kojoj radi i koja ga plaća, a pred bogom..., pa na bogu je da odluči.

Zarobljenje je takvo stanje duše kada um skreće na rđave pomisln nasilno i protiv volje, narušavajući spokojno ustrojstvo duše, i duša se s naporom, samo uz Božiju pomoć, vraća sebi.

Drski i uporni ljudi nikad se ne mogu popraviti u svojim manama i slabostima, jer oni, ne osjetivši nikad rđave poljedice svojih mana na sebi, i ne primjećuju da ih imaju.

A kad pojedinca i nije znao baš u glavu, poznavao je onu skitničku ili prestupničku dušu u njemu i u svakom trenutku mogao je stati pred njega i nastaviti razgovor o njegovoj ili tuđoj krivici, A isto tako, i još bolje, poznavao je svakog čuvara i njegove dobre i rđave, javne i skrivene osobine i sklonosti.

Autor paralelno nudi dvije situacije obilježene metalom: dio namota rđave željezne žice i tkanje zlatnim nitima na tekstilu.

- Jesam li podržavao rđave misli protiv čistoće?

Vi ste na njega slali sud, pisare i fiškale, rđave svjedoke i učinili mu nesreći troška.

Uvod u prvo izdanje: Ja sam u Nastavnom vjesniku (XI. 398.) spomenuo, da bi se najlakše izagnale rđave riječi iz književnoga jezika, kad bi se sve popisale onako, kako ih (oko 250) ima prof. T.

(9) Blaženi ste kada vas sramote i progone i, lažući, govore protiv vas svakojake rđave reči, zbog Mene.

Tako je od ograničenih bolesti srca i krvnih žila umrlo četrnaest stanovnika, dvoje ih je umrlo od kapi, dvoje od rđave bolesti (raka). U skupini naravnih bolesti, koje se u tablici vide od broja jedan do šesnaest umrlo je u prva tri tromjesečja u kotaru Metkoviću godine 389 oboljelih i 9 nasilnom smrti, ukupno 398 žitelja.

Ponovno počinje govoriti, ali isprva sasvim muškim glasom, a zatim, boja glasa počinje pratiti njegovu ponovnu fizičku transformaciju.): Odjednom mi je postalo preteško neprestano se odupirati stvarima, stvarima za koje znam da su sitnice, ali ja te sitnice više ne mogu kontrolirati (navlači svijetle, ženske čarape) ni one najmanje kao što su prevruća juha, zastoj kod Picadillija, jedan broj premali Channel, ili jedan broj prevelik, svejedno, hladan popodnevni čaj, zakašnjela božićna čestitka, Kraljičino obraćanje naciji, cipele koje žuljaju, (oblači stari rozi kućni ogrtač s perjem, zatim i slične papuče) sat koji prestane raditi ili onaj koji ide naprijed, ružna fotografija iz Suna, poderana najlonka, izgubljena knjiga, loša radio stanica, zametnuta naušnica, slučajna ogrebotina iz koje lipti krv, loše kukuruzne pahuljice, anonimne prijeteće poruke, pukotina na zidu, prašina na fotografijama, prepun koš za smeće, rđave škarice za nokte, neznatno oguljen lak na kadi (na brzinu se šminka ispred ogledala na toaletnom stolčiću) nalivpero koje ne piše, tinta koja curi, pismo s plavim mrljama, borove iglice na parketima, nered u ormaru, buka na ulici, izgužvane novine, zagubljena važna poruka, hrpa nevažnih poruka, hladni puding od riže, puna bočica od parfema, prazna bočica od parfema, teniski reket bez žica, sasvim male sličice svetaca koje baš ne volim, zametnute sličice svetaca koje volim, televizija bez tona, napuklo ogledalo, pregorjela žarulja, i još jedna, i još jedna, i još jedna, previše tijesan prostor ispod kuhinjskog stola, nemam se gdje sakriti jer više ne stanem tamo. (Napokon, i dalje ispred ogledala pažljivo stavlja periku i s novim samopouzdanjem se okreće prema Willu koji je ušao i bez riječi se ukočio.

Sistem devizno-zlatnog važenja imao je i svoje dobre i svoje rđave strane. Dobre strane su se ogledale pre svega u činjenici što je zahvaljujući njemu povećana količina međunarodnog novca, a zatim i u tome što je njegovom pomoću proširena kreditna baza odnosnih zemalja, ali što nikako ne treba shvatiti kao inflacionističku već samo kao anti-deflacioni-stičku pojavu (zahvaljujući tome sistemu, oskudica u zlatu koja je mogla da izazove opštu deflaciju sa teškim posledicama bila je iskompenzirana raspoloživim deviznim rezervama). Rđave strane ovoga sistema osećalje su se kako kcd zemalja čije su valute služile za popunu monetarne rezerve drugih zemalja, tako i kod zemalja koje su u svoje monetarne rezerve unosile tuđe valute.

Slušaj - pokazuje na rđave osti kako stoje zabivene u ribljoj grdosiji - kaić ima 110 kila, a ja 105. Nije lako sam izvući ugora od 38 kila, objašnjava nam Mateo.

Jutro je... put Škrilina volovska zaprega vozi pjesak i vodu.Nanosi se prvo grubi sloj vapnene žbuke.Trebat će za drugi, fini sloj prosijati pjesak te ga pomješati sa vapnom i u vrlo tankom sloju nanositi na zidove crkve.Pojas po pojas kako se nebi u cijelosti osušila, te potom oslikati tako " mokru " površinu.Crte koje su bile izuzetno važne u oblikovanju likova i slike u cijelosti utiskivali su u još nestvrdnutu žbuku šiljkom šestara i priručnih alata.Konac umočen u crvenu zemlju napeli bi i njime iscrtali kvadratna polja za buduće slike.Koristila se prirodna boja dobivena od minerala primjerice za plavu boju koristili su alumosilikate, za ljubičaste smeđe ili rđave nijanse koristili su željezne te manganove okside, a za crvenu ili pak žutu boju korištena je obična ili pečena zemlja... naravno ova istarska.Srednjevjekovni majstori freskoslikarija nisu poznavali idealnu tehniku slikanja kakva je bila razrađena u Italiji.Naime idealno je bilo oslikati svježu žbuku još istog dana dok još nije započeo kemijski proces vezivanja vapna.Tako su freske nastajale dvostrukom tehnikom tj. na žbuku gdje je već otpočeo kemijski proces vezivanja nanosila se podloga koja bi se oslikala.To je vrlo važno jer se tijekom sušenja otopljeni pigment tj. boja različito ponaša... dobiva drugu nijansu.Tako nastale slike, sljubljene sa podlogom-žbukom stvorile su tanku koru poput kože koju je dobila zidna površina crkve.Kad su zgotovili posao jedan majstor napustio je " galeriju " no po B. Fučiću dolazi onaj drugi veliki majstor a to je vrijeme

U prvom izdanju svoje Gramatike i stilistike hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika (1899.) na str. 29. veli: I jedan i drugi naćin pisanja ima svoje dobre i svoje rđave strane: fonetički je pravopis dobar stoga, što se slaže s izgovorom, te ga je narodu lako naučiti, treba samo znati slova pa pisati, kako čovjek govori; a hrđav je ovaj način stoga, što on može gdjekoje rijči tako otrcati, da nije svakome lako pogoditi, što znače.

Želudac mi pokvaren od rđave hrane, mozak od rđavih knjiga, srce od trulih, nepotrošenih strasti.

Još od pamtivijeka žene se pale na rđave momke.

Ona zna samo za dobre stvari u životu, dok su joj one rđave nepoznate.

Čovjek nije dobar ili rđav zato što su okolnosti dobre ili rđave.

Bože te sačuvaj zle žene i rđave želje.

Je da su rogle po selima fajn rđave, ampak tak buju opasneje, morti bu koji političar tetanusa dobil..

Velike crne površine, primjesa škriljasto-sive ili rđave boje, kako na pokrovnoj dlaci tako na poddlaci izuzetno su nepoželjni.

Tako svako dobro drvo rađa dobre plodove, a rđavo drvo donosi rđave plodove.

Ne može dobro drvo doneti rđave plodove, niti rđavo drvo doneti dobre plodove.

A da ne govorimo kako autor stalno naglašava događaje koji će se dogoditi određenim i stalno te istim (više puta uzastopce ponavljajućim) prozirnim horor rećenicama (nešto strašno, čudovište iz mraka, nešto jezovito strašno, nešto natprirodno, monstrum zubiju kao u rđave pile i sl.), kojima ubija ne samo atmosferu nego i napetosti koju takve priče trebaju imati, a primjetio sam da nema lika u knjizi koji barem jednom nije povratio...

U ' Historiji egipatskih monaha ' ukazuje se za presbitera Evlogija koji je mogao prozorljivo da čita misli svakog monaha koji bi pristupao svetome tajinstvu: »Često se dešavalo da neke monahe, koji su hteli da pristupe žrtveniku, on zaustavi govoreći im: " Kako se vi usuđujete pristupiti svetim tajinstvima, kada imate rđave misli "?« (Pogl. 16) U starini, svetim darovima davanim sa žrtvenika prilazilo je se sa rukama prekrštenim na grudima, a Hristovo telo je primano u dlan desne ruke krstoobrazno položen (u visini srca, središnjeg centra svesti gde se Hristova Snaga najače oseća - Eusebije: ' Historija Crkve ', VIII, 7; cp.: Adra Viraf Nameh, 2:9; v.: 1:20) nadlanicom u dlan leve ruke (Trulski sabor, prav. 101).

U svojoj knjizi nalazi više od tisuću barbarizama koje u prvome izdanju naziva Âťnenarodne i rđave riječiÂŤ, a u drugome sve što se protivi čistome štokavskome književnome jeziku i njima pridodaje arhaizme, neologizme, posuđenice i provincijalizme.