Za početak oni čije pamćenje seže do perioda prije ovog radikalnog pokretanja Hrvatske, će se možda sjetiti da je gradnja autocesta, koja je u spomena vrijednim količinama započela pod Račanovom vladom, od kreatura koje su danas na vlasti bila prozivana kao besmisleno bacanje novaca potrebnijeg drugdje, mazanje očiju narodu i ko zna što sve ne.

S Račanovom - iako je račan pokrenuo rasprodaje i zaduživanje, rekordnu nezaposlenosti, polarizaciju nacije ipak je nešto ostavio iza sebe.

S Račanovom smrću otvorena je utrka za njegovog nasljednika.

Zoki, mlađi od svih potencjalnih kandidata, s najkračim stranačkim stažom, politički stasao ne kroz pentranje stranačkom hijerarhijom već Račanovom milošću, nudio se stranačkoj bazi kao kandidat koji će najbolje zadovoljiti upravo njihov interes za promjenom.

Najprije je rečeno kako je taj zagrebački profesor sačinio program oporavka zemlje, koji će SDP primijeniti nakon što se vrati na vlast, a zatim se, s Račanovom bolešću i umiranjem, Jurčić pojavio kao stranački, pa skoro i svehrvatski kandidat za budućega premijera.

Zahvaljujući prije svega Milanoviću, zauzela je politički aktivni gard, toliko nesvojstven Račanovom dobu i pasivnom gardu.

p. s. to je recimo nešto što bih ja napravila da sam bila na Račanovom mjestu.

S jedne strane to je već druga ostavka u ovoj Vladi, a s druge strane, ne mogu a da ne primijetim paralelu s Račanovom Vladom i ostavkom ministrice zdravstva Ane Stavljenić Rukavine, radi afere Baxler.

Milanović uopće ne vidi opasnost takve situacije vjerojatno se noseći mesićevom idejom umirovljenja generala ili račanovom idejom batinanja policajaca koji nisu htjeli umirovljenje 2000. godine.

A Željki Antunović, koja se prije desetak dana u Saboru obrušila na Sanadera i HDZ poput tajfuna, dvadesetak posto glasova na predsjedničkim izborima učvrstilo bi položaj u SDP-u i postala bi Račanovom nasljednicom na čelu te stranke.

4) Skandal izazvan Račanovom neopreznošću i neupućenošću u bankarski sustav u kojem je bez ikakvih dokaza plasirao nepromišljene izjave o nepravilnostima u Privrednoj i Splitskoj banci čime je, zbog potencijalnog stampeda na štedne uloge, skoro izazvao kolaps bankarskog sustava.

Je li to povratak u ex Jugu s Balkanskom Račanovom rutom?

Javio se Munib Suljić iz remetinečkog pritvora ministru (Račanovom kumu) Stjepanu Ivaniševiću i kazao da je dobio od Jože Manolića i Josipa Perkovića zadatak da ubije Budišu.

Tipovi koji su dosadili bogu i vragu naguravaju se uz Sanadera i predstavljaju kao noviteti nosioci promjena u usporedbi s Račanovom kastom hiberniranih birokrata.

U kontekstu s Račanovom bolešću postavlja se pitanje bi li oni imali puno više uspjeha kao frakcija u SDP-u.

Kada je Račanovom odlukom smijenjena dotadašnja predsjednica gradske organizacije Vesna Vešligaj i na njeno mjesto izabran Milan Bandić, Kojić je preuzeo na sebe brigu o partijskim financijama.

Sotoniziranje Više od desetljeća iste objede, klevete i uvrede trpe pisci, znanstvenici, akademici, javni i kulturni djelatnici, političari i generali hrvatske vojske koji dijele one ideale ione vrijednosti što su sotonizirane i kriminalizirane Mesićevom i Račanovom politikom detuđmanizacije.

Račanovom odlukom, Pulsova anketa već se dva mjeseca drži u tajnosti i lokalnim stranačkim vodstvima poznati su samo rezultati u njihovim županijama.

Znamo kako je završila priča s tim zakonom koji je donesen, ali na kraju nikad nije zaživio i po Račanovom dolasku na vlast brže-bolje je izbrisan iz zakona.

Tribunal je iznenađen Račanovom izjavom da je on osobno Bobetku zajamčio da mu optužnica neće biti uručena u bolnici.

Sada kad je Budiša vlastitom inicijativom politički prešao u onaj bolji svijet, ništa više ne stoji na putu Račanovom lepršavom trijumfalizmu.

Zato se, kaže, pripadnici interesnih skupina, uključujući i Crkvu, ne mogu poistovjetiti ni sa Sanaderovom ni s Račanovom politikom.

Možda s Račanovom bolešću počinje prava priča.

Račanovom odlukom otvorio se vrlo širok prostor jer će se on moći puno jače posvetiti stranci i njezinom funkcioniranju, pa čak i pojedinim promašajima.

Pokojna Smiljana Rendić, pjesnikinja i profesorica, dobila je (1972.) DVIJE GODINE STROGOG ZATVORA u račanovom novoboljševičko m srboteroru na nekom zagrebačkom sudu.

Bilo je riječi o Račanovom ex catedra stilu alla Kumrovec, Sanaderovim busanjem u prsa i Čačićevom obilasku " sela ".

Štoviše, sve ovo previše i bolno podsjećalo na sličnu epizodu s Račanovom vladom, koja je ubrzo po dolasku na vlast 2000. jasno rekla kako se autocesta Zagreb-Split ne bi trebala graditi, već da je sjever i jug Hrvatske dovoljno povezati brzom cestom.

Pompe je stalno bio u latentnom sukobu s vlašću, kako sadašnjom, tako i Račanovom, koje se nisu htjele odreći novina u svom vlasništvu.

Netko drugi na Račanovom mjestu zašutio bi i priznao da je antieuropska kabala jedna od utjecajnih pojava u Hrvatskoj ostvarila dugoročnu taktičku pobjedu.

Da to nije bio samo taktički ustupak postalo je definitivno jasno svih kasnijih godina, pa i danas, kada je sdp postao vodeća stranka u zemlji, dok su ideje ljevice i jasna osuda fašizma devedesetih poispadali negdje po putu, Račanovom direktivom.