Pobjedila sam zahvaljujuči pokojnoj mami (preminula je za vrijeme mog prvog Velebita 2007. od Oštarija do Senja), kaj me rađala dan i pol i zato sam se rodila pod sretnom zvijezdom, prvi dan vodenjaka i tak to, zato sam tak luda i tvrdoglava... onda zahvaljujem ljubavi svojoj-Carinu kaj me podržava i kaj je takakav kakav je - TAMAN, zahvaljujem Šimunu kaj je smislil tu jebenu treking ligu i kaj ima najluđe ideje, najveća jaja i lajtungu do svemira i nazad.... e, šećer na kraju, zahvaljujem Jeleni Brezak, jer me njezina prisutnost na trci tjerala preko svih granica moje izdržljivosti i kaj sam doživjela prelazak sa " teško mi je ", na " umrijet ću " i sve tak u nedogled, nema tu granica.... od sad dalje niš mi više ne bu teško, kaj se trekanja tiće, nema: hropčem ko divlja svinja, bole me tabani, kaka mi se, povrača mi se, boli me cjelo tjelo, ne, nema toga.... jer me boli klitoris..... " mind over matter "....