kad su počeli izbori rekao sam neću odlučivati na temelju nekog religijskog uvjerenja ali sad je došlo vrijeme da se nemože na temelju ničeg drugog odlučiti jer je rad doveden u blisku svezu sa kriminalnim djelatnostima a znanstvenost u blisku vezu s kulturnošću bandić nije inicirao priče o vjeri josipovića nego su to davno učinili mediji koji nikad nisu bile kritični prema tome, nego su to često spominjali kao činjenicu, onako usput bilo kako bilo, to je postalo jedno od važnih kriterija za odlučivanje o predsjedniku pa je i meni u glavu došlo da porazmislim šta to konkretno znači shvatio sam da to nema nikakve veze sa kompatibilnošu predsjednika sa mnom kao katolikom, nego jednostavnoj činjenici kakav je čovjek (u ovom slučaju josipović), odnosno ne čovjek nego kakav je njegov stav mislim, da bi mi u tom smislu više odgovaralo da je predsjednik ateist nego agnostik ateist ima svoj stav, nepriča puno o njemu ali jednostavno vjeruje da bog nepostoji pošteno agnostik pak nevjeruje da bog postoji, svadjat će se stobom kad je tema o tome a na kraju će reći da nije baš siguran jeli bog postoji, ali eto nema nikavih dokaza pa dok mu to neko e dokaže nema smisla vjerovati crkva je nepotrebna ako bog kojim slučajem i postoji agnosticizam u širem smislu bi bio skepticizam a nije baš dobro imati skeptika za predsjednika netko tko nije raščistio sa osnovnim pitanjima osobnog stava krajnje je nepouzdana osoba i ppomeni je iluzorno da zastupa instituciju sad će neki reći bolje biti dobar agnostik nego loš vjernik, ali mi još uvjek negovorimo o grešnicima cilj kampanje je da se ova dvojica kandidata prodaju kao savršeni kandidati što definitivno neodgora realnosti bandić jeste grešnik ali barem ne bogohuli da nije, nebogohuli da je svjetlost josipović je baš ono što je bandić rekao prve noći kampanje - projekt laboratorija biran tako da se što manje zna o njemu, agnostik (iako je to vjerojatno došlo kao bonus) kao izravni nastavak mesićevog zadatka izbacivanja vjere iz javnosti, glazbenik tako da svjetu predstavlja kulturnu sliku nečega što kod nas na balkanu fol nema, pravnik kao osoba koja će se suprostaviti lopovima jer je to kao najveći problem ovo posljednje je vrlo značajan čimbenik kod dijagnoze bolesti hrvatskog društva - neosporno su korupcija i mito problem RH ali puno veći problem trenutno je kriza i dok kriza razara hrvatsko gospodarstvo narod više voli slušati priče o lopovima, o nekim krivcima za to stanje, i to im je puno važnije pitanje od rješavanja krize