Naime, budući da je za HKS »prva zadaća« bila »ujedinjenje crkava«, što je bio »providencijalni raison d etre države S. H. S.«, sve što je tome smetalo trebalo je ukloniti s puta, a najviše je smetala »separatistička plemenska politika«. [ 53 ] Iako je HKS isticao da se HPS temelji na »pozitivnom vjerskom stanovištu« i da svaki njegov član mora voditi »katoličku politiku«, to za njih, ipak, nije značilo da se za stranku smije reći da je »konfesionalna«. [ 54 ] Vodstvo Seniorata se zauzimalo za interkonfesionalni pristup. [ 55 ] Držeći da su njihova načela o stranačko političkom djelovanju čvrsto utemeljena u kršćanskom svjetonazoru, HKS je ustvrdio da katolički episkopat Kraljevine SHS »treba prihvati/ti/i odobri/ti/ideologiju Seniorata u politici«. [ 56 ] Taj su memorandum seniori završili zamolbom da »biskupi potpomognu (Hrvatsku) Pučku stranku, davši u tom smislu upute kleru neslužbeno«. [ 57 ] Znajući da brojni katolički svećenici u Hrvatskoj, te Bosni i Hercegovini ne samo da nisu pristaše HKS a i njegovih poduhvata, nego da su mnogi od njih, dapače, pristaše raznih političkih stranaka, seniori su izrazili nadu da će »sabiranje klera u jednu stranku znači (ti) silni napredak katoličke stvari i jačanje moći Crkve«. [ 58 ] Seniorski je memorandum navodno dobio »Odgovor« episkopata (17. srpnja 1919.).