Osnova Rajićeva sporazuma o priznanju sadrži puno optužujućih navoda na račun njegovih nadređenih, generala Blaškića, Praljka i Petkovića.

Isti izvori otkrivaju da postoje dva ključna razloga zbog kojih je Luka Rajić odlučio prodati Dukat. Na prvome mjestu su Rajićeva osobnost i nervoza u poslovnom okruženju.

Kako saznaje Nacional, haaško tužiteljstvo već je dulje vrijeme u posjedu ovih dokumenata, ali je i dalje ustrajalo na tvrdnji da su za Rajićevo skrivanje i promjenu identiteta krivi određeni pojedinci, ali i vrh hrvatskih političkih i vojnih krugova, premda je očito da se sam čin promjene Rajićeva identiteta dogodio mnogo prije nego što je njegova optužnica uopće i pristigla u Hrvatsku, kao i činjenica da se za to krivnja nikako ne može svaljivati na Hrvatsku, budući da se sve to događalo izvan teritorija RH.

Govorilo se i o mogućem utočištu u Makedoniji odakle je Rajićeva supruga.

Rajićeva sudbina znat će se u svibnju

Izvori iz Rajićeva okruženja Nacionalu su potvrdili da će dosadašnji vlasnik Dukata dio novca dobiven od prodaje tvrtke ulagati u Hrvatskoj, što je Rajić potvrdio i prilikom posjeta predsjedniku Mesiću prošli tjedan.

Točnije, Rajić je za 2,05 milijardi kuna prodao 92 posto svojih dionica u kompaniji koja se odnedavno ponovo zove Dukat, prema nekadašnjoj zagrebačkoj tvrtki koja je činila okosnicu Rajićeva poslovnog carstva.

Kako je ispričao Nacionalu, začetak Rajićeva budućeg poslovnog carstva zbio se u Čehoslovačkoj. Vidio sam da postoji velika razlika u cijeni pa sam odgovorne u Dukatu pitao mogu li im ponuditi sireve.

Pritisnuta recesijom javnost je u međuvremenu Rajića zaboravila, a nitko se više ne bavi ni time kako je »krenuo« iako smo od pravog odgovora na to pitanje jednako daleko kao i prije petnaest godina na početku Rajićeva puta.

Dokumentacija koju posjedujemo nepobitno potvrđuje da je novac za kupovinu Rajićeva splitskog stana, a radilo se o iznosu od 739.083,41 kunu, doznačen temeljem odluke broj 02 - 19 - 96 - 2 - 2124 koju je 20. ožujka 1996. godine potpisao ondašnji pomoćnik ministra obrane " Hrvatske republike Herceg-Bosna " i bivši predsjednik HDZ-a BiH, član Predsjedništva BiH i federalni ministar obrane, general HVO-a i HV-a Ante Jelavić.

Kao što je poznato, Jelavić se zbog slučaja Hercegovačke banke, zajedno sa svojim bliskim suradnicima, a među kojima je i iz vremena kupovine Rajićeva stana Jelavićev bliski suradnik i bivši direktor Hrvatskog osiguranja Mostar Miroslav Rupčić, od prošle godine nalazi u sarajevskom pritvoru.

Nakon Rajićeva svjedočenja obrana je kao dokaz u sudski spis uvela videozapis posjeta BiH pokojnog predsjednika RH Franje Tuđmana i njegova susreta s provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije Tomislavom Pervanom.

Pozadina Rajićeva bogatstva Račana, međutim, ne zanima, a savršeno ga ne zanima ni cjelokupna pretvorba izvedena za vrijeme Tuđmana.

Ipak nije točna ona da tko " je jamio jamio je ", slijede nove prodaje hrvatskih brandova, vrijednih tvrtki i nekretnina, poput Rajićeva Dukata.

To je potvrdio i izvor iz Rajićeva okruženja: Luki Rajiću jako je stalo do toga kako će se Dukat razvijati u budućnosti jer u psihološkom smislu Rajić se poistovjećuje s Dukatom.

Rezultat te suradnje je i otkriće da je Jelavić donio odluku o kupovini Rajićeva splitskog stana, a daljnjom zajedničkom istragom bi se uskoro, kako tvrde naši izvori, moglo ući i u trag nekim jatacima odbjegloga generala Ante Gotovine, odnosno mogli bi se otkriti izvori financiranja njegova skrivanja.

Samo na porezu od Rajićeva posla država bi zaradila dovoljno da, npr., možemo ukinuti participaciju u zdravstvu.

Tjedno je osuđenicima dopušten jedan sat posjeta, onima čija obitelj dolazi izdaleka, kao Zlatko Aleksovski Rajićeva, jednom mjesečno odobrava se posjet od 3 - 4 sata.

Rajićeva frakcija u B-Š stranci je htjela da B-Š stranka postane pučka stranka koja će postati stranka koja će voditi sve vojvođanske katolike, ne uzimajući u obzir kritiku iz protivničkog tabora koji je skretao pozornost na to da ostali katolički narodi u Vojvodini, posebice oni najbrojniji, Mađari i Nijemci, imaju svoje nacionalne stranke kojih se vjerno drže.

Drugi smjer ulaganja bit će u logistiku i distribuciju s tvrtkom Ralu logistika, kako se zvala prva Rajićeva tvrtka osnovana prije 19 godina, čiji će predsjednik Uprave od početka sljedeće godine biti Renato Radačić.

Na sprovodu se pojavila i Rajićeva bivša žena Borna, koja je nakon razvoda 2006. godine iz Švicarske odselila u Francusku.

Ako bi to bilo točno, takva Belakova uloga otvorila bi sumnju da je Rajića godinama skrivala zapravo i splitska policija, a ne samo dio tadašnjeg vojnog vrha predvođen Markicom Rebićem i Ljubom Ćesićem, koji je par dana nakon Rajićeva uhićenja Belaka oštro napao u Saboru.

Budući da se još ne spominje nikakva Rajićeva bolest, sasvim je izgledno da će Rajić biti izručen.

To pitanje u Haagu smatraju iznimno važnim: vjeruju da će otkrivanje članova Rajićeva logističkog tima odvesti istražitelje do drugog haškog bjegunca, generala Ante Gotovine.

Najveći su gubitnici Rajićeve operacije hrvatska država i Rajićeva bivša žena Borna.

Ako se složimo da je Tedescijevo objašnjenje zarade prvog milijuna priča za malu djecu, ako se složimo da je to objašnjenje na vlas isto objašnjenju svojevremeno hercegovačkog čuda od retardiranog djeteta Luke Rajića koji je milijune stekao mijenjanjem deviza, onda je jasno kako između Tedescijeva trgovanja celulozom i Rajićeva mijenjanja deviza savršeno stoji tek jedno znak jednakosti.

Osim za njim, zbog Rajićeva premlaćivanja traže Branimira K. (31) i Vedrana V. (24).

Baka mi je lavica ', kroz smijeh ispričala je Rajićeva i dodala da je ne zanimaju razne priče okoline već da svi trebaju živjeti svoje živote, ' a nju da ostave na miru '

Premda je javnost, ugrubo, obaviještena o njegovu sadržaju, originalni dokument otkriva do sada nepoznate detalje Rajićeva pokajničkog iskaza pred Haaškim tužiteljstvom.

Činjenična osnova Rajićeva sporazuma sadrži navode i priložene dokumente koji za poticanje na zločine i njihovo prikrivanje terete njegove nadređene u zapovjednoj liniji HVO-a, uključujući Tihomira Blaškića te zapovjednike HVO-a generala Milivoja Petkovića i Slobodana Praljka.