Egzegetsku važnost toga modela možemo pokazati na konceptu stvarnosti, koji se u ranokršćanskom shvaćanju ljestvice vrijednosti pokazuje npr. kao »kraljevstvo Božje« ili kao »novo stvorenje« ili...

Nije nađena točna lokacija, ali su nađeni mnogobrojni fragmenti s ranokršćanskom simbolikom (između ostaloga to su bršljan i vitice).

On svjedoči da su u ranokršćanskom dobu u Dalmaciji živjeli pustinjaci.

Hermes u svom ranokršćanskom djelu Pastir piše: Prije svega čuvaj se svake zle riječi i svake neuredne želje, te očisti svoje srce od svih taština ovoga svijeta.

Segmenti s ranokršćanskom simbolikom nađeni su čak u okolnim suhozidima.

Isti učinak su različiti pristupi imali u ranokršćanskom 2 i patrističkom razdoblju pa sve do dana današnjega.

POVIJESNI RAZVOJ URBANE CJELINE NASELJA SUPETAR - početak razvoja naselja oko uvale in portu sancti Petri, s ranokršćanskom bazilikom Sv. Petra i ostacima mozaičnog poda - drugo antičko naselje na zapadnom djelu zaljeva kojeg zatvara poluotok Sv. Nikole - prvi se put spominje početkom 15. st. kao priobalni kaštel ili kastrum za obranu luke - prvo naselje počinje se formirati u II polovici 16. st (60 stanovnika) - početkom 17. st. odvaja se od Donjeg Humca kao samostalna župa - novi priliv stanovništva s kopna dolazi nakon Kandijskog rata u II polovici 17. st.

Krstionice i krsni zdenci na Kvarneru - značenje vode u ranokršćanskom razdoblju

Misirkov »i posjetu tamošnjoj likovnoj koloniji, kao i posjete raznim kulturnim institucijama Grada Štipa (Muzeju, Gradskoj galeriji, Galeriji Sv. Nikola i Sv. Bogorodica, glasovitom Manastirskom kompleksu Lesnovo, te ranokršćanskom lokalitetu Bargala).

I na sjevernoj strani Marjana postoji crkva Gospe od Spinuta, za koju se smatra da je izgrađena u ranokršćanskom razdoblju, ali danas ima sve odlike kasnije pregradnje koja se dogodila u doba romanike.

Prema Cambiju, osim ovog sarkofaga ozbiljan je prilog mišljenju o ranokršćanskom prethodniku (bazilici) današnjeg samostana i pripadajućem groblju još jedan fragment sarkofaga rimske radionice iz prve polovine 4. stoljeća i pilastar s plastičnim križem pronađen posljednjih godina prilikom obnove samostana.

Točna godina njene izgradnje nije poznata, ali smatra se da je svakako postojala već 1565. godine, u ranokršćanskom razdoblju i to kao kuratna crkva, tj. kapela, što ukazuje na to da je to najstarija ali i najuglednija crkva.

U tom ranokršćanskom tekstu, koji je bio izgubljen oko 1.700 godina navodi se da je Juda bio Isusov najbliži prijatelj, koji je razumio Kristovu pravu poruku i imao je čak poseban status među Isusovim učenicima.

Ispred katedrale nalazi se krstionica koje ima korijene još u ranokršćanskom 5. stoljeću, ali u današnjem obliku je izgrađena u Romanici (11. - 12. stoljeće).

Plinije mlađi, u svojim Pismima 10:96, pisao je o ranokršćanskom štovanju, uključujući činjenicu da su kršćani štovali Isusa kao Boga i bili veoma moralni, a spominje i gozbu ljubavi i Gospodnju večeru.

Komu je bila posvećena u ranokršćanskom vremenu, teško je reći.

Nakon euharistijskoga slavlja biskupi, svećenici i vjernici pošli su do ostataka ranokršćanske bazilike sv. Dimitrija gdje su se, u ganutljivom susretu s ranokršćanskom poviješću, zadržali u kratkoj molitvi.

U gradu Toursu Martin pronosi kult sv. Gatiena, prvog biskupa Toursa iz 1. stoljeća i podiže mu svetište iz kojeg je nastala katedrala, koja je i danas posvećena tom ranokršćanskom svecu te spada među šest najvećih gotičkih katedrala u Francuskoj.

Pogrešnu predodžbu o Dalmatinskoj zagori ispravit će upravo ta izložba kojom će se u svoj veličini prikazati ta nepoznata zemlja bogata pretpovijesnim nalazištima, senzacionalnim antičkim spomenicima, upečatljivom ranokršćanskom arhitekturom i plastikom koja je baš na tome mjestu obilježila i teritorij prve hrvatske države, pa stećcima, slikarskom i skulptorskom baštinom kasnijih stilskih razdoblja, riječju pisanom trima pismima, književnošću i poezijom, specifičnim glazbenim izričajem i osebujnom etnografskom tradicijom i građom.

Crkva i samostan Sv. Frane nastali su na starom ranokršćanskom lokalitetu, uz grob i malu crkvu Sv. Felicija, mučenika iz Dioklecijanova vremena.

Osim ovih, unutar i oko gradova izgrađeno je u ranokršćanskom razdoblju niz manjih crkvenih zdanja, u Poreču crkve sv. Marije na Forumu, sv. Tome Apostola, sv. Petra na rtu Zorni, memorijalne kapele na groblju Čimare, a u Puli crkve sv. Ivana kod Nimfeja, sv. Felicite, sv. Stjepana i sv. Martina.

Ova crkva, u narodu stoljećima zvana Vela crikva i Duomo, najvjerojatnije je nastala na ranokršćanskom kultnom mjestu.

Posebna vrijednost bivše katedrale leži u korskim sjedalima zadarskog majstora Nikole Moronzona iz 1445. te ciborij s ranokršćanskom ikonografijom.

Negdje u 5. st. gradi se oktogonalna zgrada krstionice koja je hodnikom spojena s ranokršćanskom bazilikom, a sačuvan je i prag na kome se još i danas vide tragovi koje su ostavila vrata.

Iako se spomenuti bazeni ne mogu više razmatrati u ranokršćanskom kontekstu, time ne treba izuzeti mogućnost smještanja jovijske biskupije na prostoru Ludbrega.

Za prvu tezu svjedočanstvo nalazimo u ranokršćanskom spisu »Apologija« mučenika Justina u kojem on uspostavlja načelo »sjemenke Riječi«: »Što je god kod svih drugih izvrsno rečeno, to je naše, kršćansko.

U zaljevu Sepen, na predjelu Mirine sačuvani su ostaci romanskog grada Fulfinuma s ranokršćanskom bazilikom iz 5. - 6. stoljeća.

Pojava ovih motiva ujedno je i potvrda pretpostavke da se radi o ranokršćanskom katedralnom kompleksu koji se nalazi na antičkim termama većih površinskih dimenzija.

Vjerojatno je u ranokršćanskom Sisku, dok je kršćanstvo bilo zabranjeno i nije se smjelo ispovijedati javno, na mjestu gdje se danas nalazi crkva, bila Domus ecclesia, tajni molitveni dom.

Činjenicu da protestantizam nema svog uporišta ni u ranokršćanskom razdoblju te da je s kršćanstvom nespojiva teza o tisućljetnom otpadu od vjere priznali su brojni eminentni obraćenici na katoličanstvo, poput bl. kardinala Johna Henrija Newmana, F.