... oprosti ali razlika je ogromna.U ranom srednjem vijeku bosna se ne spominje čak ni kao neka pokrajina.Radi se samo o dijelu teritorija pod vlašću hrvatskih primorskih knezova...

Što se tiče vjerske organizacije, Bosna je u ranom srednjem vijeku bila vezana za Hrvatsku, a ne za srpske zemlje: bosanska biskupija (ecclesia bosniensis), spominje se kao rimokatolička biskupija u drugoj polovici 11. stoljeća (nakon crkvenog raskola izmedu Rima i Carigrada 1054. godine).

Razmatra se formiranje dalmatinskog gradskog plemstva od prvih izvora u ranom srednjem vijeku do stvaranja društveno i pravno zatvorene staleške grupe sredinom četrnaestog stoljeća.

Sve nacije, sa vrlo rijetkim izuzecima, u Europi, traže svoje korijene u ranom srednjem vijeku, u doba kad se raspada Rimsko Carstvo i kad se na ruševinama Rimskog Carstva stvaraju barbarska kravljestva.

U antici i ranom srednjem vijeku zapadnije od Višnjana postojalo je naselje Dijan kojeg danas više nema.

O trgovini duž naše obale u ranom srednjem vijeku imamo nekoliko svjedočanstava.

slavonija je u ranom srednjem vijeku mogla prostorno značiti sve i svašta. konstantin porfirogenet njezin grčki oblik upotrebljava kad opisuje slavenske tvorbe u rusiji. franački izvori ponekad koriste ime slavonija za krajeve oko magderburga i slično. supetarski kartular spominje bana slavonije (i bana bosne i bana onoga i bana ovoga). ladislav pokorava skoro cijelu slavoniju. poljska vrela slavonijom smatraju sve od baltika do egejskog i jadranskog mora... i tako dalje i tako dalje...

Ne zna se je li postojalo na istom mjestu naselje u antici (ostaci iz ovog razdoblja nisu otkriveni) no naselje se razvilo negdje u ranom srednjem vijeku, dakle ranije no što je nastao pazinski kaštel.

Na toj lokaciji nalazimo rimsko groblje na kojemu je u ranom srednjem vijeku (12. stoljeće) izgrađena crkvica svete Marije, koja dobiva ime Gospe od Site, gdje se od davnih vremena pa do danas svetkuje blagdan Velike Gospe.

Vjerojatno je riječ o istom biskupu Mauriciju koji je u 8. st. dao izraditi raskošan ciborij u baptisteriju (krstionici) župne crkve, naravno ne ove današnje (na slici) već one koja je tu bila u ranom srednjem vijeku.

Inače, na lokalitetu se nalazilo srednjovjekovno naselje Zablaće koje je u ranom srednjem vijeku (12. i 13. stoljeću) po povijesnim izvorima bilo sjedište Zablatske podžupanije.

Spominje se još u ranom srednjem vijeku.

Utemeljen kao biskupija još u ranom srednjem vijeku, o č emu svjedo č e ostaci ranokrš ć anske crkve iz 6. stolje ć a, priznaju ć i jedno vrijeme vlast Splitske i Dubrova č ke metropolije, biva uzdignut u status nadbiskupije 1089. Kako u pisanim vrelima potvr đ uju križarski ratnici koji su prolazili tim krajevima, Bar je, uz Zadar i ve ć spomenute Split i Dubrovnik, postao jedan od č etiriju dalmatinskih metropolija.

Crkva je građena na istom mjestu (kako to već biva) gdje je u ranom srednjem vijeku bila mala crkva, pa nešto veća crkva u 17. stoljeću pa konačno današnja crkva (1802.).

- U skladu s očekivanjima dobili smo potvrdu da je utvrda, koja se u pisanim izvorima prvi puta vjerojatno spominje u 10. stoljeću pod nazivom Ruin (ruševina), zapravo nastala ranije, već u ranom srednjem vijeku, negdje između 7. i 10. stoljeća, kaže voditelj arheoloških istraživanja na Petrapilosi Josip Višnjić, voditelj Odjela za kopnenu arheologiju Juršići koji djeluje pri Službi za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda.

O opstojnosti Hrvata na Bribirskoj glavici u ranom srednjem vijeku svjedoče temeljni ostaci starohrvatske crkve, ali i groblja na kojima su se ukopi vršili najkasnije od početka 9. stoljeća (grobovi su usmjereni prema točki izlaza sunca na dan ukopa).

Njegov kult se širio na mnogim mjestima, ne samo na prostoru Italije, već i na ovim našim, kazao je Vežić istaknuvši kako se, kad je riječ o Zadru, sv. Krševan počinje štovati već u ranom srednjem vijeku.

U ranom srednjem vijeku, u feudalnoj epohi Evrope, novac od zlata, osim u vrlo rijetkim slučajevima, nije kovan (IX - XIII st).

Oni su se u ranom srednjem vijeku zvali Karaševo koje se nalazilo južnije od današnjeg mjesta Petrijevci.

Jednako tako povijesna istraživanja o etničkoj pripadnosti Zahumlja u ranom srednjem vijeku potpuno pobijaju tvrdnju Konstantina Porfirogeneta o srpskom karakteru Zahumlja u 10. stoljeću.

Ako se ne može tvrditi da je Duklja bila u ranom srednjem vijeku etnički ni srpska ni hrvatska zemlja, ne može se, u njoj, zanijekati izvjesna hrvatska komponenta niti srpska komponenta.

U ranom srednjem vijeku naselje se ograničilo na uži prostor na vrhu brežuljka, a kasnije se postepeno širilo niz južnu blagu padinu.

Nalazi keramike govore o kratkotrajnom zaposjedanju brežuljka u ranom srednjem vijeku (VIII ili IX. st.) od male starohrvatske skupine koja gradi privremeno boravište od kamenih škrila, izlomljenih dijelova zidina i podnih obloga iz obližnje antičke vodospreme.

U ranom srednjem vijeku ovi prostori su na udaru mnogih osvajača, Gota, Langobarda i Huna.

Do sada je takvih naušnica najviše pronađeno u Istri (Žminj, Brešće i Mala vrata kod Buzeta, Vrh kod Brkača, Dvograd, Gološevo i Gradina kod Barbana), Hrvatskom primorju (Stranče-Podbadanj kod Crikvenice, Veli dol kod Križišća u Vinodolu), u Lici (okolica Otočca, Munjava i Šušnjara kod Josipdola, Ličko Lešće), te Posavini (Sisku, Bošnjacima kod Županje) i u zapadnom i jugozapadnom području Bosne i Hercegovine (Klašnica kod Banje Luke, Gomjenica kod Prijedora, Grborezi kod Livna, Bugojno, Mogorjelo kod Čapljine i dr.), a to je područje, kako znamo, u ranom Srednjem vijeku i bilo u sastavu hrvatske države.

Svejedno, u ranom srednjem vijeku Sirija postaje potpuno arapska i većinski muslimanska zemlja, premda je kršćanska zajednica preživjela do današnjih dana.

U ranom srednjem vijeku, u doba kralja Zvonimira, na tom podrucju pruža se Dridska županija.

Postalo je jasno da pravi razlozi kulturne dekadencije, »tame«, i zaostajanja u ranom srednjem vijeku nisu ležali ni na kulturnom ni crkvenom području, a najmanje u papinskoj vlasti.

Silna briga za hrvatske susjede Riječima " in flumaria Narrenti subtus Metchovich " (... na rijeci Neretvi pod Metkovićem), u spisu koji se čuva u Dubrovačkom arhivu, Metković se prvi put spominje godine 1422. U ranom srednjem vijeku Poneretvlje su naselila slavenska i hrvatska plemena.

I ako načeti ratnim sukobom u ranom srednjem vijeku, odnosi Bugara i Hrvata obilježeni su uglavnom dobronamjernošću i rastućom težnjom za međusobnim upoznavanjem i zbližavanjem.