Stoga načelna primjedba da je projekt poprilično hermetičan, neprohodan, pa možda i odbojan, tek je usputni zaključak o predstavi koja je mišljena da izazove tjeskobu i mučninu te da spremnima na promišljanja rastuži lice.

Pola je sela poda mnom a onda se naglo rastuži a što mi to valja, diko moja, kad nigdje Škilje iz Zagvozda

bio sam sad za vikend u rijeci sa sestrom na vikendu kod sestrične. ionak nemam kaj raditi, pa rekoh što ne bi. kao prvo, sestra vozi novi C3. okej autić, al ono, i nije neki sex. kao drugo, neko joj je ulje iscurilo iz kotača, pa nije smjela vozit više od stodvajst. kao treće, prvo mi nije dala da ja vozim, al mi je onda dala kad smo se vraćali i kad je bila umorna. skoro sam reko da sad baš neću. al nisam ju više mogo gledat kak se vucara po cesti, pa sam pristao na tu žrtvu zaljepila mi se leđa za sic jebote kolko je bilo vruće. a ova se razvalila po sicu i spava onak s otvorenim ustima - umro sam od smjeha: D ko baba neka i ja se malo nagnem napred i onak se ljepo naslonim s bradom na volan. kad odjednom, niodkuda, začu se glas: ' pa ti nisi normalan ' okej. a sad mi reci koji ti je kurac kaj se dereš da kak sam mogo držat volan s bradom na autoputu, da kaj je meni, da u etijopiji djeca gladuju, da nam se ozon sjebo a ja pušim, da autoput blablablaaaaaa... skoro sam ju deknuo šakom kak me prepala zbog glupostoće. al nisam. nego sam joj dodao kolu i reko: daj pliz otvori mi bojim se sam, jer sam na fakin autoputu hehehe e onda ju je bacila iza na sic, pa sam skužio da bolje da se ne zajebavam. al onda nije htjela više pričat zmenom. a nismo se cijeli vikend svađali. skoro. jesmo se jednom kad nije htjela ić više pit s ekipom nego je htjela ić doma. onda sam morao i ja. mislim, nisam morao. i ne bi me to tolko razjebalo da nije kad smo došli doma pričala ko navijena. hi hi ha ha bla bla.. a sestrična i ja pripiti i taman već legli spavat a ova sere. kokoš. je mi sister al je kokoš. valjda je stari čuvao svu dobru municiju da ju ispuca kad je mene radio: D pijem ko smuk. iz dosade. onda se obično dogodi da više nemam s kim pit. to me rastuži pun kurac. a ne volim nagovarat ljude. mada, trebao bi. jer iovako ispadam uvijek ja kriv za sve - bio ili ne. pa onda kaj? oću nekog ko će pit samnom. oću da ne moram pit. živjeli.

Bog je upozoravao narod preko proroka i poticao ih na pokoru i obraćenje, budući da nisu poslušali, neprijatelji su ih napali, razorili gradove i odveli ih u zatočeništvo: " U uličnoj prašini leže djeca i starci; moje djevice i moji mladići od mača padoše (Tuž 2,21). " U trećoj poemi, prorok piše o svojoj bijedi i patnjama te otvara prostor nadi i boljim danima: " Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek: jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi (Tuž 3,31 - 32). " U slijedećoj poemi, prorok tuguje nad gladi i lošim prilikama u gradu i vjeruje da je grijeh iskupljen pa neće biti novih progona.

U tom momentu Zelena se sjeti dobre vile i njezinih riječi, pa se malo rastuži, a kraljević je utješi i reče joj, da je dobra vila svima htjela pomoći, ali onaj tko nije uspio, za njim je dobra vila plakala.

Rastuži me kada odbije jesti večeru za stolom uz čašu vina i muziku, nego pali televizor..

Zato me rastuži kada vidim kako ljudi vade te statističke gluposti, kojima mažu ljudima oči... posebno ova statistika sa zaradom po stanovniku na poljoprivredi.

U prvišu se začudi, pa se zaveseli, undan se rastuži, a malo se, bogare mi, i zasekira nad svojon pameti kao, eto, skrenijo san, pa mi se svašta priviđa.

Nisam osoba što pati na poklone i koja mora nešto dobiti.Al kad vidim da mi se moj slatkić nije potrudio nešto napraviti za Božić to me onda baš rastuži jer on baš nije dobar s time, da nešto smisli, a i rijetko se potrudi.A meni bi i mala stvar značila ko da sam dobila ne znam šta.Meni je bitnija pažnja i to da se on nešto sjetio sam, al to se baš i ne događa.Nisam mogla izdržat i pukla sam.Rekla sam mu sve što sam dvije godine držala u sebi da ga ne povrijedim.Al je sad to moralo ići van jer sam primjetila da sam postala zlopamtilo u ovo vrijeme s njim.Rastužili smo se oboje.On je opet vikao daje on šugav dečko meni, da ne razumije kako ga volim nakon svega što je bilo u prošlosti.Kad se neko nije potrudio u 2 godine baš da ze iznendai za neku posebnu prigodu, to tew onda prilično pogodi ako si emotivan ko ja.Iako je reko prije te drama da ima iznenađenje za mene, samo ne za Božić jer to treba čekat određeno vrijeme, ja sam ipak morala reči što mislim.Sad su se strasti smirile, oboje smo rekli što smo mislili, tako da je sad opet bonaca.A i umorili smo se hehe.Tu sam napisala na blog savjet svima da se ne svađate za Božić i onda ja prva to prekrđim, al ja sam emocianalno šuknuta u glavu hehe-što god to značilo hehe

Naviknuti smo na stres i rastuži nas svaka smrt nekoga koga smo prevezli i pokušali mu spasiti život.

No ono što me uvijek rastuži je pomisao na to da je čakavska pjesma marginalizirana i čuje se samo do granica Primorsko-goranske županije.

Isto što me malo i rastuži... činjenica da je nužno da držim i održim nekakvu distancu od kolega forumaša pa i šire.

Nema čovjeka na svijetu kojeg ne rastuži vijest o iznenadnom odlasku drage osobe s kojom se povremeno nađeš, razgovaraš o umjetnosti, rodnom gradu, životu i mnogočemu još.

To ga ne samo rastuži već ga je rasrdilo kao da je istom sada pojmio kako živi od svakoga zapušten - niti ima koga da miluje ni da kara

Iako se većina rastuži prisjetivši se onih koji su preminuli, za vjernika smrt ne predstavlja i kraj života.

Dorica se i prestraši i rastuži.

Najviše ju rastuži mačak kad ode i ne vrati se par dana, a onda mu opet s veseljem rezucka jetrica i kuha njegovu omiljenu hranu i radi, još uvijek radi u vinogradu i u vrtu i veseli se svojim unucima i svojoj praunuci koju mazi i pazi ko kap vode na dlanu.

Kao kaj naslov kaže, istina je bila ono kaj sam zamislila. mislim, ne istina, već se dogodilo ono kaj sam rekla, a nisam htjela da se dogodi. sve je propalo, cijeli moj trud se izgubio u jednom trenutku koji si morala pokvarit (oprosti kaj te optužujem). kako je malo dovoljnoo da sve ode, nestane kao zrnce prašine kad vjetar zapuše. problem je da ti neznaš, tebi je to normalno očito. a bilo mi je tako lijepo, i dvije prilike, ali ti si ih uništila, uništila si nam jednie trenutke romantike u posljednjih dva tjedna. nema veze, ali moja strpljivost je pri kraju. neću još dugo. nemoj mislit da te optužujem za nešto, mislim, optužujem te, ali se nemoj ljutit. znam da češ se ljutit, i da možda uopće nečeš shvatit o čemu ja pričam. jebiga, mučni malo tom svojom glavicom. every step that I take is another mistake to you, and every second I waste is more than I can take. a neznam više kaj da radim, svi mi kažu da se strpim, a meni je dosta čekanja na tebe. odlući se. neznaš kaj, jelda? e pa razmisli čega nije bilo od onog utorka kad sam markala. volim te i sad češ se ljutit na mene, ali nije mi bitno, ovo sam napisala čisto zato da napišem ono kaj mislim, sorry ak te rastuži.

Dorica se rastuži, poboja se da je Janko s njom nezadovoljan i, padši u grčevit plač, uzme ga moliti i zaklinjati neka joj ljubavi svoje ne oduzimlje.

Pokazuje li se na oltaru, rastuži Ga neštovanje ljudi bez vjere i s vjerom mlakom i mlitavom.

Valjda./Rastuži se, tekst govori nabubano, kao da citira samoga sebe po tisućiti put/Osjećam da bih jedino u miru, tišini i ništavilu smrti pronašao ono zrno snage, dovoljno veliko da ispuni cijelo moje tijelo, te iz praha sabere i sastavi bijedu onoga što se nekad u pjesmi, uz upotrebu hiperbole, moglo nazvati čovjekom./stanka/Lijepo.

Tko može biti radostan, makar i u najboljem društvu kolega s posla, prijatelja i slično, ako zbog toga izbivanja, odnosno odlaska iz obitelji rastuži ostale članove?

Al više me rastuži kad mi neko nije došao zbog toga što nije imao za poklon.

Ako vas i najmanja sitnica rastuži ili rasplače, moguće je da ne spavate dovoljno.

Ovo što danas kupujemo na našem tržištu u jeftinijim dućanima je najniži standard izrade odjeće i to me uvijek ponovno rastuži, a pogotovo kad čujem da se većina žena tješi da je jeftino nešto kupila, a i biti kupila je sr... (ispričavam se na izrazu ali nemam drugu riječ za taj fenomen).

Selina se uvrijeđeno trgne i odjednom silno rastuži.

Rastuži se kad govori o prijateljima kojih više nema, posebno Vedranu i Tomislavu Ivčiću.

Kako nas samo iznenade svojim odlaskov ovi anđeli od ljudi, kako nas samo rastuži misao da ih, onako jednostavne, tihe, uljudne, više nećemo sretati po kaletama našeg i njihova grada.

Kad prođu prve proljetne bujice, obale ostaju toliko nagrđene tim plastičnim smećem, koje je gotovo nemoguće reciklirati, da vas šetnja u trenu neizmjerno rastuži.

Moja je želja da se nijedan među vama ne uzruja, ne zabrine, ne uplaši i ne rastuži, jer će Moj Slavni Dan obrisati svaku suzu, bol, tugu i patnju, i očistiti vas Mojom Veličanstvenom Slavom.