Čak se ponekad i rastužim kad shvatim da se nekolicina ljudi javi samo kad se ima s nečime pohvaliti, i to jer eto nekome moraju ispričati, ali da im se to nešto nije dogodilo možda bi prošla i godina dana pa da se ne jave...

Nakon što je ostala sama, odlučila je da želi preseliti u Dom, jer kaže, nitko ne smije živjeti sam: Bila sam usamljena, stalno sam plakala, a inače sam uvijek vesela i nikad se ne rastužim.

Ne brinite, svjestan sam da je najveća prepreka Formuli 1 za nastup na Olimpijskim igrama njegovo veličanstvo motor i da će moj san vjerojatno uvijek ostati samo san, ali iznova se rastužim kada se omalovažavaju ljudi za volanom i kada slušam ili čitam da oni nisu sportaši nego samo vozači.

Uvijek se rastužim kad vidim da se djeca i mladi odrasli tretiraju bez poštovanja - iako ako je mladost prolazno stanje, a djeca odrastaju u doživotne prijatelje.

Nikad se ne rastužim, a ako mi se dogodi da me uhvate crne misli, odmah zapjevam.

Nije mi namjera obrušiti se na crkvu ⠀ samo se, eto, pitam i pomalo rastužim kada krenem na taj brijeg Vukovarski, koji stoji između grada i Dunava visok, od žute glinene zemlje stvoren, prepun podruma i uspomena, a kažu ⠀ odavde počinje Fruška gora, planina srijemska, pa valjda i mi ravničari svakodnevno, onako uz put i pomalo planinarimo.

Ja se redovito rastužim kad vidim kako se mladi danas opterećuju nekim " izmišljenim " problemima.... Prerano je za ovakve dvojbe.

Nisam ni uvredljiva, ali sam malo osjetljiva (svatko živi sa svojim manama) pa se lako rastužim.

ISUSE, hvala Ti što si uvijek uz mene, a OPROSTI mi ako te ponekad rastužim

Stoga, okre? em glavu kad kod pro? em pokraj ispružene ruke, kad rastužim majku, kad ne želim vršiti volju O? evu.

Okititi ću mali bor staviti pod njega najmiliju Josipovu igračku, gledati Kristijana kako ga njemo doziva gledajući njegovu fotografiju na zidu, plakati ću bez suza samo zato da Kristijana još više ne rastužim.

Svake godine se rastužim u ovo doba darivanja i upućivanja lijepih želja za budućnost.

I danas kada o tome nekome pričam, rastužim se i rasplačem jer se sjetim svoje obitelji i prijatelja kojih više nema.

i evo, nakon ponovnog i ponovnog truda, ponovno mi sve ode odakle je i došlo.. i sve sam nazad stavljala a komentare koje sam skupila, pa su mi izbrisani pa sam ih ponovo skupila, ma ajde, gotovo, nema više.. i htjela sam pisati o današnjem danu, ili možda jučerašnjem, jer zbilja su mi bili teški, ne onako teški kao kad si umoran il ti je dosadno, nego teški za mene osobno.. toliko udaraca odjednom, toliko da samo čekam kad će idući i koliko će taj težak biti.. no, ipak, putem do ovdje, izgubila sam volju da bi puno pisala.. barem ne o tome.. eto, moram samo spomenuti da nije da mi se taj studio 10 toliko svidio al sam ga eto opet dobila i ovaj put ću puno više detalja morat popamtit jer smo za zadaću za fax preko praznika opet dobili dnevničke zapise, detaljne opise osoba i događaja.. već sam napisala jedan, danas sam opisivala prijateljicu, njezinu pojavu i sve što sam danas na njoj primjetila, makar možda nije primjereno, jer sam upravo danas bila na sprovodu njenog tate, ali osoba koju sam toliko voljela i koja mi je toliko značila, u tih par dana promjenila se u potpunosti.. teško je bilo to ne primjetiti.. no eto, da vas ne rastužim pošto sam ja već takva, završit ću nadajući se da ja nisam krivac za ovo nestajanje blogova pošto se to događa otkad sam se priključila.. i nadam se da će biti šta komentara, ako ne s ovim blogom, onda uskoro..

Ili kažete, O. K., dosta sam bio uravnotežen, sad je vrijeme da se rastužim i veselim nad prolaznim stvarima?

Da su roditelji u stanju tako zagorčat život, svaki put se iznova iznenadim i rastužim.

Da svoje malene rastužim za Božić?

ja se baš rastužim kad vidim ovakve odnose roditelja sa djecom: (

Ja neznam dal sam ja u krivu kad se rastužim na njegove grube riječi, na njegovu hladnokrvnost, na njegova promjenjiva raspoloženja, na naše razgovore od 5 min u kojima se posvađamo 500 puta, a nekada smo znali sjedit na plavom zajedno cijeli dan i pričat bez prestanka.

Tako je i kod mene, mi bi htjeli, ali realne mogućnosti su (bar za sad) nikakve: (Nije lako živjeti s tim, ja se trudim prihvatiti situaciju, ali to ne ide uvijek, nekad se baš rastužim....

Ponekad pomislim da na blogeru nitko ne radi blog za sebe, a još se više rastužim kada svatim da se ta moja misao ostvaruje.

Na tren se rastužim što nisi tu, kraj mene.

dolazim noćima ovamo i promatram vas. kao voajer. skriven u debeloj tami stoljetne lipe, virkam kroz osvjetljene prozore velike zgrade u vaše živote. ne proživljavam ih. ne maštam da živim svoj život u vašim životima. ne uzimam ničega vašeg, ne hranim slikama vašeg života svoja sjećanja. samo isprazno zurim. ponekad se rastužim. ponekad nasmijem. ponekad zamislim nad onim što vidim. i šutim.

Iskreno se rastužim kad vidim da se i na forumima bave spinom.

Veli neka dođem na pregled, pregleda me i kaže nije upala jajnika niti mjehura i pošalje me vaditi betu, beta na kraju pozitivna tako da sam za sada trudna ali je jako niska i kaže mi ginekologica da se ne rastužim ako bude spontani ili da bi mogla biti i vanmaterična i pošalje me opet vaditi betu.

najiskrenije. povraća mi se od silnih odlazaka. od silnih nagona plača i bijesa. povraća mi se od ispraćaja i mahanja i od toga da mi se povraća na sve to. odakle mi samo stida da se rastužim i skoro rasplačem na smrt osobe koju nisam poznavala pogotovo ako je osoba čiji je on otac bio tako smirena? odakle mi samo stida.

Mogla bih još pisati o tome, mislila sam - al '... samo se rastužim i pri samoj posmisli na takve stvari...

Zadovoljstvo nije grijeh, jer ja sam zadovoljna kada imam mogućnost i ljude oko sebe učiniti zadovoljnima.No ponekad kada osjetim da puno ljudi nije zadovoljno, rastužim se i poželim da i oni osjete zadovoljstvo i sreću, tada bi moje zadovoljstvo bilo potpuno i pravo.

Otac me ne grli, ne cjeliva, no on mi je dao život, njegova sam krv, neću da ga rastužim bez potrebe, neću da njegovo prokletstvo pane na moju nevoljnu glavu... jer hoću da se opet sastanem, gle nad ovim modrim svodom, sa svojom majkom.

Nemojte vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari samo da vas rastužim.