I kako je moguće lažljivo tvrditi da je, navodno, ta Istinska Hristova Crkva, koja je neizmenjeno sačuvala apostolsko predanje i otačko pravoslavno učenje o veri I blagočešću takođe u nečemu odgovorna za to što su od nje otpali ljudi koji su, po svome ljudskom taštom rasuđivanju, iskrivili i razvratili to istinito hrišćansko učenje?

Kao što okusom, jednim od tjelesnih osjetila, razlikujemo kad smo zdravi bez zablude dobre stvari od loših, te posežemo za slatkima, tako i naš duh, kad je potpuno zdrav i kad ga ne more brige mnoge, može u dovoljnoj mjeri osjetiti božansku utjehu i zauvijek se toga okusa sjećati po djelovanju ljubavi, da prosudi što je bolje, po Apostolovoj riječi: I ovo vas molim, da vaša ljubav sve više raste u pravoj spoznaji i svakom rasuđivanju da uzmognete prosuditi ono što je bolje.

Povijesnom se rasuđivanju postavlja nadalje pitanje treba li više vjerovati Dukljaninovu i Tominu pripovijedanju o Gotima kao osvajačima, koji su oborili rimsku vlast u Dalmaciji i uspostavili svoju ili Konstantinu Porfirogenetu koji pripovijeda o Avarima i Slavenima u toj ulozi.

Da bi se prikladno izvršila ta služba, posvećene osobe moraju imati duboko iskustvo Boga i posvjestiti izazove vlastitoga vremena, dopirući do njegova teološkog smisla po rasuđivanju izvršenom uz pomoć Duha. (Vita consacrata, 73.) To bi trebao biti smisao današnjeg okupljanja i svekolikog našeg življenja

No, uvrnutosti su bile Gödelova specijalnost uvrnutosti u tkivu prostor-vremena, uvrnutosti u rasuđivanju, uvrnutosti svake vrste.

Ako nemamo čvrste unutarnje granice primjerice, imamo veći i snažniji doživljaj emocija, intuicije i kreativnosti, dok sa čvršćim unutarnjim granicama možemo jasnije racionalno rezonirati i donositi odluke bazirane na logičkom i racionalnom rasuđivanju, te mobilizirati emocije prema željenim ciljevima, stvarati i ispunjavati obaveze i lakše se nositi sa stresom.

Cvijetiću moj, tvoj problem je što sve promatraš kroz mržnju prema trenutnoj političkoj opciji na vlasti pa te to ograničava u pametnom rasuđivanju.

Vratimo se ipak tvrdnji iz prve rečenice: to što je svaki značajniji pjesnik u pravilu bio i prevodilac poezije neobična je činjenica samo u suvremenom hrvatskom pjesništvu, zato što je u nas prečesto običaj da pjesnici puni silne naobrazbe i znanja svim snagama pokušavaju poništiti svaki značaj jezika i kulture, unoseći u stihove samo nemoć vlastitog jezika i skepsu prema rasuđivanju i zasadama kulture i znanja.

" Željena situacija stanja na bojišnici je ona situacija koju bi mi željeli ostvariti na bojišnici, odnosno ono što bi mi željeli da se u stvarnoj situaciji dogodi, stvarna situacija stanja na bojišnici je ona situacija koja definira trenutno stvarno stanje na bojišnici, viđena situacija stanja na bojišnici je situacija koja je prikazana od strane promatrača i ne mora se podudarati sa stvarno viđenom situacijom jer ovisi o rasuđivanju i percepciji promatrača i njegovom viđenju ishoda.

Upravo to što se čovek oslobađa zavisnosti od priode, je i dovelo do stvaranja te nove komformističke i iluzijama sklone radničke klase.Jre taj komformizam je ustvari psihološki mehanizam odbrane koji je izazvan strahom od te prirodne zavisnosti.Međutim, potrebno je stvoriti novu vezu čoveka i priode, ne kao prethodnu koja se bazira na zavisnosti čoveka od prirode, i stim nastojanjem čoveka da se te zavisnosti oslobodi, već bi tu vezu trbalo sagledati iz domena samosvesti.Šta to znači.Pa to je očovečavanje čoveka, čovek spoznaje sebe, kroz samosvest, ne kao odvojeni deo zavistan od prirode već kao celinu zajedno sa prirodom.Tako da čoveku više nije potrebno da se oslobađa zavisnosti od prirode, jer prirodu spoznaje kao deo sebe.Sad pitnje je kako će radnička klasa, odnosno pokretačka snaga društva, doći do te samospoznaje, do produbljivanja samosvesti o sebi kao celini zajedno sa prirodom.P emacipacija, obrazovanje, je logičan odgovor.Ali ako je obrazovanje u službi kaptalizma, gde znanje nije dostupno svima i sve više se usko specijalizuje, stvarajući od radnika usko specijalizovanu mašinu, koje su onda mogućnosti za osamosvešćivanje radničke klase.Sad u današnje veme tu ulogu, u osamosvešćivanje radničke klase, bi mogao da ima internet, kao fenomen stvaranja globalne svesti, koja je poprilično haotična, i u velikoj meri nema svest o sebi kao o posebnom društvenom činiocu u ulozi osamosvešćivanja.Ali misalim da je ipak ta globalna svest, internet, rešenje, jer to ujedno i potvrđuje da smo svi deo jedne celine, pa ćemo verovatno tako i uvideti da je i priroda oko nas deo iste celine.Ta povezujuća priroda čoveka se konačno ostvaruje na globalnom nivou, i imaće presudnu ulogu u osamosvešćivanju radničke klase.Kapitalizam kao čovekova ideologija, svoju suštinu ima u prirodnim procesima, kao među životinjama u žungli, gde vlada zakon jačeg, lukavijeg, sposobnijeg odnosno princip evolucije.Znači kaptalizam je prirodni proces, odnosno princip evolucije koji je suština životne egzistencije, koji je tako deo i čovekove egzistencije.Međutim ako se čovek prepusti prirodnim procesima on onda gubi samosvest, i tako degeneriše svoje sposobnosti.Jer evolucija je čoveku omogućila samosvest, i čovek je postao globalno biće, koje ne upravlja samo životom na zemlji već i neživom prirodom.Složićemo se da je evolucija dostigla neki soj limit bar što se tiče ove planeta na kojoj se nalazimo, druge naravno nemamo, u pogledu razvoja svesti, jer to i jeste ključna odlika koja nas razlikuje od ostatka živog sveta.Ali je suština evolucije, egzistencija, i dalje prisutna u ljudskoj prirodi, i ispoljava se u ljudskom društvu kao kapitalizam.Da malo pojasnim.Priroda ima određene svoje procese koji se odvijaju i čiji su rezulatati opet neki drugi prirodni procesi, jedan konplekstan slop.Život je takođe prirodan proces koji je nekim drugim prirodni procesima nastao.A evolucija korelacija života sa ostalim prirodnim procesima koji ka okružuju.Kada je čovek potajao ono što je danas odnaosno evoluirao u biće koje možemo zvati čovek, on je počeo da stvara svest o prirodnim procesima koji utuču na njega, pa se tako od nevremena, što je isto prirodan proces, sakrio u pećinu.Međutim to je svest o okolini, ali ključnu ulogu u evoluciji čoveka ima samosvest, znači da je svestan svoje mogućnosti imoći da promeni ili da utiče na realizaciju određenih prirodnih procesa.To je evolucija svesti.Problem je što se ta evolucija svetsi odigrava kod savakog pojedinca posebno, a ne kao celine.Naravno postojei i evolucija društvene svesti, ali ona se odvija sporije jer je potrebna određena društvena većina koja će da uvidi tu samospoznaju.Svako društveno organizovanje je društvena svest.I pošto se samosvest formira u svakom mozgu ponaosb, stvara se određena društvena neujednačenost, što je rezultat evolucije koja svoju suštinu, egzistenciju, prenosi unutar društva, i sada se društvo osamosvešćuje interagujući, odnosno svaki pojedinac svojom interakcijom odnosno svojim manje ili više osamosvešćenim postupkom doprinosi osamosvešćivanju društva.Znači čovek je evolucijom došao do osamosvešćivanja u odnosu na ostala živa bića, sada evolutivnim procesom, egzistencijom, unutar društva dolazi do osamosvešćivanja društva.I tu dolazimo do kapitalizma.Kapitalizam je taj evolutivni proces egzistencije, unutar njega se osamosvešćuje radnička klasa, a osamosvešćivanjem radničke klase osamosvešćuje se i buržuazija, kapitalisti.A zašto je tu potrbno neko osamosvešćivanje ako je kapitalizam prirodni proces.Upravo zato što osamosvešćivanje znači sagledavanje suštine prirodnih procesa, a ne prepuštanju isitim.Određene bolesti su dovele do evolucije imunog sistema, ali to neznači da ćemo se prepustiti bolestima da odlučuju ko će preživeti a ko ne, jer bolesti su takođe prirodni procesi.Nije kapitalizam ideologija izmišljodtina iluzija, ne to je prirodni proces evolucije, tu su upravu neoliberali, to je ta nevidljiva ruka, ali to nije osamosvešćivanje to je prepuštanje, i onda se gubi moć upravljanja prirodnim procesima.Neko će reći pa kapitalisti upravljaju prirodnim procesom, kapitalizmom.Ne oni su takođe deo tog procesa, proces upravlja njima.Suština kapitalizma je uvećavanje kapitala, iza toga ne stoji nikakva svesna namera ka osamosvešćivanju pojedinca, a evolucija je čoveka dovela do osamosvešćivanja.Kapitalisti ne kažu ja ću ovaj kapital da uložim u osamosvešćivanje društva, omogućavanje obrazovanja besplatnog lečenja.Jer samo kroz osamosvešćivanje društva moguć je napredak osamosvešćivanja pojedinca.Kapitalizam kao prirodni proces sadrži samo onu suštinsku sliku evolucije gde onaj ko ima više kapitala može da preživi, jer je sposobniji.Ali se tu gubi realnost da je čovek globalno biće.Ne pojedinac koji se bori, uz pomoć svojih sposobnosti protiv ostalih, već deo ljudskog društva koje upravlja životom na zemlji pa i neživotom, neživom prirodom.Nije pojedinac taj koji nosi proces evolucije već društvo kao celina koje je opet deo veće celine živog sveta, odalkle dalje sledi da je i živi svet samo deo prirodnih procesa na zemlji pa i u kosmosu.Iako je kapitalizam deo evolucije on sad evoluciju usporava jer isključuje pojedinca iz društva, bilo kaptalistu bilo radnika oni se konfrontiraju otuđuju društvo se razjedinjuje, samosvest društva se rasplinjava pa tako i pojedinca, evolucija se zaustavlja.A tim isljučivanjem pojedinca, otuđenjem od svoje društvene prirode, on se otuđuje od žive prirode uopšteno, on totalno gubi samosvest, ili se vraća instiktivnom rasuđivanju, vraća u evolutivnom procesu unazad, i život gubi smisao kao i evolucija života.Takvi procesi vode ka bezobzirnom uništavanju života oko sebe, manipulisanje neživom prirodom ne predpostavljaući život, kao suštinu svog delovanja, već se vodi prirodnim procesima, prpuštajući im se nesvesno. prikaži cijeli komentar

I baš su taj razum i ta mudrost naivni pomagači u rasuđivanju.

Naime, tehnike poput PET skenera ili funkcionalne magnetne rezonancije pokazale su da u stadiju zaljubljivanja dolazi do smanjene aktivnosti područja u mozgu koji sudjeluju u kritičkom rasuđivanju te u dijelovima koji obrađuju negativne emocije.

No, lako je pokazati ozbiljan nedostatak u ovakvu rasuđivanju; dovoljno je postaviti posve jednostavno (a nedvojbeno realistično) pitanje: kako bi se na takvu referendumu izjasnila osoba koja predloženi ustav u potpunosti prihvaća, ali se, primjerice, jasno protivi formulaciji 61. članku prijedloga (u hrvatskome ustavu je to članak koji se odnosi na brak).

Pojednostavnjeno, Lippmann stereotipe definira kao slike u glavi, konstrukcije koje su činjenično netočne, rigidno nefleksibilne i utemeljene na nelogičnu rasuđivanju.

U svakom slučaju, znanstveni i metafizički dokazi opravdavaju vjeru u Boga posve neovisno o ovom psihološkim rasuđivanju.

Treća u tom nizu svakako potpomaže u širem smislu objektivnijem rasuđivanju ukupnosti promatranih zbivanja, što onda podrazumijeva koliko je to moguće više, ostavljanje po strani predrasuda, strasti, ili pak dojmova.

Jao si ga onomu selskomu inteligentniku koga puk stane pretresivati i podmetati ga svojoj kritici i rasuđivanju.

Ukoliko i dalje smatramo da nije u pravu, trebali bi priznati kako ga možda vodi neka pogreška u rasuđivanju, ona kojom se povode dobronamjerni i inteligentni ljudi koji u našem društvu zauzimaju ključne pozicije širenja stanovišta koja se ukazuju kao prijetnja našoj civilizaciji. (1) Iznimno je važno razumjeti izvore ove pogreške kako bismo je mogli ispraviti.

Radi se o istom pothvatu stvaranja sinteze (no ipak u većoj mjeri metodološkoj), o istom rasuđivanju o pojedinim stavovima u onoj mjeri u kojoj se oni uklapaju u generalni sustav mišljenja umjesto da ih se vrednuje prema zaslugama, o istom pokušaju stvaranja konzistentne slike svijeta koja je za oboje podjednako temelj prihvaćanja ili odbijanja ideja.

Ovdje je u nekoliko slučaja Savezni ustavni sud našao povrijeđenim načelo iz članka 3. stavka 1. Temeljnog zakona prema kojemu su svi ljudi jednaki pred zakonom, obrazlažući opstojnost povrede činjenicom kako se osporena presuda temelji na nestručnom rasuđivanju, uslijed čega se na grub način povređuju načela jednakosti i pravednosti.

Tu se, međutim, radi o subjektivnom rasuđivanju.

Afabulacija s masonstvom je plod mašte ljudi u čijem rasuđivanju savjest ne uzima udjela.

Uspostavljeno je bilo na koncu konca protiv crkvenog miješanja u svjetovne stvari saveznih država raspravljali o prihvaćanju zakona koji bi ograničili pravo sudaca da pri rasuđivanju konzultiraju šerijatsko pravo ili, općenito, tuđe i vjerske zakone.

To ne znači da za nenapisani seminar, kašnjenje na posao, krađu bicikla ili psovanje uvijek možemo okriviti društvo, nego da odgovornost shvatimo kao društveni proizvod, a sociologiju kao znanost koja nam može pomoći pri etičkom rasuđivanju.

Dakle, u svakodnevnom moralnom rasuđivanju imamo prostora za posebno vrednovanje ljudi koji čine više nego što trebaju činiti.

Vila mu je rekla da ako će biti hrabar i iskren da će jednog dana postati pravi dječak.U rasuđivanju između dobra i zla pomoći mu je trebao Cvrčak.

Umjesto da se ravnamo po svome rasuđivanju, dozvolimo Njemu da nas usmjeri.

I kaže: Evo mog susjeda unitarijanca koji je razuman i inteligentan kao i ja i pošten i učen kao i ja i čovjek molitve poput mene, i, čitajući Bibliju dolazi do zaključka da Krist uopće nije Bog. E sada, kaže, po mojem iskrenom mišljenju i rasuđivanju, ja sam u pravu a moj susjed unitarijanac je u krivu; ali ipak, kaže, i ja mogu pogriješiti

Piše: Luka Podrug, 30. listopada 2008. Ustrašeni najnovijim valom nasilja i brutalnim ubojstvima, a i zbog dugotrajne medijske pripreme i poticanja na nasilje, rijetki danas uspijevaju zadržati prisebnost u rasuđivanju te hladno, racionalno i činjenično raspravljati, zaključivati i misliti o onome što nas je zateklo.

Iz optužnice proizlazi da su svi glasali u korist tih ugovora ne zajući da će biti štetni jer ih je neprikosnoveni autoritet sprječavao u rasuđivanju, ne bi li udovoljili željama Sanadera.