Quien je zakoraknuo dalje od pasatističke slikarije zaboravljenih unutrašnjosti i krajolika i od pokrajine naših sanjarenja prema rubu iščeznuća prisnoga svijeta i malarmeovske blizine ništavila svega što se ćuti kao: »Umor od ljepote s trnom crnog bola,/duše mrtvih ruža u tamnom ovalu.« Premda naizgled okrećući leđa užasima rata i radikalno dezertirajući iz zbilje, Quien piše rekvijem svijetu čas prije nego što će ga pregaziti ratna mašina.