Sud je presudio, da je optuženik Dobrivoje Pavković počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika dana 1. rujna 1991. godine, kada je, zajedno s drugim naoružanim pripadnicima srpskih paravojnih formacija s kojima je bio povezan zajedničkom odlukom o djelu, bio svjestan da se muči ratne zarobljenike i prema njima nečovječno postupa, ali je usprkos tome sudjelovao u maltretiranju pripadnika seoske straže i hrvatske policije kojom prigodom su bili ranjeni Željko Hunjek, Alfons Tutić, Vladimir Zimić i Marjan Polenus, dok su Srećko Manđini, Željko Bulić i Eugen Lapčić smrtno stradali.

Sudac je naveo i da je Čirić nekoliko puta iz formiranog strijeljačkog voda pucao na ratne zarobljenike i ubijao ih dok su bili prevoženi traktorom na Grabovo, kilometar udaljenom od Ovčare, a sudjelovao je i u strijeljanju preostalih desetak zarobljenika nakon njihova povratka s Grabova u hangar na Ovčari.

Panić je potvrdio da tijekom tog razgovora Mrkšić nije rekao Šljivančaninu ništa vezano za zapovijed o povlačenju vojnika JNA koji su osiguravali ratne zarobljenike na Ovčari.

Sud je smatrao da se ratne zarobljenike nakon izdvajanja moralo i moglo zaštititi od kasnije smrti pa jednim dijelom i zato nije sankcionirao Radića.

V. je za vrijeme oružanog sukoba na teritoriju Republike Hrvatske između regularnih oružanih snaga Hrvatske vojske i policije s naoružanim paravojnim postrojbama pobunjenih Srba i snagama JNA; nakon što su po naredbi Uprave bezbednosti tadašnjeg Saveznog sekretarijata za narodnu obranu osnivani logori za ratne zarobljenike u mjestima na teritoriju Srbije i Hrvatske - Begejci, Stajićevo, Sremska Mitrovica, Niš i Stara Gradiška; kao načelnik navedene Uprave za stvarne zapovjednike logora postavio sebi podređene pripadnike organa bezbednosti i poslao više grupa oficira bezbednosti za ispitivanje ratnih zarobljenika.

Naime prihvatio je ponudu da bude jedan od statista, iznova se našavši u zemlji u kojoj je, nakon što mu je za noćnoga bombardiranja Hamburga pogođen avion, kao jedini preživjeli od svoje posade kraj rata dočekao u logoru za ratne zarobljenike.

Roman koji u sebi uokviruje snimanje filma, čija se radnja zbiva u filmskome logoru za ratne zarobljenike koji sa svojim protagonistima s minimalnim odmakom glumi samoga sebe, jer je donedavna bio pravi logor s pravim čuvarima i zarobljenicima, spisateljica postavlja kao konstrukt za prenošenje vrlo slojevite slike o onoj realnosti koja se u bitnome mijenja sa svakom reprezentacijom kako bi nam opisala bitne karakteristike i strukturu onih vrijednosti koje se žele izgraditi i učvrstiti te kako bi u istome mahu osvijetlila proces u kojem se jednom prihvaćene vrijednosti mijenjaju i nepovratno gube.

Partizani su ratne zarobljenike sa željezničke stanice sprovodili prema obližnjem logoru u pilani Đurmanec te ih u grupama na noćnim pohodima otpremali na desetak kilometara udaljene razne lokacije Maceljske gore gdje su se vršile masovne likvidacije.

Više od 50 godina nakon što je japanska vojska napala Kinu biološkim oružjem, izvela jezovite pokuse na tisućama ljudi, uključujući možda i američke ratne zarobljenike, te čak na živo secirala žrtve, ta država odbija surađivati s američkim vlastima.

Dovoljno je spomenuti da su u optužnici miješali civile i ratne zarobljenike.

L., a njih su osumnjičeni kao ratne zarobljenike mučili i na razne načine ponižavali.

2. Tokom mjeseca listopada 1993. godine, u rimokatoličkoj crkvi Svih svetih, optuženik je zatočene Hrvate, civile i ratne zarobljenike, u više navrata udarao pendrecima i raznim crkvenim predmetima tjerajući ih da pjevaju: Od negdje do nekih vrata, neće biti Srba ni Hrvata, te ih na taj način držao u stalnom strahu.

Evo što su vaši crveni partizanski k. meri radili poslije rata 1946. god, ubijali njemačke ratne zarobljenike od kojih većina ni metka nije ispalila, na bokanjcu i da bi se kladiti da je to uradila ista ekipa partizanskih zločinaca koji su počinili masakr nad arbanaškim pripadnicima talijanske vojske kad su ušli u Zadar.

po tvojoj logici je i blajburg bio milost partizana, jer nisu pobili sve civile i ratne zarobljenike vidiš, meni i za blajburg vrijedi isto što sam napisao i gore ubiti civila, ratnog zarobljenika (bez suđenja) je zločin

To je bio jedan od razloga što su pirovi pobjednici nakon bitke za Vukovar pobili na tisuće hrvatskih civila u Vukovaru, i na stotine u srpskim koncentracijskim logorima u Srbiji gdje su zarobljene hrvatske civile i ratne zarobljenike odvodili kao što su stari Babilonci odvodili Židove u babilonsko ropstvo nakon osvajanja Jeruzalema, s tim da je velikosrpski agresor i osvajač to činio pred uključenim svjetskim tv-kamerama, i kamerama TV Beograd, što je novum u povijesti ratovanja da počinitelj sam snima svoje zločine, i to bez ikakvog srama.

Komunistički je režim u bivšoj Jugoslaviji osnivao brojne koncentracijske logore u koje su trpali ratne zarobljenike, njihove obitelji i sve ostale koje su smatrali opasnošću za opstojnost režima.

Komentar od: imanas Komentirano: 15. lipanj 2013. 21:37 Povijesna istina je ta; da su partizani tzv. " oslobodioci ", ubijali ratne zarobljenike, nakon službenog završetka rata-ukratko osvećivali se, nema, se više što naklapati, možda pokoji od uvaženih komentatora; ima još što dodati da " očisti " dušu-ako je potomak od " oslobodioca ", toliko.

Protiv ovih ljudi, koje Washington za sada tretira kao ratne zarobljenike, još uvijek nisu podignute nikakve optužnice, ministar Amir Pilav o prvim dojmovima i efektima posjeta kaže: Odlukama Doma za ljudska prava naloženo je niz obveza za državu BiH u odnosu na podnositelje prijava.

Udruge koje okupljaju bivše pripadnike vojske bosanskih Srba te bivše ratne zarobljenike i obitelji nestalih iz RS, javno prozivaju Srbe koji rade u INO tražeći od njih da podnesu ostavke a to obrazlažu navodnim izostankom napora da se otkrije sudbina brojnih Srba nestalih tijekom rata.

Naime prema odredbma međunarodnog ratnog prava oni pripadnici neke OS koji ne poštuju uvjete za prekid neprijateljstava i ne polože oružje do propisanog roka (u ovom slučaju do 23:01 sati 08. 05. 1945.) već nastave s ratnim djelovanjem, prevode se u status odmetnika i na njih se zaštitne odredbe međunarodnog ratnog prava, koje s odnose na ratne zarobljenike, ne primijenjuju.

Naime, pored njihovih su kuća odvodili prognanike Iloka i tjerali Vukovarce kao ratne zarobljenike u neizvjesnost logora po Srbiji.

To su one godine kada je pet stotina metara od stadiona u Poljudu u ratnoj luci Lora uredno funkcionirao logor za neke građane Splita i ratne zarobljenike iz susjedne države.

I za Milku Planinc vrijedi spoznaja da su ona i njezini suborci bili komunistički anti-fašisti koji su u Drugom svjetskom ratu, kao i poslije rata, sve do pada Berlinskog zida 1989. služili totalitarnom komunističkom poretku, međutim, nije kazneno prijavljena zbog služenja totalitarizmu, a protiv slobode, nego zbog osnovane sumnje u ratni zločin i zločin protiv čovječnosti 1945. u Kočevskom rogu, zapovijeđen po maršalu Titu. Ništarije ", koje spominje osumnjićena Planinc, a koje nju optužuju, su sve one osobe koje su ubijale ratne zarobljenike, a ne one koji u skladu sa načelima pravne države traže kažnjavanje zločinaca, i objavljivanje povijesne istine.

Uostalom i da su pucali, nije ni red ni način da se ubija ratne zarobljenike 2 godine nakon završetka rata.

Suđenje se ponavlja jer je Vrhovni sud u ožujku ove godine usvojio žalbu tužiteljstva i po drugi put ukinuo presudu Županijskog suda u Karlovcu koji je Hrastova oslobodio krivnje da je 21. rujna 1991. na Koranskom mostu ubio ratne zarobljenike.

Žalosno je što neki i da danas smatraju da je viteški mučiti ratne zarobljenike, čak i civile koji su izvučeni iz svojih domova BEZ IKAKVOG SUDSKOG NALOGA.

Nadalje navode kako je Državnom odvjetništvu 2008. godine podnijeta kaznena prijava protiv tada 32 - godišnjeg hrvatskog državljanina zbog osnovane sumnje da je u svojstvu komandira voda vojne policije počinio ratni zločin na štetu 27 - godišnjaka na način da su njemu podčinjeni vojni policajci fizički i psihički zlostavljali ratne zarobljenike od kojih posljedica je isti preminuo.

Svjedokinja je na zagrebačkom Županijskom sudu izjavila da je u Kerestincu popisivala ratne zarobljenike koje su dovodili iz cijele Hrvatske uoči velike razmjene ratnih zarobljenika u Nemetinu.

Usput rečeno, nakon što je DORH odbio žalbu Boljkovčeva odvjetnika na određivanje pritvora, i istragu, za očekivati je da će se policija usuditi uhititi i kazneno prijavljenog Radu Bulata, kojeg se, za razliku od Josipa Boljkovca, tereti za ratni zločin, i to za vrijeme Drugog svjetskog rata, naime, u hrvatskoj javnosti se, doduše, nakon 20 godina demokracije, došlo do konsenzusa, da su Titovi komunisti, na čelu s njim, počinili ratne poratne zločine, pod sintagmom Bleiburg i Križni put, odnosno masovne likvidacije ratnih zarobljenika, ali malo je poznato javnosti, da su partizani za vrijeme Drugog svjetskog rata, u pravilu, ubijali ratne zarobljenike, protivno međunarodnim konvencijama.

Nepobitna je činjenica da osim ovih logora moramo se sjetiti svih ostalih a to su svakako, od velikih postrojenja, smrti Manjača, Knin, Morinj, pobunjenički zatvori u Belom Manastiru, Vukovaru, Dalju, Glini, Staroj Gradiški, Bučju i svih onih mjesta gdje su uz ratne zarobljenike dovođeni i mučeni civili, žene i djeca tako da je najmlađi zatvorenik u Stajićevom imao samo 8 godina.