hrabrost.. baš ču pogledati.. ma vjerujem da je simpa.. ako i jesu te ratničke boje.. ne bojim ih se.. jer nemam zašto...:)))) ma nema beda.. svaki tvoj komentar mi je drag i nekako pun snage.. a to se rijetko viđa.. nastavi samo tako.. tvoja te hrabrost vodi... (Sanjar46 18.01.2009., 01:24:43)

Slijedeći takav naputak Alka se u svojoj novoj kolumni prisjetila kako je upoznala Severinu, bila njezino rame za plakanje te kako je splitsku pjevačicu cijenila kao posebnu, lijepu i talentiranu ratnicu - iako je za njezin ukus suviše često " mijenjala ratničke boje ".

Trake, ratničke boje, pijani, izbezumljeni pogledi

Cijeli tjedan bio je samo priprema za Veliku Subotu. (Kasnije tek skužiš da je bolje izaći van petkom, jer nakon što odboluješ subotu, mamuran i s pitanjem šta mi je ovo trebalo, imaš još i cijelu nedjelju za pravi odmor.) Ratničke boje, par kuna za upad dalje ćeš se već nekako snaći i bar jedna dobra frendica bili su dovoljna garancija za provod koji se prežvakavao cijeli sljedeći tjedan a još ako te uz put okrznuo pogledom i tip u kojeg si ludo zaljubljena iako ne znaš ništa o njemu, ali ti si sigurna je on muškarac tvog života tvoja duša puna nade (eh, da, nada je ono pernato biće) dobila je svoju porciju hrane taman do sljedećeg vikenda.

Stavila sam na sebe ratničke boje, pozvala i više od jedne dobre frendice, dignula s bankomata kuna koliko zaradim za tjedan dana i kraj sebe posjela tipa u kojeg sam ludo zaljubljena iako o njemu znam i stvari koje bi bilo bolje da ne znam.

Kad smo već bili kod uljepšavanja na automobile smo stavili i ratničke boje, tj. naljepnice naših sponzora za nastup na ovom eventu.

Već u jutarnjim satima ispred sportske dvorane bilo je vrlo živo, dovršavali su se brojni transparenti s porukama podrške razrednim prvacima, na lice su se stavljale ratničke boje, tražio se navijački šal više, ispod kaputa otkrivale majice s crveno-bijelim kockicama.

Naime, tko god mi krene s nečim suvereno dokazanim, skepsa stavlja svoje ratničke boje.

Nesvrstani, odlučni da " vojnicima " uzvrate za poraz u prvom kolu, u bazen pored zadarske rive uskočili su gotovo sat vremena prije početka utakmice, dok su ratničke boje na licima njihovih suparnika bile dodatno jamstvo čvrstom i atraktivnom dvoboju.

Jesu li to neke naše ratničke boje za najveće ratne pohode?

Ratničke boje svi oni mijenjaju prema interesima ili kao u konkretnom slučaju, prema stanju na bojištu.

Tako obićno ofarba svoju kosu, lice, usta, prste, odjeću... a nekad i naša mica maca dobije ratničke boje

vrijeme ubijanja borova je pred nama. prošetah tržnicom. onaj smrad natrulog voća i povrća i reski mirisi svježeg mesa i surutke, što se iz domaćeg sira cijedi po podu, zamjenio je svježi dašak borove šume. kao da ne bazam trbuhom Grada nego, u laganoj šetnji, koracam planinskim puteljcima guste zimzelene šume negdje oko Fužina. probiravam Božićno drvce. ove godine, obećavam sebi, bit će mnogo manje i siromašnije od onog lanjskog obećanja, tako da ga konačno, neću morati kratiti za pola metra i razmicati namještaj po sobi da bi ga uvalio u kut u kojem su, kao nestašni dječaci u školi, stajali i njegovi predhodnici svih ovih godina. - gospodine, budite ekološki osvešćeni, kupite bor s korjenom doziva me mlađahni trgovac borovnine koji je ekologiju upoznao kroz posao kojim se bavi, a zelena mu je omiljena boja konvertibilne valute. ekološki osvešćen? moju je svijest i savjest pohodila ta ekologija već odavno. prije tri godine, u ovo vrijeme, odlučih, ekološki svjesno, kupiti drvce s korjenom. sjedoh u auto, naoružan malim ašovčićem i velikim debelim najlonom raširenim po prtljažniku i zaputih se u rasadnik po svoj korjeniti bor. pronaći je lako, samo pravo cestom pa treće skretanje lijevo, a lijevo beskonačnom ravnicom, kao povučena crta na praznom papiru, prteni put raskvašen otopljenim snijegom i naslage blata izbrazdane tragovima guma. krajobraz kao s požutjele slike Vardenske bojišnice na kojoj još samo fale oni duboki rovovi puni blata i promrzla sirotinja odjevena u ratničke boje cara i kajzera. pred rasadnikom desetak automobila. parkiram na oranici pored puta (kao da je postojala neka vidljiva granica između jednog i drugog). predamnom, kao zbor osnovnoškolaca u izvođenju Lijepe Naše na školskoj priredbi, borova raznih nijansi i veličina u pravilnim redovima. prolazim redovima kao kroz police onih velikih supermarketa, što po nikad nižim cijenama, nude šarenu robu sumljivog porjekla i kvalitete. obuze me, među svim tim uzgojenim drvcima, neki čidan osjećaj i sjetih se onog filma u kojem glavni glumci hodaju velikom hladnjačom u kojoj vise ljudski klonovi uzgajani za remont bogatih staraca i visokopozicioniranih političara. redovi prekrasnih drvaca uzgajani sa svrhom da nadopune jedan praznični ugođaj. izabrah jedan raskošni srebrni bor. iskopah oko bora široku rupu da što više korjena ostane dio njegovog stabla, isplatih promrzlog " gazdu " u ruskoj šubari i raskošnim drvcem ispunih sadržaj automobila. i tu je prestala idila. prvo sam, vračajući se s oranice na prteni put odbio auspuh, široki korjen bora nije stao niti u jednu posudu koju sam imao doma pa sam morao kupiti plastičnu kacu (one ružne šerpa-plave boje), zaseđen bor u pola kubika zemlje i pijeska u sobu sam unio uz nesebičnu pomoć prijatelja (koji su poslije, za nagradu, ispraznili bife). i na kraju, sve je okončano jednom tragedijom. zasađen bor, nakon svih peripetija, uništio je moj pas, alkoholnog imena, jer mu se učinio simpatičnim za svakodnevno markiranje teritorija pražnjenjem mokračnog mjehura. odlučio sam, nakon ubojstva jednog živog bića, nagodinu u kut sobe postaviti onu vjeru pvc kopiju božićnog drvca oznake: Made in China, ali uz svu ljepotu plastične patvorine nešto je nedostajalo. miris. miris bora što se tjednima širi sobom. ove godine, ponovo, kupujem bor kojeg je neko ubio za mene. možete reći da sam ekološki neovješten, da sam ubojica šuma, da sam najgori pripadnik nemoralnog potrošačkog društva, možete me pljunuti u obraz (okrenut ću vam i drugi), možete... možete svašta... ali ja sam samo djetinjasti romantik koji ne može zamisliti jedan povjesni događaj, kroz stoljeća pretvoren u praznik, bez zelenih iglica načičkanih na zelenkastu stabiljku, okičenih šarenim kuglicama i bljeskavim lampicam, a koje mirisom divlje prirode, ispunjavaju moje nosnice. jednostavno, ne mogu zamisliti te blagdanske dane bez tog drvete što stvara ugodu svim mojim čulima.

Više im nemam što reći, možda jedino da stave ratničke boje..

Na blijedim im licima izbijaju ratničke boje ⠀ ta je jednostavna dogodovština naprosto pretežak zadatak za njihov jednoplošni um.

dvije stvari mi se vrte po glavi, pa kako ne znam o kojoj pisati, evo ih obje. nebitan u zadnjim postovima piše o uspomenama, te kako se s njima nositi i kako ih nositi. danas se vozim vukovarskom prema poslu. napokon na svojoj bicikli (znam da je književno reći svom biciklu, ali meni je bicikl ženskog roda: -)) nakon tjedan dana kiše. i prolazim kraj svog FER-a kad ono gomila ljudi pred ulazom. malo mi je trebalo da skužim o čemu se radi ali uspio sam. prijemni su u tijeku. i sad htio ili ne vraćam se 8 godina unazad, kad sam ja stajao pred istim tim ulazom i čeka svoj red da uđem i počnem rješavati ispit. koliku sam ja tremu ima, pa i sad kad se sitim prođu me trnci. uša sam u zadnjoj grupi od 1200 ljudi, sat i po nakon službenog početka prijemnog. bili smo poredani po abecedi. pa su najprije ulazili od n-ž, nakon toga prva polovica m, pa od a-lj i na kraju druga polovica m, u kojoj sam naravno ja bio. al sve je dobro što se dobro svrši. tako prolazeći, baš sam suosjeća s njima. namjerno sam malo skrenuo s puta i proša pokraj njih. da vidim ta lica, taj strah, tu neizvjesnost. htio sam nekome prići, reći koju ohrabrujuću riječ, ali nisam nikoga poznava. međutim, tako bliže gledajući vidio sam mnoštvo prekrasnih cura (tad sam skužio da se radi o prijemnom za filozofski ili hrvatske studije, a ne za FER). zamalo se nisam zalipio u aute na parkingu okretajući glavu za ženama. to stvarno nije u redu. ne mogu žene biti toliko lipe. zapravo ne smeta mene što su žene lipe nego što su lipe i curice s 12 godina pa nadalje. nisam pedofil, ali ponekad sam sebe prekorim. jučer posli nogometa preobuvam se u autu, jer smo opet igrali po kiši i pokisnuli, i dolaze mi ususret tri komada. onako utegnute, push-up trica, noge uhuhuhu duge, cigareta u ruci (da se malo foliraju), ratničke boje (iako samo šetaju kvartom), faca ko bombončić. a znate o čemu su pričale? kako je jednoj PRIRODU zaključio 4, a nekoj koja je manje znala je da 5. zadnji razred u kojem se uči priroda je 6. znači maksimalno imaju 13 godina, a ja sam se zableja dok su dolazile. dok sam ja iša u osnovnu školu, još uvik sam bježa od žena, i samo je jedna cura u 8. razredu uopće nosila grudnjak. a i u srednjoj školi ništa posebno nije bilo. ok, nosile su grudnjak, ali mislim da je većini prvo sređivanje bila maturalna večer. a danas? meni to nije jasno i onda se ja ravnam po svom vrimenu i tako bez pardona gledam žene, jer ne može biti lipa dok ne napuni bar 18 (a tad više to nije ni kažnjivo). i nađem oči na zabranjenom voću. općenito, danas su sve žene lipe. prije deset godina se stvarno moglo reći " ona žena je ružna ko ponoć ", ali danas ne. danas svako nosi ono što ima na primamljiv i oku ugodan način. stvarno ne znam u čemu je fora. i kako da to preživim a mislim da nemam samo ja problem, nego općenito muški rod.

Ja sam za to vrijeme nanosila ratničke boje pred ogledalom u kupaonici, kad je dojurio ljut k o furija (što je to furija, uopće?) i riknuo: Zar meni nitko ne može pomoći? - Mogu.

Jedino da se još opituram u ratničke boje u šaljivom tonu će zaključiti Miše

Sve će moje ratničke boje u trenu izblijedjeti

Prvo smo vidjeli zapovjednika marinaca lica potpuno obojenog maskirnim bojama, a onda se pojavila i Branka u istom izdanju, samo je ona uz ratničke boje na licu imala i uobičajenu šminku - ruž, sjenilo i maskaru.

Riječka plesna skupina naziva ' Hot Stuff ' koja se sastoji od Davida Petrovića, Davora Popovića, Aleksandra Kivela i Bojana Lakoša u polufinalu je nastupila s šarolikom točkom, koja je uključivala sablje i ratničke boje po tijelu, no usprkos tome na žalost nisu uspjeli doprijeti do žirija.

Svi polako odustaju, skinu sa svojih lica ratničke boje i nabace umjetan smiješak.

Zabranom premršavih, predebelih ili bilo kakvih modela ništa se neće postići sve dok je društvo takvo da najvažnijim i naj " kulerskijim " smatra one koji nose moderne šarene krpice i ratničke boje.

Kesha očito voli ratničke boje a vi si ih možete dozvoliti: 1. ukoliko ste animatorica na zabavi ili 2. provodite Novu godinu u Rio de Janeiru.

Na ovoj prvoj mi je super, samo bi joj još dodala ratničke boje: D Crveni ruž ili jako našminkane oči