Ženevska konvencija o zaštiti ratnih zarobljenika odnosno Konvencija o postupanju prema ratnim zarobljenicima, što je njezin puni naziv, donesena je 27. srpnja 1929. godine na Diplomatskoj konferenciji u Genevi pod pokroviteljstvom Međunarodnog odbora Crvenog križa.

Za Prvog svjetskog rata bio je u ruskom zarobljeništvu, gdje u Tomsku postao član Ruske socijaldemokratske radničke partije te radi u redakciji lista Sibirski radnik na propagandi među ratnim zarobljenicima.

Tome se opet protivi Martensova klauzula, čija je namjena bila da se spriječe nečovječni postupci prema tzv. protupravnim borcima, to jest osobama koje se formalno nisu mogle smatrati ratnim zarobljenicima.

Pri tome su su Vitomir Polenus, Željko Hunjek, Alfons Tutić, Vladimir Zimić i Marijan Polenus zadobili teške tjelesne ozlijede, dok su Srećko Manđini, Željko Bublić i Eugen Lapčić zadobili mnogobrojne teške i po život opasne tjelesne ozlijede od kojih su preminuli, što je sve bilo u suprotnosti s odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. g.

Izmjenom od 27. studenoga 2007. djelomično je izmijenjen činjenični, ali i zakonski opis optužnice, pa ih se tereti da su pomogli nepoznatim osobama u počinjenju kaznenog djela ratnog zločina prema ratnim zarobljenicima i kaznenog djela ratnog zločina prema civilnom stanovništvu.

Iako se danas često naglašava da se na cijeli problem ne mogu primjenjivati danas važeće pravne norme (nullum crimen sine lege, nulla poene sine lege), potrebno je naglasiti da su u postojećim uvjetima zanemarene odredbe Haške konvencije (O zakonima i običajima kopnenog rata) iz 1899. i 1907. te Ženevske konvencije (O poboljšanju sudbine ranjenika i bolesnika u vojskama na bojnom polju i o postupanju s ratnim zarobljenicima) iz 1929. godine, koje su potpisale i Jugoslavija i NDH.

Prema navedenim odredbama, kao međunarodnom pravnom aktu, određen je status i postupanje prema ratnim zarobljenicima (vojnici i časnici zarobljene vojske, pripadnici dobrovoljačkih i policijskih odreda, te civili koji bi se makar i neorganizirano uključili u ratni sukob, kao i oni koji se ne bore, ali su u sklopu poražene vojne snage)

ZAGREB, 8. rujna 2010. - Šibenska policija uhitila je jutros četiri osobe osumnjičene za zlostavljanje i nečovječno postupanje prema srpskim ratnim zarobljenicima i civilima u šibenskome vojnom zatvoru Kulinama tijekom 1992.

Darko Radivoj je optužen da je 20. studenoga 1991. godine, za vrijeme oružanog sukoba na teritoriju Republike Hrvatske između JNA, TO i milicije " SAO Krajine " s jedne strane i policijskih i vojnih jedinica Republike Hrvatske s druge strane, nakon oružanog sukoba kod Sarvaša i Orlovnjaka, kao pripadnik milicije u sastavu TO, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, protivno odredbi čl. 3. točka 1 a Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima (III Ženevska konvencija) i čl. 4. st. 1. i 2 a.

Je li istina da su partizani-komunisti-antifasisti pocinili zlocine nad ratnim zarobljenicima i civilima?

I ranijih napisa i objavljenih dijelova obrazloženja presude je vidljivo kako sud izdvojene iz bolnice smatra ratnim zarobljenicima koje je selektirala JNA i bila za njih odgovorna sve do trenutka povlačenja osiguranja vojne policije.

Od suradnika i agenata Kontraobavještajne službe JNA iz Hrvatske su na popisu, koji je izradila hrvatska vojna obavještajna služba SIS, navedeni Vanja Špiljak, sin šefa CK SKJ i predsjednika Predsjedništva SFRJ Mike Špiljaka, zatim, dopredsjednik Socijaldemokratske partije i dopredsjednik Hrvatskog sabora Mato Arlović, predsjednik Hrvatske stranke prava Anto Đapić (naveden i optužen u članku Nacionala od 27.11.2001. godine), dopisnik Hrvatske televizije iz BiH Smiljko Šagolj, bivši oficir JNA i zapovjednik obrane Vukovara 1991. Branko Borković (uz opasku da je došao u sukob s Kontraobavještajnom službom), Davor Domazet, bivši oficir JNA i admiral Hrvatske ratne mornarice, bivši direktor TV Zagreb i Miloševićev veleposlanik tzv.« SRJ »u RH Veljko Knežević, Tihomor Orešković, ratni zapovjednik Kriznog štaba u Gospiću godine 1991. i sudski osuđenik za ratni zločin nad srbskim ratnim zarobljenicima, hrvatski tycoon Josip Gucić, i drugi. (T.

Èlanak 13. i 14. Treæe ženevske konvencije regulira opæu zaštitu zarobljenika prema kojima se s ratnim zarobljenicima treba postupati èovjeèno, štititi ih od svakog nasilja, zastrašivanja, povreda i javne radoznalosti te im dati u svakoj prilici pravo na poštivanje svoje liènosti i èasti.

Meðutim, poštovanje prava ratnih dopisnika koji prate oružane snage, a da im neposredno ne pripadaju, pod uvjetom da su za to dobili odobrenje oružanih snaga koje prate, regulirano je Treæom ženevskom konvencijom o postupanju s ratnim zarobljenicima. Èesto viši interesi u službi javnosti mogu biti objašnjenje za zloupotrebu pravila.

Osim Šljivinčanina, Mile Mrkšić osuđen na 20 godina zatvora zbog pomaganja i poticanja na ubojstva, mučenja i okrutno ponašanje prema ratnim zarobljenicima, a Miroslav Radić oslobođen je svake krivnje.

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj K-DO-57/01 od 25. rujna 2001., izmjenjenom podneskom ŽDO u Varaždinu K-DO-27/04 od 23. veljače 2005. i na glavnoj raspravi 27. studenoga 2007. optuženicima se stavlja na teret da su pomogli nepoznatim osobama u počinjenju kaznenog djela ratnog zločina prema ratnim zarobljenicima i kaznenog djela ratnog zločina prema civilnom stanovništvu.

Godine 1949. Day se vraća u Njemačku: ovaj put zbog snimanja igranoga filma o ratnim zarobljenicima.

Smatramo da Tonči Majić zaslužuje svako poštovanje zbog hrabrog progovaranja i aktivnog suprotstavljanja kršenjima ljudskih prava u Splitu u tijeku devedesetih godina i dugogodišnjeg istraživanja ratnih zločina nad civilima i ratnim zarobljenicima u Vojnom istražnom centru u Lori i zalaganja da se ti zločini procesuiraju.

Nadimci počinitelja, uvjeren je Šangut, ne bi trebali biti problem, jer prema onome što je medijima i već ranije izjavljivao, drži da se do imena odgovornih za počinjene ratne zločine može doći preko arhiva tadašnje JNA koja je, kako navodi, vodila cijelu arhivu i ima zapisano koje su vojne postrojbe čuvale logore s ratnim zarobljenicima iz Hrvatske.

Dio, Koji je to broj mnogobrojnih zločina nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima ako je Haaški sud nakon silnih godina istrage, dokumentacije i svjedoka sa cijelog prostora ex Yu pronašao valjanim 44 optužbe za zločine koji su pčinjeni nakon Oluje?

Optužnica posebno navodi slučaj zlostavljanja M. H., pripadnika Hrvatske vojske, tada 57 - godišnjaka, kojega je krajem siječnja 1992. godine u Stanici milicije u Somboru, u Republici Srbiji, suprotno Ženevskoj konvenciji o postupanju s ratnim zarobljenicima, zajedno s ostalim pripadnicima milicije ispitivao i fizički zlostavljao udarajući ga rukama, nogama, kundacima i palicama po svim dijelovima tijela.

Dodao je da se pri tomu pozivaju i na to da je Drugi svjetski rat završio 9. svibnja 1945. te se svi zarobljeni nakon toga ne mogu smatrati ratnim zarobljenicima, već pobunjenicima, odmetnicima i teroristima.

Boljkovac i Bulat su, ako se sjećate, osobe nad kojima MUP godinama provodi istragu zbog partizanskih egzekucija nad ratnim zarobljenicima i civilnim stanovništvom u prvim tjednima onoga poraća, čemu je ovaj dvojac, po svjedočenju nekoliko desetaka svjedoka, dao nemali obol.

Sam Tihomir Purda, pak, potvrdio je jučer kako 5. studenoga 1991. u Borovu naselju nije počinio ratni zločin nad ratnim zarobljenicima, nego obrnuto: da je sudjelovao u pokušaju spašavanja ranjenog vojnika JNA Bobana Gačića, osporavajući i svoj potpis pod izjavu koju je bio prisiljen potpisati u zatočeništvu u Srbiji poslije pada Vukovara.

Okružno javno tužiteljstvo Sisak, optužnim prijedlogom KT-170/92 od 17. prosinca 1992. godine Kovačević Josipu stavila je na teret izvršenje krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava surovim postupanjem s ranjenicima, bolesnim i ratnim zarobljenicima iz čl. 150. OKZRH.

Time je Engleska prekršila Ženevsku konvenciju iz 1929. godine, o postupanju s ratnim zarobljenicima, čija je i sama bila potpisnica, a da i ne spominjemo kršenje osnovnih ljudskih prava.

Po Draganovom uhićenju, od kojeg je prošlo devet mjeseci, Federalni sud odobrio je njegovo izručenje Hrvatskoj koja ga tereti za ratne zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima na kninskom području.

Nevjerojatna ali istinita činjenica je da sam koncem istog mjeseca u zagrebačkom istražnom zatvoru prvi put čuo Manolićevu izjavu da ću biti optužen za nestanak i ubojstva građana Gospića Srba i Hrvata, što mi je trebala biti »nagrada« za slanje satnije HOS-a u pomoć Gospiću, ali i što mi je htjela napakirati Tuđmanova i Manolićeva vlast kada im je postalo jasno da se zločin nad civilima i ratnim zarobljenicima neće moći više prikrivati.

Ponovljeno suđenje pred delegiranim Županijskim sudom u Karlovcu, protiv optuženoga Svetozara Karana, zbog kaznenog djela ratnog zločina na ratnim zarobljenicima u Korenici 1991. i kaznenog djela ratnog zločina izvršenog nad ratnim zarobljenicima u logoru Frkašić 1994/95 je pravomoćno je završeno.

Predsjednik Mesić poznat je po tome što neizravno opravdava masovna ubojstva nad hrvatskim ratnim zarobljenicima i zarobljenim hrvatskim civilima 1945. od strane titoističkih ratnih zločinaca, i genocid koji je poznat pod sintagmom " Bleiburg i Križni put ", naglašavajući kako je veliki broj Hrvata, zarobljenih na Bleiburgu, a koji su izvansudski likvidirani od predstavnika totalitarnog komunizma, kriv za zločine u Jasenovcu, te po njegovoj interpetaciji ispada kao da su Hrvati izabrali Pavelićev totalitarni ustaški pokret na višestranačkim izborima ili njegovu vladavinu odoborili na kakvom raspisanom referendumu, i navodno odobravali sve moralne posrtaje i zločine njegova diktatorskog režima, i kao da nisu postojali antifašisti poput zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i cijele Rimokatoličke crkve u Hrvata koja je bila antifašistička.