Razbijaš sliku svijeta koju si imao do tada.

Pa baš zato da tebe koji znaš gdje stoje točka i zarez potaknem na razmišljanje iako mi je u suštini svejedno zašto ti razbijaš glavu o mom besmislenom hobiju.

Smisao navijanja je da razbijaš izloge i prozore, jer sigurno su staklo i pleksiglas krivi što si ti svoj život potratio navijajući za čobane koji su vrijeme provodili nabijajući glavu krepane koze umjesto da čuvaju ovce kao što su i trebali.

.. u vezi hitlera.... pokušaj razmišljati u postocima.... ne bi volio da me tu razbijaš nekim relativnim postocima.. od 2 ili 5 %.... jer.. u koliko me želiš razbijati brojevima.. kaži koje je sve mrzio.. i svakako imaš.. solidne brojeve..

Šutiraš i razbijaš ugljevlje i žar, gaziš i utrljavaš stopalom u pepeo svaku komadić koji još uvek tinja.

e moj Profesore, oko čega ti razbijaš glavu.. - po svim naznakama vrlo vjerovatno da Kimi ulazi u uži izbor za Webberovog nasljednika, no istina je da nema svrhe špoekulirati oko toga, znamo kako to završava.

No, obzirom da je seks sasvim prirodna i normalna stvar - što više razbijaš glavu sa tim, to ti je gore.: kava:

Jednostavno nema smisla da razbijaš glavu i analiziraš internetske rekla-kazala, jer se vrtiš u krug.

ja mislim da su tipovi koji misle da se tribaju zaljubit u curu, i to odmah na početku, glupi pa nemaš više 12 god. ako ti je cura privlačna i ugodno ti je u njenom društvu-to je to. šta razbijaš glavu bezveze

Druga opcija je da ideš dalje svojim putem i ne razbijaš glavu s time zašto je to učinio...

" Ova priča je izmišljena od onih koji su pisali mitove " reče Bacchus " Oni su vjerovali u našu snagu " odgovori mu Diana " Jesi li ti stvarno bila zaljubljena u Oriona " upita je bog vina zaljubljeno " Ti si u to vrijeme drugovao s Thaliom i stvarao početke svijeta za tvoje utjelovljenje " " Znači istina je " " U njegovim očima sam vidjela Sofijin znak, prepoznala daleko svjetlo početka " " Cijela priča je prekratka, da bi to stvarno bila ljubav " reče joj Bacchus uvrijeđeno " Željela sam da žena i njen pjesnik shvate gdje je izvor " " Što ti sada vidiš u mojim očima? " " Vidim neosnovanu ljubomoru. " " Neosnovanu? " " Orion je bio zanos u trenutku osame, sreća jednog sumraka ovjekovječena na jesenjskom nebu, a ti si dragi moj ljubavniče ljubav. " " Koliko, koliko si ih imala, tih trenutaka osame? " " Čitaj mitove, prouči mitologiju pa ćeš saznati šta su smrtnici u stanju izmisliti " " Orion je istina " " Ti si sada već polako dosadan " " Ja sam samo malo lud i još uvijek zaljubljen " " Žena i pjesnik čekaju na nastavak obećanog puta po prošlosti " " Nauči ih da sami traže istinu " " Pa oni znaju mitove, morali su ih učiti u školi, mi im moramo pokazati onaj dio istine koju pisci nisu saznali, a povjesničari je se već tisućama godina ne dotiću " " Hoćeš li im odati tajnu Olimpa i Panteona? " " Zar ne misliš da je polako vrijeme da se rehabilitira Giordano Bruno? " " On je rehabilitiran " " Da to su učinili crkveni oci, ali u čovjekovom srcu ti isti njeguju još uvijek strahove " " Draga moja boginjo ti hoćeš promjeniti svijet " " Mi trajemo kao velika tajna od njegovog postanka, zar nije došlo vrijeme da i sebe rehabilitiramo " " Mi smo bogovi i tako smo vječni " " Mi smo samo misao o bogovima, nas su oblikovali pisci, ovjekovječili slikari i skulptori, a puk je vjerovao u našu a ne svoju moć " " To je nekima odgovaralo " " Da istim onima koji su spalili Giordana Bruna. " " Tko je bio Orion? " " Opet ti s tvojom banalnošću razbijaš trenutak " " Tko je bio Orion? " reče tvrdoglavo zaljubljeni Bog " Lovac iz Böotie, ljubavnik boginje svitanja, zanos trenutka, sreća jednog sumraka, zaljubljenost koja se već tisućama godina ponavlja u srcima mladih, slučajni susret na rubu šume, susret koji se zbog ljubomore moga brata nije pretvorio u ljubav " " Jesi li ga ubila " " On je otišao tajno, kao što je i došao u moj trenutak.

Ako nije, kog vraga ti razbijaš glavu njenim brakom?

... nikad nisam baš bio od ovih playstation igrica... iako bi me se moglo svrstati u kompjuteraše zbog struke (doduše, ne nosim naočale i nisam ćelav... još: -))).... izišao je kao neki playstation 3 i sad su svi, s oproštenjem, popizdili za tim... rasprodalo se sve dok si rek ' o keks... ono, mogu si to priuštiti, srećom, nije mi to neka lova da bi propao da ga kupim, ali mislim si, daaaj, pa čemu?... ionako sam 8 h pa i više, dnevno, pred monitorom... pa onda još i doma ovako malo... pa još malo i pred tv-om... još mi samo fali da do 5 h ujutro igram neku koljažu sa čudovištima koja skakuću sa svih strana (mislim, nije da uvijek spavam u to doba, ali...)... nedavno mi je, jedan kolega, objašnjavao kako je imao super izlazak preko vikenda, naime, igrao je neku multiplayer igricu preko LAN-a cijelu noć (Local Area Network za neznalice: -))... ne znam otkad se to počelo ubrajati u izlaske?: -)).... daaaj, ma taman posla, pa moj izbor izlaska je uvijek u nekom klubu sa odličnom mjuzom i brdom zgodnih cura, pa o čemu pričamo???... inače, probao sam igrati malo te igrice i nisam imao baš previše smisla, ili strpljenja za to... jebiga, uvijek me ubiju odmah na početku... jedino kaj me zainteresiralo su bile one vožnje nekakvih rally-ja... izabereš si autić i razbijaš ga po drveću oko ceste, kad već ne smiješ pravi: -)))... ali poanta priče je, pa kaj nije bolje otići na nogomet nego ga igrat preko joysticka?: -))... ne kužim, mislim, moje igre su bile cjelodnevno navisavanje vani po kvartu, svaki dan nogomet u predvečerje kad padne sunce, pa makar te stariji dečki stavili na gol... jel itko igrao " ćiri guze "???: -)))... to ako ne probaš kao da nisi ni živio: -)))... igra se na prvu, znači jedan dodir lopte je dozvoljen, nema štopanja, s tim da je jedan na golu i mora oduzet loptu ostalima, a ako ju oduzme, onaj koji je izgubio loptu ide na gol... tko prvi primi određeni broj golova, mora se naguzit dok ga ostali gađaju loptom... naravno, puca se nogom i to svom snagom: -)))... ono, drhtiš u nadi da će te promašit: -))... a tek vožnja na biciklima... s njih sam padao toliko puta da je to neizbrojivo... izgulio sam koljena, laktove, natukao guzicu stoput, koji put zveknuo čak i na glavu (ok, svi primjećujete posljedice: -))... tko se još sjeća " skejta "?: -))... eeej, pa ja sam radio skokove sa rizola, na rizol, preskakao rupe, spuštao se niz brda s njim, da napomenem, isto se poprilično narazbijao... pilio sam dasku da izgleda jebenije, nabavljao profi korače, crtao motive po njemu, čak sam imao ideju i da ga idem kuhati kako bi mogao dasku savinuti da izgleda kao ona profićka sa američkih filmova, ali srećom mama i tata su objasnili sinu neke stvari: -)))... da mi je samo znati tko je tu pizdariju smislio, da drvo kuhaš pa ga možeš savinuti: -)))... a onda, odeš u šumu, ubereš si fini štap, napraviš luk i strijele i rat može početi: -))... najbolji lukovi su prebacivali zgrade... a jednom su prilikom strijele čak imale i čavao na vrhu, tako da ima težište prema naprijed, naravno (kak smo bili bistri, ha?: -))... ok, možda smo bili malo agresivni ponekad, ali najzanimljivije je da nitko nikad nije nastradao: -))... napravili smo jedno 10 koševa... recept je bio, odeš sa društvom na najbliže gradilište, ukradeš gredu, izgubiš tenisicu u blatu, pa se bos vraćaš po nju, i onda 5 budala nosi 4 metra dugu gredu po najprometnijoj ulici, dok nas ljudi koji upravo stižu s posla, gledaju u čudu... ono, idu ljudi, idu djeca s ogromnom gredom među njima, ko skrivena kamera: -))... jednom smo nekog bedaka poslali da pita tipa na gradilištu da li mu treba ta greda... ovaj ga je skoro zafitiljio nogom u guzicu: -))))... nažalost, taj koš bi vrlo često bio ubrzo srušen od strane nadrkanih starijih ljudi, ili zbog neke babe kojoj bi redovito smetalo što djeca kao takva postoje, a ponekad i čisto iz razoga što smo razbili nečiji prozor i pobjegli... a zimi sanjkanje... auuu, kad pogledam brda sa kojih sam se spuštao, uvijek zaključim da očito nisam bio osobito bistro dijete... mislim ne kužim, gdje sam ja zamišljao da ću se zaustaviti?... i gdje sam se uopće zaustavljao?... sjećam se jednom prilikom u grmlju, iz kojeg mi je trebalo pol sata da se ispetljam... ma to je život, jebeš čudovišta iz igrice: -)))... proljeće je ljuuuudi... ma kakav plejstejšn, ajmo van: -)

Ali ti si poznati svadlivec i hmoje si čudi, tentaš ljudi kaj se po seli svadiju, po cestama jih koturaš, mečeš jih po grabaj, razbijaš jim glave, potičeš na neslogu i tiraš jih kaj okoli sebe delaju nered.

Umjesto da razbijaš glavu dolje s vlastitom glavom zar nije puno ljepše i sigurnije pod zakletvom ostati pri Istini koju si prihvatio.

I would like to... popušaba you.... let me do it... oh, my god, let me do it, Krešice (eto, kak se more samom sebi lepo tepati, zašto bi se srdili). a onda sam je nakon tri mjeseca primjetio kako mi na ulici, na otvorenom brisanom prostoru prolazi, nakon svih sms i e-mail i telefonskih nježnosti. onako, ne znaš hoće li se počet smijat ili plakat od sreće... potrgana od osjećaja, kao kumir od toplog kaučuka... samo što se ne smrzne, a sva gori. haljinica, slip - puhneš samo na gačice, one padaju. zlato šuti i bridi, zrači do zvijezda. hajmo, sjest ću na klupu, volim te jedina, ludo te volim, sve, sve si mi... - a ti sjedni... i... u ime boga i ljubavi i duha svetoga... jedina... i kakva ljubomora. eto ti povjerenje. ne zima, ako si ti pahulja, ne lipanj ili veljača ili kolovoz i rujan... sve je to ništa ako te nemam, u srcu želje, mila. ništa nisam - ako nismo, dušo moja. aaaaaaaaaaa..... majko milaaaa.... kičma puca od ovoga... hiiiii... srce isusovo.... - imam osjećaj da će bit trojci, možda petorci. i velika kolicaaaa... i ruže i zlatne gazanije, iza nas jorgovani u parku, u zraku sa tvoje i moje kože čudesni bršljan i čempresi i živica iz Lancomeovog Tropheea, divnog parfema koji govori o slatkim nočnim sportovima na tajanstvene načine, nešto poput bolesnih maznih ljubičica i " medicine " srca iz Diorovog Fahrenheita. i kakva uopće ljubomora? dakle, ti je, curo draga, razbijaš. ili je unosiš u život, ti, a ne on. toliko o tome.

Autorice, ček, ti ono zaozbač dvije godine nakon što ste se vi koitalno druškali još uvijek ne puštaš tu priču na miru i razbijaš glavu pitanjima zašto se njih dvoje ne hihoću zajedno na gablecima?: ne zna:

Stvar je jednostavna; gledaš na televiziji, razbijaš svoje po kući, psuješ koga hoćeš i nema posljedica.

S čim ti razbijaš svoju glavicu?

moj savjet je da si ne razbijaš toliko glavu, jer i za tebe sigurno netko negdje postoji s kim češ osjetiti onu pravu ljubav. svakodnevnica s njim ti više neće biti gorka. pozdrav (borovnica 13.08.2007., 14:24:03)

Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje, opakima zube razbijaš. " Blago u Gospodinu, dana 13. VII.2004., nakon kratke i teške bolesti preminuo je naš najdraži suprug, otac, djed, brat, svak, zet, rođak i dragi prijatelj

Od toga da, na primjer, ne razbijaš glavu time hoće li ti prigovarati za roaming, do toga da ti je tamo sve osigurano.

8. Trijezan razbijaš lampe po pothodniku, samo zato jer si impresioniran s prizorom prskanja stakla.

- No zašto da si razbijaš glavu za druge, dragi sinko?

imam vrlo sličan problem kao i ti, ali ja imam curu za koju bi sve dao, a kad nešto malo sa strane desi mi se ista stvar Gadno je to, nemoj uopće razmišljati o tome što se one zaljube u tebe, samo si razbijaš glavu sa glupostima (prezgodni 27.11.2007., 09:44:36)

- Dao bih svu lovu koju sada imam kod sebe da znam o čemu tako razbijaš glavu.

Kad napraviš više takvih organizacija na više ustrojbenih razina pod istim kriterijima i zajedničkim nazivnikom, nazivnikom koji daje svima isti osjećaj idenititeta razbijaš kritičnu masu i ona ti postaje razbacana k ` o đubre po livadi, jel ` ti jasno Simo? Nije generale, mislim.... kako da se osjećaju isto a opet drukčije, da budu udruženi a razjedinjeni ne razumem?

- Ajde, gospodaru, čime to glavu razbijaš

ovo: top: OVO to si zapamtite svi, SVI kad se dvoje pravih nađe, nema dilema, trilema, nećkanja ni vaganja... autore, a vama dvoje je samo trebalo nešto drugačije... nešto novo... ni prvi, ni zadnji... umjesto da razbijaš glavu razmišljanjima što je njoj u glavi, lijepo ti raskrsti sa svojom (još uvijek sadašnjom, pretpostavljam) i malo oladi od svega... da sam na tvojem mjestu uzela bih si podužu pauzu od ljubavničkih eskapada...: ne zna:

Sestra me nekad zabrinuto gleda i čini joj se da što god više čitam i više znam, bivam nesretnija. Zašto razbijaš znanjem tu svoju malu glavicu? - pita me ona s ljubavlju vidiš da ti samo šteti (to je bilo u fazi kad sam gorljivo činila sve, angažirala se, da svijet bude bolji i kad je Ne može to tako bila najčešće uzvikivana rečenica iz mojih usta).