Ali ako nam se priče života razlikuju, bolje da se raziđimo dok opet nije prekasno.

- Raziđimo se, braćo - reče Ilija - kasno je u noći, a dan nas ne smije ovdje uhoditi.

kaksat a što misliš da sam ja srpska baka ili djevojčica... znam tvoj problem i jasno mi je da onaj koji hramlje nekako iskonski ne voli plesača.. on mu zavidi... tješi se, eto nisi jedini ima ih 4 - 5 na portalu koji hramlju... strpljiv sam s tobom i ti ćeš moguće i potrčati pod mojim i utjecajem drugih, doduše bit će to trk kornjače a ja ću nastavit brzinom jelena.. s. sumarum-budi strpljiv još sam nekoliko dana gost foruma pa se raziđimo ljudski... i nisam srbin, nego sam hrvat (nevažno) i hdz-barakaš iz savske.... znači nisam išao po pozivu nego po porivu.... meni nisu trebali poštari da me obavjeste kud moram ići, ja sam znao sam, kao što sam znao 91 godine da moram napustiti hdz, jer je u pitanje došao moj ponos i čast... moj ljudski integritet... toliko im nisam mogao dati.. takav kompromis nisam mogao napraviti, takve ideje nisam mogao slijediti... ja ne.. tražim više jer i sam nudim prilično.... posluži se i ti...

Ako komu ne odgovara što mislim o nekim pitanjima, neka ga to ne živcira i neka radi po svom - jer je to jedino ispravno. Ako misli da može i dalje imati kontakt sa osobom koja drugačije razmišlja o nekim pitanjima - OK, ako ne... onda lijepo molim, raziđimo se ko ljudi - nismo ovce;)

Kad je Marković postao svijestan da se Jugoslaviju ne može očuvati, a da zakonski okvir za njeno razdruživanje ne postoji, te da će se zemlja raspasti u krvoproliću, kumi i moli republičke landlordove da se " postigne minimum konsenzusa i u Vijeću republika i pokrajina donese set zakona kojima bi se proces osamostaljenja republika legalizirao ", pa " ako više ne možemo skupa, raziđimo se kao ljudi ".

" Ako već ne možemo više živjeti zajedno, ne moramo, samo onda postignimo bar minimum konsenzusa i u Skupštini Jugoslavije usvojimo ustavne promjene, donesimo set potrebnih zakona i raziđimo se kao ljudi ".

Raziđimo se s ovog slavlja radosni i sa sviješću da je Krist s nama, da nas prati na našem životnom putu, da nas On vodi stazama života.

" Ako već ne možemo živjeti zajedno, ne moramo, ali onda se dogovorimo, postignimo minimum konsenzusa i u Vijeću republika i pokrajina Skupštine Jugoslavije donesimo set potrebnih zakona i raziđimo se kao ljudi " - rekao je Ante Marković, čovjek koji prema Baretiću nije razumio realnost.

3. Predsjednik RH je opet sa svoje strane podupro prijedlog predsjednika SIV-a Ante Marrkovića da se u Skupštini Jugoslavije " postigne minimum konsenzusa i donese potrebni set zakona kojim bi se reguliralo pitanje realizacije prava na odcijepljenje ", jer " ako već ne možemo skupa, onda se bar raziđimo kao ljudi "