Razina glukoze u krvi će se pratiti češće, oči i bubrezi mogu biti kontrolirani češće, jer se problemi mogu povećati tijekom trudnoće.

inače, prozvođači suplemenata tvrde da je korisna kod iritabilnog kolona. naravno, paničari je smatraju sasvim štetnom, osobito za CNS, u najmanju ruku kao da se radi o kemijskom neurotoksičnom oružju. ističu da je toksičnost vezana uz ekscitativnu ulogu te kiseline u mozgu, što je dijelom točno - naime da je ekscitativna. međutim, njena prisutnost diže razinu GABA, koja djeluje suprotno - inhibitorno. tako da je na neki način priroda tu osigurala izvjesni balans. ovaj propada kod teških patoloških stanja (npr, moždani udar) gdje dolazi do ishemične kaskade. proces uklanjanja glutamata iz prostora oko stanica je narušen, tj. djeluje obratno - glutamat se ekscesno nakuplja i uzrokuje prodor kalcijevih iona preko NMDA receptora, te dolazi do oštećenja i odumiranja moždanih stanica. ali, taj patološki proces odvija se bez obzira na eventualni dodatni unos glu kiseline, jer je ona i prirodno veoma prisutna u organizmu. štoviše, predstavlja izvor goriva za CNS, u slučaju da padne razina glukoze. zato bi mogla biti efikasna kod držanja dijete, hipoglikemije i jačeg stresa. npr. u bolnicama se daje pacijentima u postoperativnom oporavku.

Glukagon se obično počinje izlučivati nakon 30 minuta vježbanja, jer se razina glukoze u krvi počela smanjivati.

Redovitom primjenom inzulina postiže se konstantno zadovoljavajuća razina glukoze u krvi te se poremećeni procesi skladištenja glukoze i razgradnje ostalih energenata ponovno vraćaju u normalu.

Osim kao dodatak hrani kako bi poboljšala okus, redovitim korištenjem Stevije pospješuje se aktivacija enzima u cijelom organizmu, smanjuje se razina glukoze u krvi, smanjuje se razina lošeg kolesterola, stimulira rad gušterače, smanjuje visoki tlak, poboljšava rad srca, djeluje antialergijski, antimikrobno i antiseptički, smanjuje ovisnost o nikotinu i alkoholu

Kad je razina glukoze u krvi srazmjerno visoka, osjećamo se dobro i raspoloženo jer su svi djelovi našeg organizma dobro opskrbljeni osnovnim hranjivim tvarima (mišići, mozak, unutarnji organi).

Ove će se razlike najvjerojatnije dogoditi ako se Vaša razina glukoze u krvi brzo mijenja, kao što je nakon jela, uzimanja doze inzulina, ili fizičke aktivnosti.

Razina glukoze u krvi se mijenja ovisno o uzimanju hrane, vježbanju i lijekovima.

Testiranja koja se provode unutar dva sata nakon jela, uzimanja doze inzulina ili fizičke aktivnosti, ili kad god osjećate da Vam se razina glukoze brzo mijenja, treba provoditi korištenjem uzorka iz jagodice prsta.

Dakle, od najveće je važnosti svaki trening započeti s maksimalnim zalihama energije (punim glikogenskim rezervama) i dodatno dopunjavati organizam ugljikohidratima tijekom treninga kako bi se održala razina glukoze u krvi, te na taj način smanjilo pražnjenje glikogenskih rezervi i odložila pojava umora i produžila izdržljivost na treningu.

Rezultati su pokazali da je razina glukoze u serumu, triglicerida i ukupna razina kolesterola u liječenoj (tretiranoj) skupini, u usporedbi sa dijabetičnom skupinom, značajno smanjena (P 0,01).

Rezultati kasne oko 20 minuta, no iz promjene boje svejedno se može zaključiti raste li razina glukoze ili pada.

Povišena razina glukoze je poticaj gušterači da luči insulin, a smanjena razina glukoze zaustavlja lučenje insulina.

Zahvaljujući tom mehanizmu u normalnim okolnostima se u krvi (i svim tkivima) stalno održava razina glukoze ok oko 4,5 mola/L (80 mg/100 mL krvi), odnosno u rasponu od 3,3 - 6,6 mmola/L (60 - 120 mg %).

Naime, nakon svakog obroka povisuje se razina glukoze u krvi, u pravilu ne iznad 7,8 mmola odnosno 140 mg %, što se u zdrave osobe normalizira u roku od tri sata i manje. »im se u krvi smanjuje razina glukoze, ona se oslobađa iz glikogena u jetrima.

Ako se razina glukoze poveća, poticaj je to za lučenje insulina, koji potiče izgaranje glukoze u tkivu te taloženje glukoze u jetrima, u obliku glikogena.

Neki dijabetičari ne znajući razviju hipoglikemiju, stanje koje uzrokuje mnoge smrti vezane uz dijabetes, kada se razina glukoze brzo snizi i osoba to ne osjeti sve dok ne izgubi svijest.

Navedenim procesom inzulin opskrbljuje stanice glukozom koja je potrebna za proizvodnju energije i sprječava povećanje razina glukoze u krvi.

Kada razine inzulina padnu zbog normalizacije razina glukoze, LMWCr se može otpustiti sa stanica da bi njegov utjecaj završio.

Osim epileptičnog napada do gubitka svijesti može doći i zbog srčanih problema, kao i zbog hipoglikemije, kada niska razina glukoze (šećera) u krvi uzrokuje gubitak svijesti.

U zdravih osoba nakon svakog obroka hrana iz crijeva prelazi u krvotok, povisuje se razina glukoze u krvi.

Ostaje povišena razina glukoze u krvi, a osim toga se nedovoljno koristi u tkivima.

Ako je razina glukoze u krvi još uvijek visoka, tada se glukoza pretvara u masnoće, koje se deponiraju u masnom tkivu, smještenom na najmanje aktivnim dijelovima tijela.

Brojni rizični čimbenici su povezani s nastankom bolesti srca i krvnih žila: povišeni krvni tlak, kolesterol, povišena razina glukoze, pušenje, neadekvatna prehrana (smanjen unos voća i povrća), prekomjerna tjelesna težina i fizička neaktivnost.

Iako anamnestički podaci i fizikalni pregled ukazuju na dijabetičnu ketoacidozu, neophodni su i prvi laboratorijski nalazi za potvrdu te dijagnoze, a oni su: razina glukoze u krvi, elektroliti, ureja, kreatinin, bikarbonati i pH te kompletna krvna slika, analiza mokraće za šećer, ketone, bjelančevine, elektrokardiogram.

Važno je znati da onaj tko ima šećernu bolest Tip 1 ima jednu bolest, dok je Tip 2 druga bolest, iako obje bolesti obilježava visoka razina glukoze u krvi.

Cak i uz dnevni unos 80 g probavljivih ugljikohidrata razina glukoze u krvi bit će niža za 7 % do 13 %, a samim time smanjit će se i količina triglicerida.

Na isti se način prati i uspjeh terapije šećerne bolesti jer kod dobrog liječenja razina glukoze mora biti u zadanim okvirima.

Postoje nekoliko različitih modifikacija opterećenja glikozom, poput upotrebe 75 g ili 100 g glukoze, nakon čega se u različitim intervalima (ukupno 2 - 4 h) određuje razina glukoze i inzulina.

Taj centar za glad i centar za sitost stalno primaju impulse o tome da postoji glad ili je postignuta sitost, kolika je razina glukoze u krvi i mnogo drugih podataka.Ovisno o stanju sustava, on daje »naredbe« za održavanje postojećeg stanja.