Da bi stečajni sudac odlučivao o ukidanju odluka skupštine vjerovnika, potrebno je kumulativno ispuniti određene procesne pretpostavke: 1. zahtjev postavljen od strane razlučnog vjerovnika, stečajnog vjerovnika koji nije nižeg isplatnog reda ili stečajnog upravitelja, iznimno stečajnog suca po službenoj dužnosti (ovlaštenici za podnošenje zahtjeva) i 2. zahtjev stavljen samo do zaključenja ročišta na kojem je odluka donesena.

trgovački sud treba čekati odluku razlučnog vjerovnika o tome da li će podnijeti novi ovršni prijedlog pred općinskom sudu ili jasno se opredijeliti da se nekretnina ima prodati u stečajnom postupku.

On se namiruje prioritetno odnosno prije stečajnih vjerovnika iz stečajne mase koja ostaje nakon namirenja razlučnog vjerovnika ako ga dužnik ima.

donosi rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika

Ostali vjerovnici se ne mogu namiriti iz imovine na kojoj je razlučni vjerovnik stekao pravo prvenstvenog namirenja, osim ako prodajom imovine na kojoj postoji razlučno pravo i punim namirenjem razlučnog vjerovnika, ne ostane dio stečajne mase iz koje se mogu namirivati vjerovnici stečajne mase i stečajni vjerovnici.

Stvar ili pravo na kojem postoji razlučno pravo upisano u javnoj knjizi može unovčiti ovršni ili stečajni sud, a zavisno od inicijative razlučnog vjerovnika odnosno stečajnog upravitelja (članak 164. i članak 165. SZ-a).

trgovački sud bi trebao čekati dovršetak ovrhe na nekretnini koju provodi općinski sud i ne bi mogao zaključiti stečajni postupak iako je to jedina preostala stečajna masa, jer se ne zna da li će postojati preostali dio sredstava odnosno mora nastaviti postupak namirenja razlučnog vjerovnika

Važno je također da se pri objavi djelomičnih diobenih popisa i završnog (diobenog) popisa vjerovnici upoznaju s pravom na prigovor, te da diobeni popis sadrži kako utvrđene tražbine koje će se pri diobama namiriti, tako i osporene tražbine, uvjetne tražbine te tražbina razlučnog vjerovnika koja ispunjava uvjete da se uzme u obzir pri završnoj diobi.

Prodaju u tom slučaju vrši općinski sud, a trgovački sud vrši namirenje razlučnog vjerovnika nakon što mu općinski sud dostavi ostatak iznosa dobivenog prodajom nekretnine, umanjen za iznos troškova postupka pri općinskom sudu.

Na razlučnog vjerovnika čije je pravo ostvarivano prodajom nekretnine u stečajnom postpuku primjenjuje se odredba čl. 164. a st. 3. SZ-a prema kojoj se, među ostalim, troškovi unovčenja namiruju prije ostalih tražbina, a obračunavaju se prema čl. 170. SZ-a.

U međuvremenu je trajao njezin zahtjev da se prizna i kao razlučni vjerovnik, a razlučni vjerovnik ima pravo na prioritetnu naplatu potraživanja odvojeno od stečajnih vjerovnika.Na Županijskom sudu u Zadru donesena je pravomoćna presuda kojom se Jutt i Kochendorfer priznaje status razlučnog vjerovnika već kad su sve stečajne podjele davno bile završene.

Ukoliko je potraživanje razlučnog vjerovnika iz razlučnog prava, manje od vrijednosti imovine dužnika na kojoj se mogu prioritetno namiriti, višak sredstava ulazi u opću stečajnu masu i služi namirenju vjerovnika stečajne mase ili stečajnih vjerovnika.

Nekretnina na kojoj postoji razlučno pravo je stečajna masa koja služi za namirenje razlučnog vjerovnika radi njegovog odvojenog namirenja.

Jedan od onih koji su se neuspješno natjecali za potkoncesiju, zadarski građevinar Duško Polovina Lungo, prozvao je zastupnika većinskoga i razlučnog vjerovnika, Erste banke, zagrebačkog odvjetnika Zvonimira Buterina, da je u sukobu interesa.

Vjerovnik čija prava proizlaze iz sudskog ili javnobilježničkog osiguranja tražbine prijenosom vlasništva stvari ili prijenosom prava ima u stečajnom postupku pravni položaj razlučnog vjerovnika.

Iz stečajne mase tijekom stečajnog postupka i nakon zaključenja stečajnog postupka mogu se namiriti samo vjerovnici stečajnog dužnika i to na način da se imovina koja ulazi u stečajnu masu unovči i iz gotovinskih sredstava (novca) se namiruju tražbine: razlučnog vjerovnika, vjerovnika stečajne mase i stečajnog vjerovnika.

Nakon što se uplati kupovnina i od strane općinskog suda i namire troškovi do tada provedenog ovršnog postupka, preostali novac općinski sud dostavlja trgovačkom sudu radi provedbe drugog dijela ovrhe na nekretnini, a to je namirenje razlučnog vjerovnika.

SZ poznaje i izuzetke vezane za razlučnog vjerovnika, založnog vjerovnika te fiducijarnog vjerovnika koji su taksativno navedeni u čl. 71. SZ.

Prema pravilima SZ na dispoziciji je razlučnog vjerovnika pokrenuti postupak ovrhe na općinskom sudu ili prodaju prepustiti trgovačkom sudu u stečajnom postupku.

Ako se prodaja razlučnog prava, po prijedlogu razlučnog vjerovnika, provodi na općinskom sudu, postupak ovrhe može trajati niz godina (kao što je slučaj ovrhe na nekretnini stečajnog dužnika Name d. d. u stečaju koja ovrha traje od 1999. god. na Općinskom sudu u Zagrebu i još nije završena), pa nezaključenje stečaja, ako je to jedina preostala imovina koja se treba unovčiti, stvara velike troškove stečajnog postupka koji ide na teret stečajnih vjerovnika i umanjuje njihov postotak namirenja.

Isti rok počinje teći i za razlučnog vjerovnika kojemu je dužnik i osobno odgovoran i koji u istom roku mora stečajnom upravitelju dostaviti dokaz da se i u kojem iznosu odrekao odvojenog namirenja ili da nije odvojeno namiren.

U oba slučaja stečajni sudac rješenjem o dosudi određuje upis prava vlasništva kupca i brisanje tereta a zatim nakon što rješenje o dosudi postane pravomoćno i kupac plati kupovninu, donosi zaključak o predaji predmeta osiguranja kupcu, te određuje ročište za diobu na kojem se odlučuje o namirenju razlučnog vjerovnika i troškovima, te se donosi rješenje o namirenju.

To stoga što u poziciji i statusu razlučnog vjerovnika odredbe čl.164. Do 172. ZID SZ 2006 mu daju samo pravo na unovčenje predmeta osiguranja ali ne i pravo na punopravno stjecanje odnosno zadržanje predmeta osiguranja (jer prestale su važiti odredbe čl.81. a. koje su mu do ZID SZ 2006 dale mogućnost da kod unovčenja, bilo pred ovršnim, bilo pred stečajnim sudom, zadrži predmet osiguranja kao punopravni vlasnik).

Dakle, za razliku od ZID SZ 2003 koji fiducijara svrstava u razlučnog vjerovnika ali koji se razlikuje od ostalih jer je pod uvjetima iz čl. 81. A.

Prodajom predmeta osiguranja (ali ne i po čl.277. Koji više ne dolazi u obzir zbog statusa fiducijara kao razlučnog vjerovnika u ZID SZ 2006) dakle bez mogućnosti da fiducijar u odvojenom ovršnom postupku postane i punopravni vlasnik i zadrži predmet osiguranja.

U tablicu će unijeti ime i prezime, odnosno tvrtku ili naziv, osobni identifikacijski broj razlučnog vjerovnika, iznos i pravnu osnovu tražbine osigurane razlučnim pravom i dio imovine dužnika na koji se razlučno pravo odnosi.

Pored ove pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka koja se odnosi na razlučnog vjerovnika, postoji i privremena odgoda ovršnog postupka koji je pokrenuo razlučni vjerovnik radi prisilnog namirenja svoje tražbine na nekretnini na kojoj postoji njegovo razlučno pravo.

Jedinu mogućnost za naplatu barem dijela svojih potraživanja vide u odricanju države od prava razlučnog vjerovnika u korist bivših radnika, kazao je Jozo Stipanović, bivši sindikalni povjerenik.

Navedena punomoć ne ovlašćuje punomoćnika na sudjelovanje u dražbi u ime razlučnog vjerovnika sa ciljem stjecanja prava na dosudu nekretnine i po tom osnovu stjecanja prava vlasništva.

" Odvjetnička punomoć daje u smislu odredbe čl. 95. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01 i 117/03) punomoćniku ovlast da opunomoćitelja zastupa u stečajnom postupku radi naplate novčane tražbine, poduzimajući sve radnje koje bi mogao poduzeti i zastupnik po zakonu razlučnog vjerovnika.