Takav dojam se stječe jer razmišljaš o tome kako bi to bilo moguće sprovesti danas.

O temi policije i granice sam već pisao, vjerojatno tebe to ne zanima, vidim kako površno razmišljaš o temi.

Ako misliš živjeti jer moraš, ako misliš odrađivati u životu ono što je normalno i što se očekuje od tebe onda će svaki savjet koji dobiješ, ustvari utjeha koju ovdje tražiš biti dokaz da ispravno razmišljaš i da provedeš ono što si naumila.

Osim fizičkih znakova stresa, postoje i razni psihološki znakovi koji najviše utjecaja imaju na tvoja raspoloženja i na načine na koje se ponašaš ili razmišljaš.

Ne kažem da tvoj ljubavnik nebi našao drugu ako bi ti prekinula taj vaš jadan odnos u kojem samo on profitira a jedino što tebi nudi je poneka sitna laž, ali ne razumijem kako ne razmišljaš o tome.

Na tramvajskoj stanici kod S. D. Stjepan Radić, sjedi na stanici stariji gospodin, reklo bi se dedica, koji, ima maleni stolić, i na njemu poslaoženi razni vodeni pištoljčići, baloni, ne napuhani, i ono što se vrti kad vjetar puše, šareno jako... nadam se da znate šta mislim... e, i taj dedica, sjedi cijelo ljeto tako do pet, šest popodne i valjda to prodaje, a tako mi tužno izgleda, nekada kad je hladno, on sjedi na toj svojoj stolčici, smrzava se, pa se stisne u onom svom starinskom sakovčiću i nikoga ne dira, niti ne gnjavi, niti prosi... pa nekada i zakljuca malo na toj stoličici... i ja se uvjek pitam, šta bih trebala napraviti, da mu dam 10 kn, glupo mi je, jer čovjek ima svog dostojanstva i čini mi se da bi se rasplakao na ot, pa šta da onda kupim to šareno za tih 10 kn, i poklonim maloj susjedici, ili da mu priđem i kažem da bi trebao možda izložiti neke cijene, ili otići na neko bolje mijesto gdje bi mu ljudi to možda i kupili, maksimir recimo... al dok to sve meni prođe kroz glavu... tramvaj krene... i ja odem dalje... i tako gotovo svaki dan, a i drugi ljudi ga zamjete... jed se vidi neka dragost u tom čovjeku, al nitko ne izreagira... samo okreneš glavu i razmišljaš šta dalje imaš za obaviti... neznam dali priča s tim dedicom postoji samo u mojoj glavi, da sam sve to previše izpatetizirala, al ja svaki put kad prođem tamo... tako mi se javi neka reakcija... dali smo mi imuni na jad ljudi oko nas... ili smo toliko bombardirani prosjacima koji zarađuju više nego prosječna plaće u hrvata, da više niti ne želimo vidjeti ako nekom stvarno treba pomoć i kako se ponašati u tim situacijama... neznam... samo me jako rastuže ti stariji ljudi, koji su pogođeni neimaštinom... i uvjek se pitam hoću li ja, kao bakica imati dovoljno love... da uzivam u starosti

Iako si friško završio akademiju, razmišljaš li o nekom nastavku obrazovanja?

Dobro je da si postavljaš pitanja jer na taj način razmišljaš o događajima koji ti se dogode i na dobrom si putu da izvučeš neku lekciju iz cijele priče i ne ponavljaš iste greške kasnije u životu.

To što razmišljaš o ovakvim stvarima samo je dokaz da si više kršćanin nego 90 % hrvata, a to se bome vidi i u tvojim tekstovima.

Ali... da razmišljaš o sebi, ne treba ti nitko.

Ima li u tvojoj okolini dok učiš previše distraktora, kao što su zvonjava telefona, puno ljudi, buka? Reakcija: razmišljaš li o tome što čitaš?

Sve to kod bilo koga može izazvati bijes, a kada još uvijek ne razmišljaš " realno " i imaš vrlo jednostavne zahtjeve, jer život je jednostavan, ta divlja pobuna postaje samorazumljiva bez posebnog promišljanja.

Piria 13. Rujan 2007. 14:17:21 Miljenko ti razmišljaš zdravo i vatrogasno.

- Ne, krivo mi je što razmišljaš na način kao da je ostaviti nekog na životu pogreška.

Puno razmišljaš i na poslu, pa doma, pa di god.

Kužiš, ti se već ponašaš (ili u najmanju ruku razmišljaš) kao da već jeste u nekoj vrsti veze i da sam ja muško, smatrala bih to polaganje prava na sebe - agresivnim.

Ako ne možeš pola sata ili sat vremena izdržati bez da nešto opsesivno radiš ili opsesivno razmišljaš o tome, onda je to problem.

' Neposredno nakon poroda nije najbolji trenutak da razmišljaš o suvišnim kilogramima i rigoroznojtjelesnoj aktivnosti.

Stoga samo razmišljaš o broju punktova s najjednostavnijim prilazom Pre-komovog kamiona.

ne razumijem od koga ti očekuješ rješenja nazirem da razmišljaš dugo i da se sam vrtiš u krug gdje god probaš nema rješenja ni u praksi ni u branši ni u knjigama ni u politici ni na pollitici

koliko si ti stvarno spremna na najgori scenarij (rastavu), u svojoj glavi? razmišljaš li kad o tome, al onako ozbiljno, do kraja?

@Blue, još ću reći da mi je u redu kako razmišljaš, ali biti vjernik koji već posjeduje dosta znanja iz Riječi Božje zahtjeva i duhovnu trku i hrvanje s Bogom.

I nije na tebi da razmišljaš o tome voli li ona njega ili ne dok ga ona voli, misli da ga voli ili samo naprosto treba, a on sam nije u stanju taj odnos razriješiti ti tu ne možeš ništa.

Iz prethodnog je jasno da moraš pričati o znanosti i medicini jer o tome najviše razmišljaš - ali možeš to napraviti na drukčiji način.

Prisjećajući se logoraških dana, navodi: »U logoru ne razmišljaš ni o čemu već kako izbjeći najokrutnija mučenja.

Valjda tako da se podsjetiš: da si na kraju odgovorna samo za svoje postupke, da razmišljaš što je ispravno i zašto misliš da je tako.

Tu ustvari sve postaje intrigantnije.. što ti više izmiče lija, to više razmišljaš o njoj sve dok ne postane jedino o čemu razmišljaš

Dok ovako razmišljaš u istom si košu s cionistima.

Razmišljaš svojom glavom (nigdje nisam spomenuo da je drugačije), ali ne shvaćaš pravu suštinu stvari.

Mislim kad bih ja radio takvo nešto o čemu ti razmišljaš onda bi to bilo drugačije i perfidnije.