Već dugo vremena sam razmišljala šta ove godine da vam napišem a da nisam prethodnih godina već napisala.

evo ovako: molim vas, ako itko zna, neka mi pomogne; izgubila sam studentska prava 2006. godine - tada mi je jedini problem bio fakultet i uopće nisam razmišljala o tome da s gubitkom tih prava gubim, naravno, i ova druga.: eek: u međuvremenu nisam imala potrebu odlaziti liječniku, niti sam razmišljala o zdravstvenom osiguranju... do sad. pročitala sam članak zakona u kojem jasno stoji da sam se morala javit u roku od trideset dana nakon gubitka studentskih prava (da sam barem to znala ranije). uglavnom, pokušavala sam riješit " stvar " - gospođa u zdravstvenom mi je rekla da joj donesem odjavu, potvrdu s fakulteta i staru zrdav. knjižicu, te da ćemo sve riješiti. ja sam bila uvjerena, u svom neznanju, da ćemo doista riješiti sve. međutim, ispalo je da sam sad jednostavno odjavljena, a da nikakva prava na zdravstveno osiguranje nemam (iako ih ustav svakome obećava - naravno, pod uvijetom da se javimo u određenom roku). gospođa me ljubazno savjetovala da se udam, pa ću bit osigurana preko supruga (što mi ne pada na pamet, bio bi to fakat bezvezan razlog za brak) i još mi je rekla da bih morala retrogradno plaćat nekih 300 kn (valjda HZZO-u ili kome) mjesečno za cijelu prošlu godinu. nije imala vremena objašnjavat jer joj se bližilo vrijeme pauze, a ja sam bila predzadnja u redu. na moje pitanje - što ako se prijavim na zavod za zapošljavanje, rekla je da svejedno ne mogu dobiti zdravstveno osiguranje. planiram svejedno ovih dana na zavod, da vidim što će mi tamo reći, ali morala sam najprije pitat ovdje.

Njom je, dok je psihijatrijski razmišljala, vladao agresivni nagon, koji bi mogao prijeći sve granice normalnog.

Jućer sam baš intezivno razmišljala kako okarakterizirati osobu koja neprestano demonstrira svoju važnost i budno pazi na konkurenciju, stalo mu je do mišljenja drugih ljudi i ne može spavati mirno, samo u slučaju, ako je siguran da svi ti drugi znaju kako on " kultivira " to što njegova okolina u određenom trenutku smatra najpoželjnijim.

Ne znam kako bih razmišljala da sam ikada ostala trudna da li bih imala osjećaj da mi Alien pije krv ili bih umislila da sam Sveta Majka (sigurna sam da je i jedno i drugo jako subjektivna i individualna reakcija i da ne ovisi samo o hrormonima) to nikada neću saznati.

Vjerujte mi nisam ovako razmišljala dok nisam vidjela slike jedne bezazlene momačke večeri sa striptizetom.

I razmišljala sam kako se mogu davati savjeti koji su tako općeniti a mi smo toliko kopleksne osobe, svatko od nas ima posebne i specifične probleme, tako da mislim da je teško nekome točno i precizno savjetovati što i kako da radi nešto kao ima nekakav seksualni problem.

Razmišljala sam da li ga uopće pitati za objašnjenje ili ipak ne.

A u najnovijem intervjuu za magazin Rolling Stone otkrila je da je o samoubojstvu razmišljala kad je imala sedam godina pa je morala potpisati ugovor da si neće oduzeti život.

I ne, nisam na to zaboravila.. samo sam malo duže razmišljala.. ili sam možda to odužila jer mi se jednostavno nije dalo razmišljati.. no uglavnom, sad kad mi je jedna velika zbrka u glavi i tijelu, ovakav post mi baš paše za pisati.. pa zato evo.. 5 (stranih) pjesama koje imaju dublje značenje za mene i koje su obilježile moj ljubavni život, ako bih ga uopće takvim nazivala..

Znaš, nekad sam žalila kad bi razmišljala o našim prošlim susretima i shvatila da smo vrijeme mogli bolje iskoristiti.

Na Doru sam se prijavila sasvim slučajno, nisam puno razmišljala.

A njegova je majka sve to čuvala u svojem srcu i o tome razmišljala (usp.

Pa sam nazvao Annu Muzychuk, u njen Lvov, a ona mi rekla, da je razmišljala, ali odustala, jer joj domaćin plaća nastup I još dodatne honorare na prestižnom Wijka An Zee

Nevjerna... nema budućnosti, a kada tako budeš razmišljala shvatit ćeš da nema niti sadašnjosti.

Kad sam odlazila na posao već sam putem razmišljala kako je koji od njih, odlazi li koji kući, hoće li nekoj bakici doći itko u posjet ili će čamiti sama u svom krevetu u kutu sobe.

Sjela je i razmišljala - zašto sve nije kao ranije?

Kako uprava poduzeća i nije razmišljala o nekom drugom kadrovskom rješenju, uvida u lokalnu kadrovsku strukturu nije imala, a onda opet želeći imati sebi potpuno odanog čovjeka, našla se u problemima.

Sanja Cinkopan, poduzetnica i majka dvoje djece na Angels Ples na šipci ide već dvije godine: ' Dugo sam razmišljala čim bi se mogla baviti i kad sam čula za ovo, krenula sam i nisam požalila.

Sad su mi uzbudljive neke druge situacije o kojima onda nisam uopće razmišljala.

Da se smirim, sjela sam na pozornicu, u kut dvorane i malo razmišljala.

Baš sam razmišljala o odlasku sa ovoga foruma.

Jebiga, uvijek sam razmišljala o sto stvari odjednom.

potpuno shvaćam da si mi postavila ovo pitanje, kako sam uspjela roditi troje djece? neznam, iskreno,,, u trenutcima njegovog dobrog raspoloženja i primirja kad me nije napadao, nadala sam se da će biti bolje, da će ga djeca promijeniti, nisam razmišljala o razvodu jer sam najviše od svega željela da djeca žive s oba roditelja.. možda me i držalo u braku to što je otac bio jako sličnog ponašanja prema mojoj mami pa sam sebe uvjerila da je to tako i da nije samo meni iako sam patila duboko u sebi znajući da to nije u redu, da ne želim živjeti kao moja majka, da ne želim da mi djeca slušaju psovke kao što sam ja slušala.. udala sam se mlada, s 21., bila sam odlična učenica,, htjela sam studirati ali nije bilo novaca,, htjela sam pobjeći od maminog plakanja i očevog urlanja i izabrala sam udaju, misleći da ću živjeti napokon u miru i da ću brinuti o svojoj dječici i pružiti im svu ljubav koju imam,,, i jesam,, ali on je nedugo nakon vjenčanja pokazao svoje pravo lice,,, bila sam već trudna,, i razmišljala sam tad da odem ali otac mu je počinio suicid i nisam ga mogla ostaviti,,, žalila sam ga i trpjela svašta jer sam mislila da je takav zbog toga,,, svu ljutnju i bijes su na mene istresali on i svekrva kao da sam ja kriva zbog toga što je on učinio... i tako,, kasnije sam osjećala grižnju savjesti jer on radi a ja ne,, djeca su bila mala,, nisam imala prilike a i on se s tim nije slagao.. nisam se previše mješala u financije i odluke pa je donekle išlo.. međutim, mlađi sin je narastao i ja sam odlučila raditi i ne dopustiti mu da mi brani jer svaku kunu sam morala moliti a par puta sam ga uhvatila da skriva plaću u madracu... krenulo je na gore još kada sam zahtijevala da vozim jer imam vozačku a auto mi nije dao jer eto, što ako ga slupam ili kad zaradim da si kupim svoj... počele su sve češće prijetnje, izbacivanja iz kuće, jer ako mi se ne sviđa kako on hoće da mogu ići, da kupim i djecu jer ga boli ku.ac i za mene i njih... a sad glumi da ih beskrajno voli, ali nema veze, ne želim im govoriti o tome... uglavnom, djevojčica rijetko ode kod njega, ne spava i ne mogu je natjerati, dok mlađi dečko ode ponekad na dan, dva i vrati se,, stariji je jako okrenut njemu i češće je kod njega,, nemogu ga natjerati silom da bude drukčije, pokušavam lijepo se odnositi prema njemu jer sam vidjela da ga samo mogu odbiti od sebe ako mu pokušam što reći protiv oca, pa to i ne radim.

Razmišljala sam koliko savršeno možeš ovladati nekim stranim jezikom da kroz zvuk preneseš doživljaj onoga o čemu govoriš.

Čim sam se vratila u Hong Kong već sam razmišljala o povratku u Međugorje.

Kada sam došla do trenutka u kojem sam razmišljala o tome na koji se način mogu ubiti ⠀ otišla sam.

Ja sam u Ferrari o tome razmišljala nekoliko posljednjih kilometara maratona jer su mi noge bile preteške.

Kao mala čitala sam bajke, kao cura ljubavne romane, razmišljala sam da ću jednom i ja biti sretna, da ću život provesti s osobom koja zna voljeti, koja zna poštivati, koja će me razumjeti.

Razmišljala sam, reći će sad neki: Vidi, izabrala je baš ovu jer se zove Petra.