- sad ću zatvoriti oči, začepit ću uši, odvratit ću sva svoja osjetila, čak ću i sve slike tjelesnih stvari izbristati iz svoje svijesti (cogito); ili ću ih barem jer se to jedva može postići smatrati ispraznim i lažnim, te ću se obratiti sebi samom i nastojati razmotrivši pomnije upoznati bolje sama sebe i više se približiti sebi. - ja sam nešto svjesno (res cogitans) to jest: nešto što dvoji, tvrdi, niječe, malo stvari razumije, mnoge ne poznaje, koja hoće, neće, koja zamišlja i osjeća; kao što sam već prije primjetio, iako one stvari koje osjećam ili zamišljam izvan sebe možda nisu ništa, ipak se ti oblici svijesti (kako nazivam i osjećaje i zamišljaje) samo utoliko ukoliko su oblici svijesti siguran sam, nalaze u meni. - pa ipak, primio sam prije mnoge stvari kao posve sigurne i očigledne, za koje sam poslije otkrio da su dvojbene: naravno, zemlja, nebo, zvijezde i sve ostale koje prihvatih svojim osjetilima. - ali postoji i drugi način da se istraži postoje li izvan mene neke stvari o kojima su zamisli u meni. uistinu, ukoliko su te iste zamisli tek oblici svijesti, ne razaznajem među njima nikakve nejednakosti i čini se da sve potječu od mene na isti način; ali ukoliko jedna predstavlja jednu, a druga drugu stvar, očito je da se one veoma razlikuju međusobno.