Utoliko je interesantnija i u književno-psihološkom smislu formativnija ona Bulićeva strana u kojoj se on prokazuje kao opako inteligentan petokolonaš, koji će istu tu sredinu iz koje potječe, bez dlake na jeziku i s nula smisla za skrupulu izsecirati na njene najsramnije dijelove, pa će se tako u svom romanu prvijencu razračunati s hrpom demona koji ga opsjedaju od djetinjstva.