Želja da se ovaj složeni posao odradi kako treba je najjača ujutru, kad treba kretati na posao, a kada se vratim onda je dockan ili sam kontuzovan od piva kao sinoć ili se kao danas u gaćama razvlačim po vrućini, gustiram neskafu sa sladoledom i razmišljam kako ima dovoljno vremena ma jebeš pakovanje.

Zato mi je sad malo lakše šutjeti, al da kojim slučajem pregazim vlastitu riječ ko netom ispljunuti hračak, pa je onako zelenoplavu razvlačim... Neću

To sam ja, to sam ja Vikala sam ti s druge strane zrcala Koje sam razbila Kako bih se pronašla Iza-sanjajući o nekoj magičnoj zemlji, Zapela sam za okvir I ni makac Zapela sam u nekoj paralelnoj Ulici, svemiru Možda sam pogriješila galaksiju Možda sanjam Pretapam se u horizontalnoj Maglici koja me obuzima Jer noć je duga, razvlačim je Kao zalogaje prije buđenja Gladna sam novih stvari, Ljudi, zbivanja Gladan snova, onih bez pelina i stava: idemo do Mjeseca.

Brzo Šebekeovci skinite nešto od Himze da mi svirate dok razvlačim jufke, kažu da pogoduje.

itd itd... da ne razvlačim stranicu

Nisam lijena za pisat nego umjesto da krenem odmah čim me misao opali po sivim ćelijama, ja to razvlačim po glavi od nemila do Predraga, dodajem i oduzimam, cifram i navlačim.

- Zbog toga što me većina osobno poznaje, nisam htio da podatke od djevojčice objavljujem javno i na taj je način razvlačim po Facebooku i prikupljam marketinške bodove.

Dobro, pomislih, i nasmijem se u sebi, jer čim prodavačica uoči da razvlačim cipelu od par tisuća kuna kako bi mi stopalo stalu u nju, sigurno će otrčati po veći broj.

U strci sam, razvlačim se na mnogo strana, ali eto, učit još nisam počela, sve mi se čini da će me zaobići svi ovomjesečni rokovi.

Ja to živim, a ne razvlačim poput nekih, tvoja su pitanja meni off... i. t. d

draga Dijana sunce pametno, naravno da sam sama birala a možda sam ipak trebala pustiti mamu da nekoga izabere. žena s iskustvom već namiriše što je dobro. ma ne kukam ja nego šege radi eto kao i svi ostali razvlačim po tipkovnici i otvaram svoju skromnu dušu cijelom pučanstvu koji se razonodi na ovom blogu.pa eto ipak hvala na savjetu i ostaj mi lijepa, pametna i dobra.i uči na tuđim greškama naravno. (velika 11.03.2008., 15:01:35)

Svi vi koji nećete biti izabrani, ista poruka. jedite gofna malim kućerinom stoko političarska inače, sipa završila u frizu, nisam naša prikladni ricet napravija san pitu za prste polizet, e, nije da se falin ali razvlačim kore ka da sam baba od osamdeset iz sarajeva napravija pola od krumpira a pola od mesa, banket

Letica je svoj dio već pojeo, ja svoj razvlačim već drugi dan.

Iz daljine nazirem poznatu bijelu kapicu, razvlačim osmijeh, pripremam grudu i razmišljam si kako će nakon ovoga nasrnuti na mene kao sumo borac sutra smo sigurno u dnevnom tisku sa naslovom Nasred Korza borba u snijegu ali prevarila sam se, vratila mi je istom mjerom, dobro smo se nasmijale i zaputile na dogovorenu cugu.

Kao što znamo, došlo nam je i drugo, hvala Bogu oba zdrava.. da da, kažem hvala Bogu, a dali Mu ipak zahvaljujem kako treba, onda kada Njegove zakone " malo razvlačim " sebi u korist???

Fali mi par sati.Nik svakim danom sve više otkriva svijet, nezna za umor.... A ja na izmaku, neorganizirana totalka.... I naravno bez inspiracije, dan kao i svaki drugi dizanje u sedam, promjena pelene, hranjenje, odlazak van, povratak na gablec, ponovo van (kao da ga izmorim, više sebe nego njega), spavanje, ovisi o danu spavanje je 20 minuta do dva sata, danas je baš bila skračena verzija od dvadeset i pet minuta, ručak, pokušaj uspavljivanja, naravno nisam uspjela, odlazak ponovo van, ja već gecrkt totalno, a Nik puca od energije, dolazak doma oko sedam, večera kupanje i uz malo sreće oko pola devet spavanje, i onda stupam ja na scenu trpam vešmašinu, suđericu, kupim suhi veš razvlačim dasku pegla u ruci o zaboravila sam mogla bi skuhat večeras nekaj za sutra, to bum poslje kad završim post, kao što se vidi imam pauzu u peglanju da predahnem malo i uzmem pet minuta za sebe i sad sam ovdje možda stignem i do nekog od vas, ah da moram peglat, do druge pauze u peglanju....

To bi otprilike bila osnovna razlika, da ne razvlačim temu...

U poznatoj sobi Thamserku view lodga razvlačim osmijeh od zida do zida.

uglavnom se razvlačim po kući.. odvalim muziku koja me još jače zbedira i čekam da prođe...

Celi dan se razvlačim kao žvaka po krevetu

Kao za žvaku zalijepljen, razvlačim se od svitanja do svitanja i ma koliko se trudio i navlačio tu nit, nikako da pukne i da se konačno pokrenem.

Da ne duljim i razvlačim, danas sam spremao teleći ragu.

Piše, piše... stala sam nakon toga, ubrzo, ali ne i odmah... i ko da sam znala da će to netko primijetiti, ma evo baš mi ta slika pred očima Šta ti je čovjek... baš kad sam to pročitala, rekoh sebi hajde nemoj sad to dalje čitati, piše nemoj sam a... pa onda mi se ova misao svidjela i rekoh da je postiram... pa hoću pa neću... pa bi čitala pa ne bi čitala, kao da se mogu sakriti, bah... Dušo probudi se, heeeej... ma čim ja nešto kalkuliram i razvlačim po mozgu (TM), uvijek neki belaj Ono, prva misao je prva misao

Neću sutra na fakultet, hoću da spavam i da ustajem po sat vremena, da se razvlačim po krevetu kao žvaka, da nazovem drugaricu, odem kod nje, posle da zaglavimo kod prijatelja, onda da odem u grad da šopingujem, da se šetam, cirkulišem ulicama

Ima tu puno trčanja i nekih ulica slijevanja niz vrpce one koje se pružaju iz solar pleksusa treptaj ili dva klik ili tri prženje i prebacivanje i sve češće susretanje drugara vegana nenasilnih i yogastičnih uz neke čudne večere Raspoređeni kao apostoli guramo svoje brokule i komadiće srca kao žvakaću razvlačim misli sve do latino književnosti pred kojom padam ničice Sjećaš li se moj Pessoa Tjeskobe uzavrelog grada kad mi je bilo sedamnaest, a ti si došao nenajavaljen i uvukao mi se pod ljepljive prste u tristo godina stare gradove Marquezovih prašuma u kojima mi je kosa rasla stoljećima, a tijelo treptalo kao iskrivljeni neboderi Kuala-Lumpura, psi i djevojčica u pustinji, prsti ljepljivi od ljepljivog grada kojima htjela sam dodirivati tijela i biti dodirnuta, bar na jednu noć.

Da ne razvlačim dalje apsurdne argumente, pročitajte sami vrlo poučnu raspravu na Peščaniku, dakako, ako vam se tekstovi na srpskom (ipak, na latinici) ne gade.

ovdje u zagrebu živim u minijaturnom stanu u kojeg stane 7 ljudi maksimalno i stoga izbjegavam okupljanja kod sebe, ali to ne spriječava susjede ispod mene (koji, uzgred budi rečeno koriste moju šupu jer meni ne treba i dana im je na korištenje) da fantaziraju. em im smeta što idem na wc nakon 22 - 23 sata, em me čuju dok hodam pa im i to smeta, krevet mi je zapravo kauč na razvlačenje pa kad ga svaku večer razvlačim čuju i to pa im i to smeta... pokušala sam fino objasnit, nije išlo, pa sam im rekla da nema druge, nek mi kupe jednu sajlu da se krećem po stanu ili nek mi zovnu policiju kad se drugi put budem tuširala oko ponoći i riješit ćemo probleme.: zubo:

Zgrabim je za ruku bez ikakvog dodatnog teksta, žurno povedem prema hotelu, ondje pravo u njenu sobu i udri - razvlačim je do jutra kao kaugumu, gnječim i savijam, ne dam joj ni predahnuti.

Razvlačim opet, a, samo sam htjela reći da sam sretna i tužna, mlada i stara, poletna i bez volje.

Najgori mi je ovaj kraj.Kad mi ostanu još 2,3 stvari za riješit i onda to razvlačim do Beograda i nikako da se prisilim sjest, naučit to što bolje mogu u što kraćem roku... I da onda budem slobodna.Al svi smo takvi, zar ne? Da.. Da?.. Ma jesmo.Ili?