Središnji čin obreda jest polaganje ruku na glavu ređenika kao znak primanja reda.

Posebno pozdravljam vas, dragi ređenici, vaše roditelje, braću i sestre, rodbinu i prijatelje, bogoslovske i redovničke poglavare, odgojitelje i profesore, župnike naših ređenika te njihove župne i redovničke zajednice, kao i sve koji su naše ređenike pratili na putu do svećeništva.

U euharistijskom slavlju sudjelovali su roditelji, rodbina ređenika, redovnice, prijatelji i ostali vjernici.

Sakrament reda posebnom milošću Duha Svetoga suobličuje ređenika s Kristom i čini ga Kristovim sredstvom u cilju služenja njegovoj Crkvi.

Nakon prostracije, nadbiskup je pomazao sv. uljem ruke ređenika, darovao im pliticu i kalež te položio ruke na njihove glave, a okupljeni svećenici su molili za nove prezbitere te su polaganjem ruku izrazili zajedništvo s njima, pružajući im na taj način ohrabrenje i podršku u važnoj zadaći koja je za njih tim danom započela.

U župnoj crkvi Uznesenja sv. Križa u Ogulinu u nedjelju 8. srpnja slavljena je mlada misa ređenika vlč.

Na misi je koncelebriralo 25 svećenika, ponajviše iz Gospićko-senjske biskupije, ali i prijatelja svećenika i ovogodišnjih ređenika iz čitave Riječke metropolije. (IKA) Uz roditelje i poznanike, u župnoj crkvi bilo je brojnih hodočasnika iz Gospića i Gračaca.

Nakon popričesne molitve, uz zahvale i čestitke nadbiskupa Marina Barišića, nazočnima su svoju riječ uputili provincijal fra Joško Kodžoman i župnik don Ivan Delić zahvalivši svima koji su svoju ljubav i znanje utkali u njihov odgoj i razvitak zvanja, roditeljima i rodbini ređenika, odgojiteljima i profesorima, župnicima i župnim zajednicama te prijateljima i kolegama.

U homiliji je biskup Župan objasnio da su trojica ređenika »postavljeni za druge poput Mojsija, poput Isusa, što znači da se žrtvuju za druge.

Pitanja su to koja ne prožimaju samo one koji vide mladiće (ili djevojke) koji se odlučuju biti đakoni, svećenici, one iz daljega, nego samih ređenika.

Svečanim dolaskom procesije preko Trga Sv. Tome do glavnog ulaza u katedralu započelo je misno slavlje na kojem je mnoštvo vjernika, uz rodbinu i prijatelje ređenika, došlo nazočiti tom svečanom činu, što je prigodno spomenuo i biskup Milovan na početku homilije, Želim da u ovim trenucima, dragi ređenici, osjetite blizinu, molitvu i radost vaših obitelji i prijatelja, pristiglih iz Bosne, Gorskog Kotara, i svih dijelova Istre, vaših formatora, župnika, profesora, svećenika radost je ovo i vaših biskupa, sjemeništa, vaših župa, biskupija pulske i riječke Crkve. Citirajući nadalje uvodne riječi iz obreda ređenja iz dijaloga pozivatelja i biskupa, propovjednik se osvrnuo na pitanje Što znači biti dostojan službe prezbiterata? Iako je, naime, svećeništvo čista milost, čisti Božji dar, Crkva ipak govori o onom biti dostojan, rekao je biskup te nastavio, Krist je nakon uskrsnuća povjerio Crkvi nastavak svog spasiteljskog djela svijetu i upravljanje spasonosnim milostima i zaslugama, u što ulazi i utvrđivanje autentičnosti Kristova poziva na sudjelovanje u Kristovu svećeništvu.

Pozaića zaredio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, koji je predvodio svečano misno slavlje, suzareditelji su bili zagrebački pomoćni biskupi Josip Mrzljak i Vlado Košić, a svoje ruke na ređenika položili su i apostolski nuncij u RH nadbiskup Francisco-Javier Lozano i gotovo svi hrvatski nadbiskupi i biskupi.

Svećeničko ruho tu pripadnost ne pokazuje samo drugima, nego i njome kazuje svijesti i tijelu ređenika da forma svećeništva valja zaogrnuti sav njegov identitet.

Na misnom slavlju slavlju sudjelovalo je preko osamdeset svećenika, redovnici, redovnice, roditelji, prijatelji i rodbina ređenika te brojni vjernici koji su s radošću i molitvom pratili ovaj veliki događaj.

Bitni je čin sakramenta Reda, za sva tri stupnja, biskupovo polaganje ruku na glavu ređenika uz posebnu posvetnu molitvu kojom se od Boga traži izlijevanje Duha Svetoga i njegovih darova prikladnih za službu za koju se kandidat redi.

Na kraju misnog slavlja, pozdrave i zahvale u ime ređenika uputio je Mate Berišić.

Upravo stoga jer se to predanje ne da izreći riječju, ono se kazuje tijelom ređenika, te u tijelu pjevajuće Crkve očituje otajstvo dara.

Na slavlju su bili i bogoslovi, sjemeništarci iz požeškog Kolegija te vjernici iz župa ređenika i Požege.

Mi smo danas radosni, jer je jedan od ređenika svoju đakonsku praksu prolazio kod nas, vlč.

U crkvi sv. Mihovila bilo je puno mladih ljudi, bilo je časnih sestara, svećenika, bogoslova, djece, župljana Jelenja, okolnih mjesta, rodbine i prijatelja ređenika.

Nakon Krista posvećeno (ministerijalno) svećeništvo može samo biti u Kristu, po Kristovoj žrtvi na križu i na temelju Kristova poziva i apostolskog poslanja. (KKC 1539 - 1553, 1592) Kod svećeničkog ređenja biskup zaziva Božju snagu na ređenika, koja mu utiskuje neizbrisivi biljeg, što ga nikada ne će ostaviti.

Želim vam, kao jedan od ređenika, napisati pokoju crticu iz života ređenika, o doživljajima s ređenja, općenito o đakonskome redu i službi te o trajnome ili stalnom đakonatu.

Naime, među župljanima Župe svetog Alojzija Gonzage iz Popovače, koji su došli moliti za svog dragog ređenika bilo je i nešto moje ne tako daleke rodbine po maminoj strani te nekoliko obiteljskih poznanika.

Pozdravljajući na početku slavlja sve nazočne, osobito ređenika, njegove roditelje, rodbinu i sužupljane, poglavare sjemeništa, te sve sudjelujuće svećenike, đakone i bogoslove, biskup Mrzljak naglasio je da treća nedjelja došašća poziva na radost zbog Božje blizine blizine blagdana Božića. Naša biskupija na poseban način danas je radosna jer dobiva još jednog službenika Crkve, đakona, koji želi ići dalje tim putem prema svećeništvu.

Ređenju su, uz obitelj ređenika, mnogobrojne vjernike, redovnike, redovnice i svećenike Dubrovačke biskupije sudjelovali i bogoslovi i svećenici Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu te time uveličali ovo svečano slavlje za Dubrovačku biskupiju.

Njezina je služba toliko slična đakonskoj, da bi ju se s pravom moglo nazvati prvom đakonisom, iako je ona radije za sebe izabrala ime Službenica Gospodnja, rekao je nadbiskup preporučujući ređenika u marijanskom svetištu Mariji u zagovor.

U svečanom misnom slavlju, u kojem je koncelebriralo 30 svećenika, sudjelovalo je oko 1500 vjernika, većinom hodočasnika iz rodnih župa đakona-ređenika.

Nakon popričesne molitve biskup je čestitao novim svećenicima, svim članovima Prezbiterija požeške Crkve, roditeljima ređenika, njihovim župnicima i župama.

Na talijanskom jeziku biskup je pozdravio mons. Maura Cozzolija, duhovnika Papinskoga velikog rimskog sjemeništa, zajedno s petnaestoricom bogoslova, koji su došli izraziti svoju blizinu dvojici ređenika - Ivici Bošnjaku i Nikoli Legcu, prijašnjim pitomcima toga Sjemeništa.

Uz brojne župljane Voloskog bili su prisutni bogoslovi riječkog sjemeništa, časne sestre Kćeri kršćanske ljubavi iz Voloskog, časne sestre Euharistijske zajednice Službenice Srca Isusova i Marijina iz Krka, rodbina i prijatelji ređenika te gradonačelnik Opatije Ivo Dujmić.