Učenicima velik pravopisni problem predstavlja pisanje riječi u kojima se javlja refleks jata (ije/je/e/i).

Shvaćam koncepciju, jer neki su upitni dijelovi njime završeni (refleks jata u strjelica, primjerice), a sve dosad bilo je, kao, prijelazno rješenje.

U Blatnoj Vasi, primjerice, refleks jata ovisi o nekadanjoj kvantiteti, jer je u većem dijelu buzetskoga dijalekta došlo do ukinuća i intonacijskih i kvantitativnih opozicija.

Sličan tomu je i izraz pisaca hrvatske književnosti u Dubrovniku u 15. i dijelu 16. stoljeća (Džore Držić, Šiško Menčetić, Dominko Zlatarić): štokavsko-čakavska mješavina u kojoj preteže štokavština, uz tu razliku što je u Dubrovniku ijekavski refleks jata prevagnuo nad ikavskim (s kojim supostoji), dok u Bosni dominira ikavski govor.

Upitna zamjenica je " šća " na sjeveru, a " što " na jugu, dok je refleks jata " i " na zapadu (" svidoci ", " Stipan ") i " je " ili " ie " na istoku (" sieče ", " vjere ").

Ikavski refleks jata je prvi puta upisan u baš u Bosni, 1331. Zapadna se štokavština od istočne razlikovala po tronaglasnom sustavu (poput čakavštine), dok je istočno štokavsko narječje imalo 2 naglaska.

Glavno vokalno obilježje novoštokavskog ikavskog dijalekta njegov je ikavski refleks jata.

Lisac, jest njegov ikavski refleks jata.

Da i ne govorimo o premodernom Balkanu (Ostaje nejasno zašto Nenad Filipović, bez valjanog razloga, tim i sličnim intervencijama smanjuje i inače problematičnu čitljivost vlastitih tekstova) Protiv hiperijekavizama se više ništa ne može učiniti: prijevodi i prijedlozi izborili su se za pravo građanstva, i nesretno e zamjenjuje se sa (i) je čak i tamo gdje nije refleks jata (njen je nalaz bio istovjetan Andrejevljevom).

Osim u hrvatskim govorima sličan se ikavski glas jata još te dijelom u češkom jeziku i najviše u Ukrajini gdje je taj refleks jata danas službeni ukrajinski standard.

Uzevši kao kriterij raspodjele čakavskih dijalekata refleks jata (ě), starohrv. konsonantske skupine št ', žd ' i naglasak (ali samo uvjetno, jer se naglasak ne podudara s jatom), D.

Dakle, ja svaki refleks jata čujem kao IJE, gotovo svaki, i zbilja imam problema s tim.

Tako su izvan hrvatskoga standardnoga jezika ostali ne samo ekavski refleks jata nego i druga specifična svojstva novoštokavskih ekavskih govora (npr. sklonidba Pera, Pere, Peri).

U 14. i 15. stoljeću pridružuju mu se latinični molitvenici, brevijari i lekcionari, na hibridnom dubrovačkom jeziku, u temelju štokavsko-ijekavskom, no uz niz (južno) čakavskih sastavnica, napose u leksiku i morfologiji (čest ikavski refleks jata i drugi rječotvorbeni oblici), dijelom i sintaksi i semantici, ušlih iz glagoljičnih i latiničnih srednjo - i sjevernodalmatinskih predložaka.

U hrvatskome jeziku č esto je izostavljanje samoglasnika i u rije č ima u kojima se javlja refleks jata (l jepo, od jelo, ml jeko, sv jet).

Tri su kriterija bitna pri klasifikaciji štokavskoga narječja: a) stupanj razvoja akcentuacije (je li akcentuacija novoštokavska ili nije), b) refleks jata (ikavski, ijekavski ili ekavski), c) štakavizam/šćakavizam (je li šć, ž3 ili št, žd).

A Ladislav Radulić u Rječniku rivanjskog govora (Zadar, 2002.) ima arganie (diftong ie kao refleks jata), gen. arganela - " uzdužni konop na mreži na koji se pričvršćuje olovo s donje strane ili pluto s gornje ".

Govori toga poddijalekta imaju dosljedni ekavski refleks jata u korijenskim leksičkim (belit, oreh, peteh), tvorbenim (kudeja, kipet, zadet) i relacijskim morfemima (dativ i lokativ jed. imenica ženskoga roda konobe, maške, lokativ jed. imenica muškoga i sr. roda drve/dreve, kolene).

No, zbog utjecaja srpske građanske klase u Vojvodini i Srbiji, ta je reforma prihvaćena u nešto izmijenjenom obliku: ijekavski refleks jata je zamijenjen ekavskim (dete mjesto dijete).

U Hrvatskoj izgovaramo dva glasa: dugi refleks jata je jednosložan, ono i ne tvori slog već je samoglasno j poluvokal.

Govore ć i o srednjo č akavskome dijalektu, koji odre đ uje ikavsko-ekavski refleks jata, autor problematizira zakon Meyera i Jakubinskoga, kojim se nasljeduje praslavenska pojava da se ispred tvrdih dentala jat izgovara otvorenije, isti č u ć i da se ustanovljena zakonitost nigdje ne ostvaruje u potpunosti, kao i da je takvo što zbog brojnih analogija i nemogu ć e, pa slijedom toga napominje i da u pojedinim primjerima nismo sigurni kamo smjestiti odre đ ene govore, u koji dijalekt.

Č ini nam se važnim napomenuti, iako se time odmi č emo od predmeta dijalektologije, kako ikavsko-ekavski refleks jata u pisanim starim tekstovima, koji je refleks tipi č an i za č akavski književni jezik, ne odražava srednjo č akavski dijalekt, ve ć neorgansku, nadgovornu osobitost, pa o tome valja voditi ra č una prilikom odre đ ivanja mjesta nastanka tekstova.

Tome idiomu pripadaju i govori Hrvata iločkoga područja, koji su prvotno bili ikavci, ali su pod utjecajem okolnih ekavaca u novije doba prihvatili drugi refleks jata.

a. kada riječ dobiva slog više - to se događa u sklonidbi nekih imenica u kojih se refleks jata nalazi u dugom slogu: brijeg - bregovi, cvijet - cvjetovi, dijete - djeteta, vrijeme - vremena

svitlo (ikavski refleks jata u imenici svjetlo karakterističan za govor u Poljicima) nastavak za m. r. u hrvatskom jeziku = svitnjak (zbog lakšeg izgovora u narodu prelazi u) cvitnjak (završna i općeprihvaćena varijanta)

Miješanoga refleksa jata, ikavsko/ekavsko/jekavski, u slavonskome dijalektu prevladava ikavski refleks jata.

Naime, nesustavnost (ispremiješanost) upotrebe grafema u grafijskom nizu e (jat) - y (jery) - i - e ukazuje na to da je u danom prostoru i vremenu već bio utvrđen ikavski refleks jata (uz mogućnost postojanja i nekih riječi s ekavskim refleksom).

To bih stavio zbog stoljetnog nametanja neistine koju su generacije učile da je to plod onoga... koji je negirao našu samobitnost. b) davno je usvojeno i u život provođenje načelo da je jezično blago naših narječja riznica iz koje smo dužni uzimati najbolje, pa tako želim reći da se izbjegava totalna ijekavizacija riječi u kojima je refleks jata, jer su mnogi ikavski oblici ušli u standard (čak ih pametno rabe i srpski lingvisti) i zbog jednostavnosti i ljepote potrebno ih je ostaviti kao dopuštene.

Unatoč tomu, jasan je i vidljiv kontinuitet između ovoga jezičnoga izraza, i skoro 200 godina starijih natpisa na stećcima u velikom broju glavnih crta: štokavsko-čakavski vernakular, ikavski refleks jata (u Bosni i Hercegovini praktički jedini, u Dubrovniku supostojeći s ijekavskim koji je u konačnici prevladao.).

Usto i refleks jata nije uvijek točno zabilježen pa npr. bilježi dlito umjesto dleto/dlieto.