Pa nitko nije zapazio nikakve relativističke efekte dok nisu počeli eksperimenti s mjerenjem brzine svjetlosti.

Pa nitko nije zapazio nikakve relativističke efekte dok nisu počeli eksperimenti s mjerenjem brzine svjetlosti.

Legenda science-fictiona i dugogodišnji predsjednik Britanskoga međuplanetarnoga društva, Arthur Clarke nije doživio uspostavu izravne komunikacije čovjeka s izvanzemaljcima - za čim je oduvijek čeznuo - ali nije isključeno da će je ostvariti iz svoje čuvene relativističke Sobe, prikazane na kraju Odiseje, u koju se danas preselio.

Animirani film prikazuje dio relativističke fizike poznat pod nazivom " Paradoks blizanaca " u kojem specijalna teorija relativnosti predviđa dilataciju vremena i navodi da će na raketi koja se kreće relativno brzinom bliskoj brzini svjetlosti samo vrijeme teći sporije, i da će SVI procesi biti usporeni.

Opet smo otišli u relativističke vode i opravdavaš to svojim moralnim kodeksom.

" Svi smo svjesni opasnosti koje danas prijete ljudskom životu u ime relativističke i utilitarističke kulture koja zamagljuje shvaćanje dostojanstva svake ljudske osobe koji god bio stupanj njezina razvoja.

Dokument najprije traži daljnja produbljivanja za te " nove sadržaje i ponašanja " a zatim vrlo odlučno upozorava da su neke postavke pogrešne, i to prije svega relativističke teorije koje pokušavaju opravdati religijski pluralizam, i to ne samo de facto već i de iure.

Dakle, vratili smo se na pitanje temelja i tu postoji veliki problem: vidimo kako je jaka tendencija nametanja jedne neodređene relativističke ideologije kao današnje kulture, koja se apsolutizira, kako sam to već rekao.

Današnje maske su subjektivističke, relativističke, hedonističke tendencije.

I kako onda uz sve relativističke ideje 21. st imati vjeru u napredak i boljitak?

Ali, braćo i sestre, je li pokušaj degradacije nedjelje u radni dan izraz mentaliteta one egoistične i relativističke pretvorbe koji vidi samo rad i zaradu, tržište i profit, proizvodnju i potrošnju, u čijem pohlepnom i požudnom vidokrugu nema mjesta ne samo za dar i darovanost, već ni za obitelj, prijatelje, bližnje...

Opravdani su razlozi zbog kojih su relativističke težnje nastale, ali relativizam kao rješenje tih težnji za slobodom i tolerancijom je potpuno pogrešan i dovodi do apsurda.

Sredstvo ostvarenja je psihološki pritisak, a cilj indoktrinacija u svjetonazore bitno relativističke podloge.

Kod korištenja relativističke mase uvijek se mora specificirati brzina relativna pojedinom promatraču.

To su obilježja svake diktature pa tako i spomenute, relativističke.

ET je prethodilo skupini dinamičkih vremenskih skala, koje su definirane uvažavajući i relativističke efekte.

Naravno, ako uvijek upotrebljavaš relativističke izraze, onda ti je rezultat uvijek točan, neovisno o tome da li se elektron giba brzo ili polako.

Upravo težnja zauzimanju tolerantnog stajališta spram drugih, smatra Levy, motivira najveći broj ljudi na prihvaćanje relativističke pozicije.

Ipak, kada dođeš do sustava velikih brzina, usporedivih s brzinom svjetlosti, zaboravi klasično zbrajanje brzina i klasične transformacije među koordinatama sustava, te prijeđi na relativističke.

Nekoliko akademskih tradicija, posebno konstruktivističke i relativističke paradigme, tvrde da je etnografija valjana metoda istraživanja.

Srednji vijek i renesansa u Kristovu Crkvu unose potrese: s jedne strane srednjovjekovni nominalisti osporavaju metafizičku puninu shvaćanja pojma tj. logosa koji nas dovodi do filozofske afirmacije Boga u bićima, pa se postavljaju temelji za relativističke i pozitivističke filozofije koje u kasnijim stoljećima potresaju, lome i osvajaju kršćansku civilizaciju, a s druge strane u Engleskoj u XVI. stoljeću kralj Henrik VIII. cijeli engleski narod strovaljuje u otpad od Katoličke Crkve i vjere: ako svi Židovi u vremenu Objave nisu shvatili da je Krist Bog, njihov grijeh je manji, ali kod Engleza se dogodilo da im je grijeh veći jer su pripadali Kristovoj Crkvi i odbaciše je radi jednog razbojničkog kralja.

Jednom riječju: etičko-kulturalni pluralizam relativističke naravi nosi u sebi više nego samo klicu slabljenja razuma i zasjenjenja naravnoga ćudorednog zakona.

Šuljanje i gunđanje možda je dobro za ove obične sustave, malih brzina, dok za relativističke treba i malo običnijih vještina, poput: mišljenja, pamćenja, zaključivanja, povezivanja,... a starost je često obrnuto razmjerna tim vještinama.

Dakle odricati se materijalne slobode radi toga što su neke skupine " stručnjaka " donijele relativističke i nedokazive zaključke o promjeni klime u nekom neodređenom intervalu je krajnji apsurd.

Ne moram se na ovom mjestu detaljnije baviti filozofskom neodrživošću kultur-relativističke kritike uma.

Suvremeno društvo, kakao kažete, postmoderno, koje postaje sve više globalizirano, zagovara relativističke zasade, koje nagrizaju naravnost braka i obitelji ali i državotvornosti, pa, unoseći neke neprirodne postavke, stvara kulturu sa sustavom koji se suprotstavlja vjeri.Važno je, također, s bogoslovno-pastoralnoga vida, reći da društvo, osobito znanost, promatra čovjeka kao individuu, koju ne doživljuje kao osobu-sliku Božju, nego je vidi kao bezličnu tvar, s kojom se može raditi bilo što, a posljedica je, između ostaloga, nijekanje naravne ustanove braka i obitelji, povrjeda čovjekova dostojanstva, nebriga za važnost odnosa muža i žene, roditelja i djeteta a ima i drugih nesagledivih posljedica.

Nije bez razloga i o (John Maynard Keynes), izumitelj moderne, relativističke ekonomije, smatrao da umjetnost, znanost i trgovina trebaju biti globalni, ali da financije trebaju biti samo nacionalne.

Čudo jedno, dečki moji, kako vam još nije palo na pamet optužiti recimo, Einsteina ili Heissenberga za jedine posjednike relativističke ili kvantnomehaničke istine

Posebno se ističe doprinos u razvoju algebarskog modela fizike visokih angularnih momenata u jezgrama, razvoj vremenski ovisnog relativističkog modela srednjeg polja, modeliranje nuklearnih funkcionala gustoće s međudjelovanjima mezona i nukleona koja eksplicitno ovise o gustoći nuklearne materije, formulacija i razvoj relativističke kvazičestične aproksimacije slučajnih faza i primjene u opisu egzotičnih modova pobuđenja u jezgrama daleko od doline stabilnosti, novi mikroskopski pristup opisu nuklearnog problema mnogo tijela koji se zasniva na teoriji funkcionala gustoće i na kiralnoj efektivnoj teoriji polja, te razvoj mikroskopskih modela za opis procesa slabog međudjelovanja u nuklearnoj astrofizici.

Kad god bi se to dogodilo nastupila bi strašna razdoblja ratova, totalitarnih sustava ili diktature, poput ove relativističke, koje u pitanje dovode baš sve: i čovjekov život, njegov identitet pa i smrt.