Žarište rendgenske cijevi jest mjesto na anodi rendgenske cijevi na kojem nastaje rendgensko zračenje.

Kućište rendgenske cijevi rendgenskog uređaja za terapiju s naponom od 150 kV do 500 kV pri najvećoj vrijednosti napona i struje cijevi na udaljenosti 1 m od žarišta cijevi ne smije propuštati brzinu doze zračenja veću od 10 mGy/h, ni brzinu doze zračenja iznad 300 mGy/h na udaljenosti 5 cm od bilo koje dostupne točke na površini kućišta.

Rendgenski aparati i aparati što rade na osnovi alfa -, beta - ili gama-zračenja, neovisno jesu li namijenjeni uporabi u medicini, kirurgiji, zubarstvu ili veterini ili ne, uključujući aparate za radiografiju ili radioterapiju, rendgenske cijevi i ostali generatori rendgenskih zraka, generatori visokog napona, upravljačke ploče i stolovi, zasloni te stolovi, stolice i slično za pregled ili liječenje:

c Određeno za dojku debljine 4,5 cm kad je stisnuta a sastoji se od 50 % gladularnog i 50 % adipoznog tkiva uz uporabu pojačivačke folije sa žarištem od molibdena i filtrom od molibdena rendgenske cijevi.

(1) Rendgenski uređaj za dijaskopiju može se koristiti samo ako ima elektroničko pojačalo slike i televizijski lanac. (2) Kućište rendgenske cijevi, zaslon za ograničavanje korisnog snopa i elektroničko pojačalo slike moraju biti povezani tako da korisni snop zračenja ne prelazi ulaznu površinu elektroničkog pojačala.

(1) Zdravstveni radnik koji neposredno provodi dijagnostički postupak uređajem za ograničavanje polja zračenja koji je ugrađen na otvoru kućišta rendgenske cijevi za prolaz korisnog snopa rendgenskih zraka mora smanjiti presjek izravnog korisnog snopa rendgenskih zraka na ulazu u tijelo bolesnika na veličinu koja omogućuje postizanje očekivane kakvoće dijagnostičke slike unutar rubova ulazne površine elektronskog pojačala slike ili kasete. (2) Odredba stavka 1. ovog članka ne odnosi se na rendgenske uređaje za snimanje zubi.

U tablici imamo preporuke za zaštitu s olovom, u ovisnosti od anodnog napona rendgenske cijevi.

(1) Ionizirajuće zračenje emitirano iz rendgenske cijevi mora biti filtrirano prije ulaska u tijelo pacijenta.

Napon rendgenske cijevi za snimanje zuba ne smije biti manji od 60 kV.

(2) Kućište rendgenske cijevi pri najvećem mogućem opterećenju kad je kolimator zatvoren ne smije u bilo kojem smjeru na udaljenosti 1 m od bilo koje točke na površini propustiti brzinu doze zračenja veću od 1 mGy/h.

(1) Tijekom pripremnog razdoblja poslije uključenja rendgenskog uređaja za kompjutoriziranu tomografiju, dok je u tijeku zagrijavanje i samopodešavanje rendgenske cijevi koja u tom razdoblju zrači, u prostoriji u kojoj je uređaj smješten ne smije nitko boraviti.

Najveći mogući napon rendgenske cijevi rendgenskog uređaja za snimanje dojki (mamografiju) ne smije biti viši od 50 kV, a mora se moći podešavati u koracima od 1 kV.

(2) Sastav i debljina filtra moraju biti označeni na kućištu rendgenske cijevi.

U debljinu filtra ubraja se filtriranje kućištem rendgenske cijevi, filtriranje stalnim i dodatnim filtarima izraženo u vrijednostima debljine aluminija ili bakra.

(4) Zaštitni učinak pregače pri naponu rendgenske cijevi iznad 100 kV ne smije biti manji od učinka olova debljine 0,35 mm.

Difraktometar se sastoji od izvora rendgenskog zračenja (keramičke rendgenske cijevi), goniometra (difraktometra) i detektora rendgenskog zračenja.

Projekcijska radiografija i dijaskopija prikazuju snimani dio tijela kao sumaciju sjena nastalu projekcijom iz jedne točke, žarišta rendgenske cijevi.

(1) Rendgenski uređaj za snimanje zubi mora imati ugrađen svjetlosni pokazatelj da je priključen na električnu mrežu. (2) Rendgenski uređaj za snimanje zubi mora imati svjetlosni pokazatelj koji je uključen tijekom rada rendgenske cijevi, a isključuje se nakon isteka postavljenog vremena trajanja snimanja.

(1) Žarište rendgenske cijevi rendgenskog uređaja za snimanje dojki mora biti od molibdena, a otvor za prolaz korisnog snopa na kućištu rendgenske cijevi od berilija. (2) Veličina žarišta mora biti manja od 0,6 mm. (3) Udaljenost žarište kaseta mora biti viša od 50 cm.

Rendgenske pretrage trebaju se raditi na dječjem odjelu, s radiološkim osobljem posebno iskusnim na zaštiti bolesne djece od zračenja, s najmodernijim rendgenskim aparatima i sa specijalnim pomoćnim uređajima i fotografskim materijalom koji će skratiti na djelić sekunde zračenje iz rendgenske cijevi, sa svim potrebnim predmetima za zaštitu najosjetljivijih dječjih organa od zračenja.

Na vidljivom mjestu na kućištu rendgenske cijevi mora biti jasno čitljiv broj kućišta i oznaka žarišta te serijski broj rendgenske cijevi.

(3) Kolimator i njegovi sastavni dijelovi za podešavanje i promjenu veličine korisnog snopa rendgenske cijevi moraju udovoljavati uvjetima iz stavka 2. ovoga članka.

(1) Veličina velikog žarišta rendgenske cijevi rendgenskog uređaja za snimanje dojki ne smije biti veća od 0,6 mm, a malog žarišta od 0,15 mm.

(2) Udaljenost žarišta rendgenske cijevi rendgenskog uređaja za snimanje dojki do prijemnog sustava mora biti veća od 60 cm.

Kvar rendgenske cijevi bio je očekivan jer je već zabilježila više od 220 tisuća skenova, a garancija iznosi njih 180 tisuća.

Pri pokusima s rasvjetnim cijevima ispunjenima plinom pod niskim tlakom ili potpuno evakuiranima, koje su se za rasvjetu počele široko upotrebljavati tek u drugoj polovici XX. st., bio je na pragu izuma elektronske cijevi, katodne cijevi, rendgenske cijevi, elektronskoga mikroskopa i dr. Bavio se i istraživanjima u strojarstvu, npr. 1913. patentirao je turbinu s mnoštvom tankih diskova a bez lopatica (Teslina turbina).

Zaštitni učinak pregače pri naponu rendgenske cijevi iznad 100 kV ne smije biti manji od 0,35 mm debljine olova.

(2) Vremenskim prekidačem ne smije biti moguće ponovno emitirati ionizirajuće zračenje iz rendgenske cijevi sve dok prethodni tijek emitiranja ionizirajućeg zračenja nije potpuno završen.

(1) Ispitivanje kakvoće rendgenskog uređaja za dijagnostiku u cilju osiguranja što manjeg ozračenja bolesnika provodi ovlašteni stručni tehnički servis na zahtjev isporučitelja obvezno prije predaje rendgenskog uređaja krajnjem korisniku, poslije zamjene rendgenske cijevi ili drugih promjena na rendgenskom uređaju koje utječu na kakvoću dijagnostičke informacije. (2) Rezultate ispitivanja iz stavka 1. ovog članka isporučitelj rendgenskog uređaja obvezan je uz ostalu dokumentaciju predati krajnjem korisniku.

(1) Za svaki dijagnostički postupak proveden određenim rendgenskim uređajem u bolesnikov nalaz o pregledu potrebno je upisati odgovarajući skup relevantnih podataka na temelju kojih je moguće procijeniti dozu koju je tijekom pregleda bolesnik primio. (2) Relevantni skup podataka iz stavka 1. ovoga članka za svako pojedinačno ozračivanje jest: 1. Napon rendgenske cijevi, 2. Struja i vrijeme izlaganja ili umnožak jakosti struje i vremena izlaganja, 3. Ukupna filtracija rendgenskog zračenja, 4. Udaljenost žarište cijevi-koža bolesnika na mjestu ulaska rendgenskih zraka, 5. Smjer ulaska snopa: AP-s prednje strane, PA-s leđne strane, L-postranično, 6. Veličina žarišta: malo ili veliko, 7. Debljina skeniranog sloja i broj »skenova« za kompjuteriziranu tomografiju. (3) Ako je rendgenski uređaj etaloniran (umjeren) tako da se za svaki skup podataka iz stavka 2. ovoga članka može procijeniti doza koju je primio bolesnik tijekom pregleda ili ako je u rendgenski uređaj ugrađeno mjerilo apsorbirane doze koja ulazi u tijelo bolesnika, potrebno je uz ostale podatke upisati i izmjerenu dozu u nalaz o rendgenskom pregledu.