Od utakmica domaćih predstavnika, izdvojio bi utakmice Inter Milan-Hajduk.. 0:2 utakmica na granici ludila, nečega nestvarnog.. jedna lopta u golu Handanovića i Hajduk je bio na pragu velikog iznenađenja, iako po mnogima osporavanog, neugranog Intera, ipak je to Inter, sa velikimm Zanetijem, snajderom, Samuelom i ostalima.. sa druge strane Vukušić i Vuković koji je odigrao po meni najbolju partiju u Hadjuku uz jedan eurogol.. i ostaje žal za promašenim prilikama u nastavku.. Sa druge strane Slaven Belupo koji je u utakmici protiv Atletika Billba renomiranog protivnika, držao ga u konopcima do zadnjeg sudčevog zvižduka, gdje je sijevalo oko gola atketika i gdje su gromovi udarali u stative Atetikovog gola, ali ona mala doza sreće koja je potrebna u ovakvim utakmicama nije bila naklonjena kako Hajduku tako niti Slavenu.. ali ipak na jedan častan način oboje su se oprostili od daljnjeg natjecanja.. stoga Roj Ferenčina i Mišo Krstičević nemaju za čime žalit u tim utakmicama.