Godine 1969. scenski je realizirao Salomu Richarda Straussa na Peristilu u sklopu Splitskog ljeta s Mirkom Klarić u naslovnoj ulozi i ona je tonski i vizualno snimljena za tadašnju RTZ.

Mozarta, Carla Maria von Webera, Richarda Wagnera, Gustava Mahlera, Richarda Straussa, Maxa Regera i Carla Orffa.

Zanimljiv je u tom sklopu i Šabanov aranžman poznate skladbe Richarda Straussa Tako je govorio Zarathustra.

U Mainzu se posvetio opusu Richarda Wagnera i Richarda Straussa..

On obuhvaća širok raspon, od arija antiknog stila starih talijanskih majstora, pjesama i ciklusa Ludwiga van Beethovena, do pjesama Franza Liszta, Johannesa Brahmsa, Richarda Straussa, Huga Wolfa, Petra Iljiča Čajkovskog, Maurica Ravela, Igora Stravinskog, Albana Berga i Arnolda Schönberga; uz operne arije i pjesme pisane uz pratnju orgulja kao što su Biblijske pjesme Antonina Dvoraka ili Tri duhovne pjesme Alfreda Caselle što ih je u Hrvatskoj praizveo.

Oduševljena publika dugotrajnim pljeskom izmamila je čak četiri glazbena dodatka de Fallinu El Paño Moruno iz Siete canciones populares españolas, La Farruca Joaquína Turine, Zueignung Richarda Straussa i Hôtel iz Banalités Francisa Poulenca.

Drugi dio večeri pripao je interpretacijama dvaju orkestralnih bisera glazbe 20. stoljeća, Čarobnjakovu učeniku Paula Dukasa i Vragolijama Tilla Eulenspiegela, op. 28 Richarda Straussa.

Skladatelji u smislu repertoara doista su otišli dalje od Wagnera i Verdija, ali samo otprilike idućih dvadeset i pet godina, do Puccinija i ranog Richarda Straussa.

Pjevao sam Da-Uda u koncertnoj verziji Egipatske Helene (Die Ägyptische Helena) Richarda Straussa pod ravnanjem Fabia Luisija na Salzburškim svečanim igrama 2003. i u Madridu 2006.

I nema čega tu sve nema, od prezrela Mahlera do Šostakoviča i Richarda Straussa, od gotovo lajtmotivičkoga signala tritonusa i plesne groteske s punktiranim (tokatnim) bijesom neobarokne polifonije, iznad koje će dirigent Penderecki zajedno sa Zagrebačkom filharmonijom (Dvorana Lisinski, 27. travnja), u skladatelju Pendereckome prepoznati staro-novo-staro lice velemajstora zanata i organizacije kompozicijske tehnike.

Smatram da je to vrlo zanimljivo djelo i u okviru europskih događanja toga vremena kad se pokušalo ići nekim drugim putevima od postojećih, dakle od nasljedstva Richarda Wagnera preko Richarda Straussa i dalje.

Ascher Fischer ravna Kavalirom s ružom Richarda Straussa u također staroj inscenaciji Otta Schenka.

Stanley Kubrick dokazao je da »svemirska« glazba može biti i valcer Na lijepom plavom Dunavu Johanna Straussa i simfonijska pjesma Tako je govorio Zaratustra Richarda Straussa i eterična glazba Gyorgya Ligetija.

Ako to nije bio cilj predstave Građanina plemića, zašto Molièreov dramski tekst nije igran ili bez glazbenih umetaka, ili s nekom novom, suvremenom scenskom glazbom, što je uostalom praksa koja ima daleko dulju tradiciju nego komedija-balet? (Sjetimo se suradnje Richarda Straussa i Huga von Hofmannstahla, koja u Jourdainov dom smješta ekscentričnu kombinaciju tragične opere o Arijadni i commedie dell ' arte).

Skladatelj, orguljaš i profesor emeritus Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, akademik Anđelko Klobučar, autor je nove knjige " Glazbeni oblici " u kojoj predstavlja povijesni razvoj glazbenih oblika od gregorijanskih napjeva pa sve do simfonijskih pjesama Richarda Straussa.

Svakome je pripala po jedna skladba koncertnog programa: Vragolije Tilla Eulenspiegela Richarda Straussa (Wong), Suita ' ' Licitarsko srce ' ' Krešimira Baranovića (Farkas) i 3. simfonija u F-duru, op. 90 Johannesa Brahmsa (Bogorad).

Komorni zbor izveo je pjesmu Večer Richarda Straussa koja nadahnuta neimenovanom slikom dočarava zalazak sunca i dolazak miomirisne noći.

A onda će doći vrijeme njemačkih opera, Wagnera i Richarda Straussa, čemu se veselim.

A program u čast " ljubavniku uzavrele krvi " zaključit će veličanstvena simfonijska poema Don Juan, op. 20 bečkog majstora Richarda Straussa.

No, tamo gdje je to moguće, u pravim full-range sustavima, priuštiti će Vam reprodukciju orgulja iz njihove najniže lage (Bachove tokate i fuge, Telarc CD-80088 ili Also sprach Zarathustra Richarda Straussa na Telarc CD-80167) ili timbralno točnu i volumenom realistično uvjerljivu prezentaciju dionica kontrabasa (2. sinfonija Gustava Mahlera, DG 439 953 - 2).

Hamburg Šesnaestog, 23. i 28. svibnja premijera opere Kavalir s ružom Richarda Straussa pretvorila se u veliki uspjeh.

No, sve je ostalo, pa čak i raskošni rokoko-kostimi i duge perike, odisalo mirisom prozaičnoga: publika je znala što može očekivati od ansambla Hamburške državne opere i njihove postave djela Richarda Straussa i Huga von Hofmannsthala, a što je očekivala, to je i dobila.

U njegovoj izvedbi čut ćemo jednu od najljepših skladbi za rog i orkestar - 2. koncert u Es-duru Richarda Straussa (1864. 1949.) - kompendij tehničkih mogućnosti roga, istodobno ispunjen glazbenim bojama kasne romantike i modernističkom snagom glazbe 20. stoljeća.

Prvo je nastupio najmlađi Kah Chun Wong (1986) iz Singapura sa simfonijskom pjesmom Vragolije Tilla Eulenspiegela, op. 28 Richarda Straussa, potom je Robert Farkas (1982) iz Mađarske izveo suitu Licitarsko srce Krešimira Baranovića (Proštenje i Kolo), a na kraju je Aleksej Bogorad (1979) iz Rusije dirigirao 3. simfoniju u F-duru, op. 90 Johannesa Brahmsa.

Danas, kad sam odirigirao cijeli opus Richarda Wagnera, gotovo cijeli Richarda Straussa ili Schumanna, Beethovena, Schuberta, sedamnaest Verdijevih opera, u svim elementima, pristup njima mnogo mi je jasniji i sveobuhvatniji pa mi nije potrebno toliko istraživati kako mi je bilo prije dvadesetak godina.

Svoj vrhunac ova koncertna večer doživjet će izvedbom jednog od najuspješnijih glazbeno-scenskih djela, suitom iz opere Kavalir s ružom Richarda Straussa, komičnom operom u koju je skladatelj stavio naglasak na melodije valcera kojima je protkano cijelo djelo.

Na bečkom nastupu sa Zagrebačkom filharmonijom i, kao solistom, drugim hrvatskim glazbenikom svjetskog glasa, hornistom Radovanom Vlatkovićem, izveo je glazbu Dmitrija Šostakoviča, Blagoja Berse i Richarda Straussa, a s pozornice ispraćeni su ovacijama.

Najviše svjetske domete postigla je u djelima Mozarta i Richarda Straussa valja spomenuti Maršalicu u Covent Gardenu 1966. u režiji Luchina Viscontija pod ravnanjem Georga Soltija ali je na nagovor Herberta von Karajana počela prilaziti i talijanskom repertoaru.

Večer je zaključena simfonijskom poemom Don Juan Richarda Straussa, a zadovoljna publika koja je do posljednjeg mjesta ispunila dvoranu toplo je pozdravila sve izvođače.

Sadržavao je glazbu Richarda Straussa, a njegovi proizvođači tvrde da danas zvuči jednako dobro kao i prije 25 godina.