Uz ovaj Merkur 90 º Pluton može se doista reći - nepotrebno riskiraš.

Ako riskiraš smrt nekoliko ljudi (ili svoju vlastitu) da bi ih spasio stotine, to je valjda moralno.

Zapravo, najopasnije je kada uopće ne riskiraš zbog svojih strahova.

Draga Zahvalna Leptirice, zbog čega ti patiš, što riskiraš i u čemu ti uživaš pitam ja sad tebe.

Čim se malo opustiš riskiraš da primiš gol.

Riskiraš da te netko proglasi poklonikom jedne od opcija o kojima se naveliko nagađa, a utjecale su na blamažu kluba i nogometa.

Izlika da je vani hladno ili pada kiša, pa da možeš obuti najgroznije cipele (nepromočive) ili jaknu u kojoj riskiraš da izgledaš kao polarni medo, ne prolazi

Sam brak je dosta često rezultat trudnoće jer dijeto mora imati oca ali nakon par godine shvate kako nisu jedno za drugo pa slijedi razvod. nismo otok, to stoji samo sve češće želimo nešto novo, promjenu. današnji život je previše stresan, nema se vremena, užurbano se živi, trka za novcema. e pa tko riskira taj gubi kaže netko a opet ak ne riskiraš nećeš ni profitirati. u sve to valja ulazi hladne glave, ne ići grlom u jagode. samoću kao takvu ne priznajem, ako nekome nedostaje društvo ima klub samaca, sve ih je više u velegradovima. uostalom rađamo se sami, idemo kroz život sami, umiremo sami, to je normalno stanje za čovjeka.

i reče gruden da je žena bila mazohist.... to kao objašnjava sve? a ja se samo pitam, pa koliko moraš volit tuđe dite (sa posebnim potrebama) da riskiraš svoj život i vraćaš se nazad, očito da ga je puno volila....

Ali ako ne vikneš dovoljno glasno, riskiraš raspad veze.

Ista stvar je i sa drugim sportovima, pogotovo dopingom, odmah doživotna zabrana pa da vidimo ko će se usuditi jer jedno je kad riskiraš godinu-dvije ili cijelu karijeru.

u nekoliko osinjih gnijezda nikada nije uputno dirnuti. ose te izbodu dok veliš rohatinski i ostaneš naotečen ko čobi na degustaciji domaćeg kulena. znamo svi o čemu pričam, al meni se živo hebe za ose, jer ionako se slična terapija otrovom tih malih beštija protiv boleštine koju imam grdo plaća. ovako ju dobiješ gratis, jedino riskiraš da ti se lijepe nelijepi komentari dežurnih dušebrižnika i onih koji svako jutro piju kapučino sa svetim Petrom. ako lupiš u osinje gnijezdo dakle ne znači da ne voliš ose, dapače, dobrodošle ste zujalice, ubadajte pasvammater, imate na to pravo. ljudski rod vas ionako smatra inferiornim bićima, naklapaju zašto u danom trenutku ubadate njih savršene, naklapaju, kenjaju. dakle, uvaženi komentatori nemojte mi vi kenjati o nacionalnoj svijesti, rodoljublju, vjeri i sličnim neupitnim stvarima koje bi trebali štovati a ne njima se " služiti ". eto, bozanićevim rotacijama (jer prije njega župnik je do smrti župil u jednoj župi) dobili smo u deset godina desetog župnika. s obzirom da mi je župnik susjed itekako mi je stalo imati dobrosusjedske odnose. do sada je išlo kako tako, bilo je svakakvih, od onih koji su doslovno prohujali s vihorom, no većina je došla tiho i otišla još tiše. nekidan pak došao je deseti župnik i odmah naredio da se ucmekaju dva stoljetna stabla ispred zgrade koja se naslanja na crkvu. drvca su rasla sto godina, a njihovo cmekanje trajalo je relativno brzo, recimo da je trajalo kao tekma bez produžetaka. upitasmo ga nas nekoliko " hrabrih " zbog čega ogoljuje još ono malo zelenila u kvartu i dobismo odgovor kako mu je korijenje " išlo " u kupaonicu. hm.... jučer dođem s puta i imam što vidjeti; ošla u povijest i stara magnolija čije korijenje nije " išlo " nigdje, jer je ljepotica tridesetak godina doslovno krasila brisani prostor odurne trafostanice. i sad nema više ničeg. sve je golo. čujem kako se priča da je izuzetno poduzetan i da je u staroj župi " čuda " napravio. o Bože, ne vjerujem. mislim vjerujem, al pojam čuda u ovom slučaju za mene poprima monstruozne obrise. kaj sad napraviti, sjesti i plakati. nitko ne može vratiti sto godina. sve je golo kao rit, al čovjek očito ima plan i može raditi što hoće. prigovori tipa: zakaj devastirate prirodu i kvart ili zakaj mi zvono već dvadeset godina ne da spat ni nedjeljom do šest, atak su na presveto Trojstvo? i usput, između ta dva rušenja, (ili kako bismo preveli na župnički - uređivanja) na putu, u gradu gdje se uz kavicu na rivi morah nasmijati čovječuljku s ustaškom kapom na glavi koji šalje turiste u pizdu materinu, u hotelu, u sobi, na noćnom ormariću, dočekala me Biblija. nisam provjeravala jesu li ih instalirali u sve sobe starog hotela u samom centru grada ili su doznali da sam raspuštenica koja ću gorjeti u paklu makar novom župniku za " uređenje " dala donaciju jacinih razmjera. di su ostale svete knjige, kuran, talmud... jel u taj hotel primaju samo katolike i one koji su malo " skrenuli " s puta. koliko licemjerja i sranja u zemlji koja se doslovno moralno raspala ne samo po šavovima nego i usred srca. nadam se da Bog ima beskrajno strpljenje, a dosad je imao, jer toliko zločestoće, svađanja, gnusa, ovog kretenizma od predizborne stenjaže teško da bi tolerirali svi bogovi s neba. biblija u hotelskoj sobi u kojoj noće ljudi raznih vjera nije u redu. nažalost, vjera dijeli umjesto spaja, to je činjenica, najžalosnija na ovome svijetu, svijetu koji puni želuce i prazni srca. prva bih bila da se na svakom praznom zidu, po fasadama, na cestama, umjesto hotelskog reda, u udžbenike svih zemalja, na čela taštih i nepismenih političara upišu redom deset božjih zapovijedi. kad ne možeš uspravno hodati nema tog štapa koji će biti bolji od njih, a upravo to nam se događa, s manjim ili većim amplitudama od stoljeća sedmog.

Riskiraš li ponekad zdravlje zbog mode ili je to samo za potrebe snimanja?

Prešao sam na buggyje jer tu ipak ne riskiraš život, a adrenalin je isti objasnio je Konrad Berger iz Danske što ga je privuklo ovom sportu.

ima bit da ovi koji opravdavaju dizanje auta ljudima isključivo parkiraju na parkirališta... nikad nisu parkirali na kakav kolnik ili pločnik... ma dajte... kako da ne... previše je auta, premalo mista... eno na sućidru, sva parkirališta navečer puna, nemaš di ostavit nego negdi di riskiraš dizanje... ili npr isprid moje zgrade se plaća po satu... i to je ok, ali je problem što promet ne daje mjesečnu stanarsku (premašili kvotu a parking uvik prazan)... nego bi ja trebala platit svaki dan po satu, mjesečno bar 700 kuna... ili pujanke, garaže zaposjela hvidra i nabila cijenu, normalno da ljudi okolo parkiraju gdje stignu... a ja se sjećam da su te garaže ljudi platili kroz cijenu stana... aha... ili npr. blizu moje zgrade ima javni parking, ali ljudima koji žive u dva tri portuna bliže tom parkingu smeta što se mi iz okolnih zgrada tu parkiramo pa nam uništavaju auta... i tako je more primjera i jednostavno nemaš izbora

Razmjenjujući bilo kakve replike s " nama " koji imamo razne dijagnoze, riskiraš da i sama navučeš neku dijagnozu.....

" Jednom kad odlučiš napasti, bolje je ubiti previše nego nedovoljno, jer inače riskiraš da se umanji željeni ideološki učinak napada ", zapisao je pomračeni um.

Ni slučajno nasilno izbacivanje, u tom slučaju im samo tjeraš vodu na mlin, i riskiraš sebi hlađenje u žandarmeriji.

Izgleda kao da sa svih strana vreba opasnost: ako daješ umjetnu prehranu - ne valja, ako dojiš - riskiraš.

zaboli me što je tebi sramotno. 1971 su mnogi garant isto govorili i za tadašnje zahtjeve hrvata. činjenica je da su paradiranje i protesti ovakvog tipa sasvim uobičajeni i demokratski način postupanja. pogotovo kada riskiraš teške batine ili smrt zbog toga što si zagrlio ili poljubio voljenu osobu.

I da ako na istoj de.wiki ispraviš podvale tipa " u RH se govori hrvatski, što je u stvari srpskohrvatski ", riskiraš trajnu blokadu na toj wikipediji?

Problema nema, osim povremeno manjih zastoja, ali ako nešto nosiš sa sobom, moraš prijaviti pri izlasku iz HR, pa opet pri ulasku u HR, inače riskiraš da te pri ponovnom ulasku vrati nazad ili ti jednostavno pravi problem od pola sata, a možda ti i carinu lupi.

Shvati to kao kasko na svoje tijelo, možeš profitirati samo ako riskiraš.

U policiji sam odavno i 100 % si u pravu kad kažeš da je većina policajaca slabo motivirana za rad s oružjem.Oni koji pokažu volju ili se žele baviti oružjem često postaju predmet ismijavanja drugih kolega i nadređenih.Kolege nas doživljavaju kao čudake.Danas u našoj policiji prevladava utjecaj kotlića i nogometa preko kojih se dobiva status među kolegama.Ako voliš oružje riskiraš da te omalovažavaju.

Ajde ti lijepo budi mali sadista pa " preodgoji " tog svog dečeca (čime riskiraš pojavu osobine " dosadnosti " na njegovoj strani), a vidljivo je i da si pomalo mazohista kad ustraješ na vezi u kojoj je komunikacija loša, seks loš i intersesi strana su dijametralno suprotni (ali ajd, bar nije rekao da ti je pica ružna: lol:).

Riskiraš da se sve sazna i da ostaneš bez svoje obitelji.

Mislim da ovako riskiraš puno više nego iskrenim, ali naravno neugodnim razgovorom sa čovjekom kojeg toliko voliš da si maksimalno zakomplicirala svoj/vaš život kako on ne bi patio.

Jako interesantno je da i sam uviđaš da je ljevica postala kočnica danas i da nikako više nije ljevica već liberalna diktaktura koja ima čak i neke odlike fašizma i blagog komunističkoga totalitarizma 20 - og stoljeća (npr. moraš biti tolerantan, ne smiješ pričati loše o ljudima i grješkama ljudi različitih rasa i religija jer riskiraš time puno toga).

Možemo sad kod suca za prekršaje, da riskiraš da ti zvekne kaznu od po plaće, ili da platiš prekršaj na licu mista i vodiš pantaganu doma " Tata je pitao: " Kakvi prekršaj? " Murac je rekao: " Stopedes kuna " Tata je zinijo: " Stopedes kuna?

Naravno, tvoj bivši muž će se sigurno naći povrijedjen i tako riskiraš gubitak njegove naklonosti - a vjerojatno i njegovo priznanje o preljubu.