Velvet Underground Nico, odličan snimak 1966, ali koji nije vidio svijetlo do godine kasnije.Rock roll stranci kao pjevač Reed, se okupirao oko feedbecka, ostavljajući, kao pisući balade najmirnije i onirike, ali ne manje odvojeni od cijelokupnog rada.Ina i heroin, figure s ceste (dileri i prostitutke), nenamještene gitare, jedna violina ispravno odsvirana (ili na nekim horoor dionicama), sve je to zajedno činilo jednu muzičku perlu previše bogatu da bi bila brzo zaboravljena.Za naš kraj falile su dvije pjesme.Venus in Furs bila je godina perverzne seksualnosti, lagani i lijevo, sa jednom hipnotičnom stranom, od kad je jedna violina bila dominantna i jača da nadjača bubnjeve.Atmosfera, naravno ritmička,, donosi mračnjaštvo što i miljardu emocija, sa perverznim glasom Lou Reeda s njegovim pjevanjem/recitiranjem kojeg opisuju kao oglancane kožne čizme i s drugim eros preparatima.Ali još DARK je bila All Tomorrows ` Parties i Venus in Furs, zajedno su sa The End od Doorsa, su prve autentične dark stvari u povijesti roka.. Možda bi trebalo dodati s iste ploče manje sretne, ali ipak dobre kao The Black Angel Death Song.Ploča se znala probiti prateči cult, saznajući se da je numerološki previše i zasjenjuje druge.Ostavljena Nico da nastavi kaarijeru kao solista i ostavljeni od Warhola, nikad ne previše interesiran za muzički proizvod, četvorka si je igrom slučaja našla dikografsku kuću " la Varve " interesirana za ugovor.Osječajući se slobodni, otvorili su knjigu svih svojih ideja, vjerojatno pomažući si uzimanjem veće količine stupefačenta (čitaj droge). Rezultat svega toga, bio je 1968, s izlaskom, White Light, White Heat, možda prva dark ploča u povijesti.. U stvarnosti radi se o ploči rock rolla, minimalističkog i sasvim čudnog.Prođavljene rifove gitare (violina stoji sa strane), skupljaju stvari što više frenetične i klaustofobične. (naravno za gušt onda... sada ne) Sa oskurnim efektom, koje opisuju protagonisti od pamtivijeka: narkomani u potrazi za jednom dozom, kurve i travestiti, ulizice i jadnici svih onih koji su činili njihov dan ispunjen. " samoća, u velikoj metropoli, otvara vrata svim makabrim fantazijama. " Odličan intro u album sa sedamnaestminutnom Sister Ray, kao i tu smrznuti kraj.. jednoličan martelantni udarci bubnja, stoji kao hipnotički zvuk svim stankama i rifovima gitara.Riječi koje najbolje opisuju Sister Ray nisu njihove ali glase; " zmija se obavija kao na sabatu, jedan ritualni ples, jedan hepening kolektivnog ubistva, malo psihopatski, proizlazeće iz violentne perverzije, do osesivnih delirija; jedna planina zvukova okoja vodi u svim pravcima... " Dramatično putovanje bez neizbježne angoše, mistična anarhija oslobađajući primitivne instinkte, psihijatarsko sjedenje i pričanje,, ispitivanje svoje podsvijesti, automatsko pisanje, ode u kaosu metropole, početak univerzalnog ludila..