Prva prilično pouzdana ubikacija utvrde Rog na područje tadašnje župe Roško Polje pojavljuje se tek u opisima Bijankovićevih pohoda.

Iz životopisa fra Marka Jukića: Fra Marko je bio 66. župnik u Župi Roško Polje.

S tugom i boli u srcu javljamo rodbini i prijateljima da je iznenada u subotu, 25. V. 2013. blago u Gospodinu u 36. godini života preminuo naš voljeni suprug, otac, sin i brat BOŽE KELAVA Posljednji ispraćaj dragog nam pokojnika bit će u ponedjeljak, 27. V. 2013. u 16 sati na groblju u Vojkovićima-Roško Polje kod Tomislavgrada.

Sad, koliko im je vjerovati kad su sami Raškopolje pritvorili u Roško Polje, valjda u borbi za ljepšu i znamenitiju povijest otimlju susjednim Rošnjačama prava na ubikaciju starog grada i tvrđave Rog.

- Mi smo uvijek svoje mjesto zvali Roško Polje, a njegove stanovnike Rožani - kaže Ante Đikić, općinski vijećnik Roška Polja i inicijator referenduma.

Povijesni dokumenti spominju srednjovjekovni grad Rog na ovom prostoru, po čemu je i mjesto dobilo ime Roško Polje.

Imam pdf datoteku skenirane fotokopije Matice umrlih župe Roško Polje 1758 - 1805. 1805. možda i nije točan podatak što ćemo vidjet ako uspijemo pročitat narečenu maticu.

Ovdje se nećemo vraćati na neke starije prijepore jer su oni sretno zauvijek riješeni: tako se, primjerice, sve donedavno Roško polje (Roško Polje) nazivalo i Raškim, što je potpuno pogrješno i nema nikakva uporišta u bilo kojemu starom spisu.

Polje i selo dobili su ime prema staroj srednjovjekovnoj utvrdi Rog, pa ne može nikako biti Raško, nego isključivo Roško polje (Polje).

Budući da je malo ralica za ovakvu snježnu nanešenu smetnu grdosiju, ili kako je govorio pok. vinički župnik biloga vraga, Barba kop je, na zamolbu načelnika Ivana Vukadina, odlazio u priopomoć radi hitnih slučajeva u Roško Polje, zatim u zaselak Dobrića Čobanoviće, zatim u Reniće do Staračkoga doma sv. Nikola da bi se mogla donijeti hrana starim, bolesnim i nemoćnim osobama, a i radi smrtnoga slučaja jednoga starca u tome Domu, te u Prisoje radi poravka struje.

Čudna sudbina matičnih knjiga župe Roško Polje ne završava sa ovim požarom, tako se danas pouzdano zna da se dio matice krštenih iz 1750. godine nalazi u muzeju fojničkog samostana u srednjoj Bosni.

Ove matice koje se čuvaju u samostanu u Kraljevoj Sutjesci predstavljaju pravo povijesno blago jer su pisane bosančicom, pismom svećenika glagoljaša po kojima je poznata i Vinica i Roško Polje.

Roško Polje je po svim starim kartama prostor omeđen Radobiljom na zapadu, Imotsko-Bekijskim poljem na sjeveru, širim područjem Ljubuškog na istoku i vijencem Bij u kove (Matić, Grabovac.

Roško Polje ti je to iz mog prethodnog upisa.

Od 1758. se izmišlja Roško Polje u današjoj ubikaciji i značenju, od Kog-a, Bog-a i Bug-a

Oni su u Vinici, koja se s jedne strane naslonila na Aržano, s druge na Studence, potom na Proložac, Ričice, Podbilu, Vir, obgrljuje objema rukama mitsku planinu sa 75 hladnih vrelih vrela Zavelim, Roško Polje, Rošnjače, Korita, Zidine, Buško jezero nekoć polje Buško blato, Rašeljke, Prisiku koja ima svoju blizanku tamo u Mađarskoj.

Dr. Josip Jurčević poznati hrvatski povjesničar iz Zagreba, koji je rođen u Studencima, pristupio Zavičajnom društvu Zavelim te financijski podržao izgradnju ceste Vinica Roško Polje.

Potaknuti prošlogodišnjim velikim interesom planinara i odseljenih koji su sudjelovali na usponu na Zavelim, a želji da i ove godine što većem broju zainteresiranih omogućimo izlet na Zavelim, u sklopu proslave blagdana sv. Ivana Krstitelja - zaštitnika župe Roško Polje, Hrvatsko planinarsko društvo Malačka iz Kaštel Starog i Zavičajno društvo Zavelim odlučili su USPON NA ZAVELIM organizirati u dva termina.

Istog dana je imenovao župnika za Goricu fra Martina Kraljevića, za Vinjane fra Marka Carića, za Drinovce fra Grgura Karnjića, za Opanke fra Filipa Rupčića i za Roško polje fra Stjepana Budimira.4 Sigurno je da Alvise Mocenigo kao zapovjednik hrvatsko-mletačke vojske pri oslobađanju Imotske krajine ne bi donosio odluku o imenovanju župnika u Gorici, Drinovcima i Roškom polju da ih nije smatrao sastavnim dijelovima oslobođene Imotske krajine.

U koncelebraciji je sudjelovalo sedam svećenika: don Blaž Ivanda (Čeljevo), don Ivan Kordić (Čapljina), don Joko Blažević (Vinjani), don Ilija Drmić (Vir), don Mijo Klarić (Rašeljke), don Marko Lukač (Grabovica) i fra Jozo Radoš Đoka (Roško Polje), te mjesni župnik don Bariša Čarapina.

Pet visinskih ploha predstavlja svojevrstan raritet: vinorodno područje Vinice, Buško Blato, Roško Polje, Duvanjsko polje, Šuička zaravan, ledenjačko Blidinje jezero.

Uz jelo i piće nastavljeno je ugodno druženje okupljenih planinara i izletnika iz Splita, Kaštela, Zagreba i Osijeka i drugih mjesta, a koji su davno odselili iz svojih župa Roško Polje i Vinica.

Inače, po prvoj roškoj knjizi mrtvih, nije nimalo teško dokazat da je Buško Blato - Buško blato, a Roško polje - Buško Polje.

Vjernici Župe Roško Polje i jutros (četvrtak) su došli na Zornicu, u svoju župnu crkvu, ali njihovog dragog župnika, fra Marka Jukića, nije bilo za oltarom?

Među uzvanicima bili su i prijatelji ZD Zavelim te predstavnici ZD Aržano, a pozdavi i potpora u daljnjem radu Društva prenešena su i od predsjednika MZ Roško Polje i Vinice, fra Marka Jukića, župnika Roška Polja te prof. dr. Josipa Jurčevića, koji nisu mogli nazočiti Saboru.

Postoji Roško Polje i Raškopolje i još polja u Ržkupolju.

Zbog Roškog Polja u Ržkupolju ni danas nisu za javnost stari župni ljetopisi, Roško Polje je samo spalilo svoje stare župne matice 1970 - ih, u Roškom Polju su OZN-a i KNOJ bili ko kod kuće sve do 1952. Vjerujem da je Etnoseksualac u raljama života svjestan svoga Ržkopoljstva ko i njegov lik Živac kad kaže: Pa oni su jèbogati bacali cvijeće pred kralja dok su nas žandari kundačili... kao što je svjestan i anoniman narod, epsko pjesničko kolo koje ganga: U Krnjinu trije ' st i šest kuća, muško, žensko, svi ko vatra vruća. [ Strah od križa, objavljeno 26.11.2005. ]

Roško Polje je ovih dana oživjelo kao nikada.

Tko je i kada ime Roško Polje službeno promijenio u Raško Polje, nije poznato.

Župa Roško Polje je vrlo stara, još sredinom 18. stoljeća odcijepila se od župe Duvno, a u njenom sastavu je i župa Vinica sve do 1886. godine.