U lipnju 1907. godine Bela Čikoš Sesija sudjelovao je u utemeljenju Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, uz Roberta Frangeša Mihanovića, Rudolfa Valdeca, Roberta Auea, Otona Ivekovića, Mencija Klementa Crnčića i Branka Šenou.

Ivana Frangeš (1919 - 1998), snaha poznatog hrvatskog kipara Roberta Frangeša-Mihanovića darovala je 22. srpnja 1991. zbirku umjetnina, kao i 12/16 obiteljske kuće na Rokovom perivoju 2 u Zagrebu, gdje je godinama živio Robert Frangeš-Mihanović sa svojom obitelji.

Zbirka sadrži ukupno 419 predmeta (barokna plastika, ikone, stilski namještaj iz razdoblja 16 - 20 stoljeća, hrvatsko slikarstvo 20. stoljeća, skulpture, medalje i plakete Roberta Frangeša-Mihanovića), a posebno je značenje zbirke u tome što su u interijer kuće, prema projektu arhitekta Viktora Kovačića, koji je i autor projekta cijele kuće na Rokovom perivoju, ugrađeni elementi Zagrebačke katedrale uklonjeni prigodom njezine obnove prema projektu Schmidt-Bolle, kao i dio namještaja franjevačkoga samostana u Klanjcu.

Umor se očituje u misli koja se kristalizira iz pogleda na dva nasuprotna spomenika, onaj umirućem vojniku Roberta Frangeša Mihanovića i onaj Krležin Marije Ujević-Galetović - misli koja se pita je li nam više dosta i Krleže i domobrana.

Na njoj su predstavljena djela Roberta Auera, Branka Šenoe, Rudolfa Valdeca, Bele Čikoša-Sesije, Mencija Clementa Crnčića, Roberta Frangeša Mihanovića, Otona Ivekovića te djela njihovih studenata kojih je prve akademske godine 1907./08. bilo ukupno trideset i dvoje.

" Nedostaje nam i ' Pas na tragu ' Branislava Deškovića te ' Puran ' Roberta Frangeša Mihanovića, koji je bio savršen.

Na crkvi se nalazi i spomen ploča, poznati rad Roberta Frangeša Mihanovića, posvećena palima u bitci kod Bilaja.

Mene je ta navodna izjava uvijek asocirala na one Krležine umne opservacije uklesane na spomenik kralju Tomislavu Roberta Frangeša-Mihanovića: da je Tomislav, primajući srpskoga kneza Zahariju i njegove sunarodnjake pod zaštitu, dalekovidno naslutio« bratstvo i jedinstvo naših naroda ».

Danas jedan od najplodnijih i najznačajnijih majstora medalje i male plastike, renomirani akademski kipar i medaljer Damir Mataušić nasljednik je i nastavljač djela Roberta Frangeša Mihanovića i Rudolfa Valdeca, Ive Kerdića, Vanje Radauša te neposrednog mu prethodnika Želimira Janeša.

Radi se o izgradnji i rekonstrukciji ulice Roberta Frangeša Mihanovića na predjelu Gaj, smještenoj oko 200 metara sjeverozapadno od pročistača na Puntamici, o čemu je javnost prije nekoliko dana izvijestio zamjenik gradonačelnika Dražen Grgurović.

Gjalskog, Dragutina Domjanića, Slavka Kolara, Vatroslava Jagića, Roberta Frangeša, Marije Jurić Zagorke, Dore Pfanove, Jagode Truhelke, Dragutina Prohaske, Matka Pejića, Camille Lucerne, Ivane Brlić Mažuranić, Antuna Barca, Milivoja Slavičeka, Janka Leskovara, Jana Parandowskog, Ive Andrića i obitelji Marijana Matkovića.

Medalje i plakete također su dio fundusa zbirke metala; najstariji primjerci potječu iz perioda renesanse dok većinu čine primjerci domaćih kipara i medaljera od kojih izdvajamo Roberta Frangeša Mihanovića, Rudolfa Valdeca i Ivu Kerdića.

Otac joj je bio dobrostojeći kotarski predstojnik, a majka je potjecala iz obitelji plemenitaša Rukavina-Liebstadt, što joj je omogućilo da uči kod najboljih umjetnika svoga vremena Celestina Medovića, Bele Čikoša Sesije i Roberta Frangeša Mihanovića.

Tu su slika Slave Raškaj Ulaz u stari grad, četiri portreta nepoznatih autora, slika Branka Šenoe Lovište na Pelješcu, brončana medalja Gonič obuzdava bika Roberta Frangeša Mihanovića, dva rada Ivana Meštrovića i još neke umjetnine.

Spomenik Antunu Mihanoviću, ilirskom pjesniku i političaru podignut je na glavnom gradskom trgu 1910. godine i djelo je kipara Roberta Frangeša Mihanovića.

Na reversu je hrvatska metropola ZAGREB, njezina katedrala i spomenik prvom hrvatskom kralju TOMISLAVU, djelo profesora zagrebačke Likovne akademije i trostrukog akademika () Roberta FRANGEŠA-MIHANOVIĆA. (veća slika)

Tako će se obilaznica nastaviti na ulicu Roberta Frangeša Mihanovića koja je u projektiranju.

Na upit Nediljka Pavlovića (HDZ), zamjenik gradonačelnika Dražen Grgurović je odgovorio kako je postignut dogovor s vlasnikom zemljišta o prodaji i kako će se do ljeta probiti drugi dio Ulice Roberta Frangeša Mihanovića.

Bista je djelo Roberta Frangeša Mihanovića, jednog od najvažnijih hrvatskih kipara.

Da, među njima istaknula bih izradu inačice čekića Roberta Frangeša Mihanovića iz 1895, godine u kojoj je otvoreno zagrebačko kazalište, rad Antuna Tonija Franovića, te izradu zlatnika i srebrnjaka Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, autora Damira Matušića, u suradnji s PBZ om i novčarskim zavodom.

- Primili smo zahtjev za nastavak radova na Putu Dikla, u Ulici Mihovila Pavlinovića na Poluotoku te u Ulici Roberta Frangeša Mihanovića na Boriku.

Pročelja sa alegorijama četiri sveučilišne znanosti (filozofije, medicine, prava i teologije) Roberta Frangeša i zabat južnoga pročelja s alegorijom knjižarstva Rudolfa Valdeca skladno se uklapaju u cjelovitu i jednostavnu, a istodobno monumentalnu viziju graditeljstva.

Slijedom navedenog, predlažemo da se izravno pisanim putem obratite HAKOM-u na adresi Roberta Frangeša Mihanovića 9, 10 110 Zagreb sa zahtjevom za zasnivanje pretplatničkog odnosa te priložite svu dokumentaciju koju smatrate važnom za nastali slučaj.

Jedan od najvrjednijih spomenika na varaždinskom groblju je ' Anđeo smrti ', djelo kipara Roberta Frangeša Mihanovića, koji simbolički prikazuje opraštanje živih od mrtvih.

Pročelju s alegorijama četiri sveučilišne znanosti: filozofije, medicine, prava i teologije Roberta Frangeša i zabatu južnoga pročelja s alegorijom knjižarstva Rudolfa Valdeca pristupa se sa strahopoštovanjem.

Iz ovog popisa očito je da su umjetničko-historijski paviljon ukrašavala djela tadašnjih najuvaženijih hrvatskih umjetnika: Vlahe Bukovca, Roberta Frangeša, Celestina Medovića, Bele Čikoš-Sesije, Ivana Rendića i Rudolfa Valdeca.

Autori koncepcije odlučili su se, naime, samo za radove što ih potpisuju studenti iz prvoupisane Akademijine generacije njih 32, od kojih su najpoznatiji Ljubo Babić, Gabrijel Jurkić i Hinko Juhn, kao i za radove ondašnjih im profesora: Branka Šenoe, Bele Čikoša Sesije, Mencija Clementa Crnčića, Roberta Frangeša Mihanovića, Otona Ivekovića, Roberta Auera i Rudolfa Valdeca.

Slijede grafike, uključujući pojedinačne portretne listove i cijele serije te opet razni prizori, neki i od neutvrđenih izdavača, te manju skupinu Ostalo s Brocakom i Kienmayerovim portretnim spomen-albumom 42. domobranske pješačke divizije, nakon toga pak nekoliko skulptura (poprsja i potreta), mahom Roberta Frangeša Mihanovića.

Studij kiparstva započinje već kao osamnaestogodišnjak kod Rudolfa Valdeca i Roberta Frangeša Mihanovića.

Radi kvalitetnije prezentacije pojedinih donacija javnosti u tijeku je, ili se planira, sanacija i uređivanje prostora koji su u vlasništvu Grada Zagreba i u kojima su smještene darovane zbirke (većina zbirki su zaštićena kulturna dobra) koje s kućama čine jedinstvenu cjelinu i ambijent (ambijentalne umjetničke zbirke), i koje, osim zaštite građe, pridonose sačuvanju izvornih, autentičnih ambijenata te sjećanju i prezentaciji života i djela velikana zagrebačke i hrvatske kulture i umjetnosti i poznatih donatora i kolekcionara U ovom trenutku to su sljedeće zbirke i prostori: Zbirka Anke Gvozdanović (generalna sanacija), Ambijentalna zbirka akademskog kipara profesora Roberta Frangeša-Mihanovića (generalna sanacija), Zbirka Vjenceslava Richtera i Nade Kareš-Richter (sanacija kuće i uređivanje izložbenog prostora na otvorenom), Memorijalna zbirka Marte i Vilima Svečnjaka (uređivanje prostora za stalnu prezentaciju zbirke nakon rješavanja imovinsko-pravnih odnosa u vezi s povratom imovine), Zbirka hrvatske slikarice rođene u 19. stoljeću dr. Josipa Kovačića (uređivanje prostora za stalnu prezentaciju zbirke), palača Magdalenić-Drašković-Jelačić (uređivanje za potrebe prezentacije pojedinih zbirki darovanih Gradu Zagrebu i Muzeju grada Zagreba).