A prazna pozornica, monokromatska rasvjeta, tamni kostimi (s promjenom u jarko obojeni detalj crvene majice), zvučni kolaž kao dramaturški katalizator predstave (u izboru od Wagnerove glazbe preko Verdijeve arije do glasa Romy Schneider u ulomku iz filma Claudea Sauteta César i Rosalie) sve to upućuje na Schulteovo nasljedovanje majstora suvremene plesne scene Raimunda Hoghea.