Karakterni britanski glumac Andy Serkis (London, 1964), čija impresivna kazališna biografija sadrži suradnju s gotovo svim važnim nacionalnim scenama (Royal Court, Royal Exchange Manchester, West Yorkshire Playhouse, Hull Truck, Dukes Lancaster, Nuffield Studio, Donmar Warehouse) te rad u predstavama poput Kralja Leara, Macbetha, Othella, Sna ivanjske noći, Fausta ili Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi, svoju je karijeru i pokrenuo u kazalištu, te tek od devedesetih započinje sa sporadičnom glumom na filmu i televiziji

I, na kraju, The Royal Court Theatre i zasluge ovog kazališta za razvoj suvremene engleske drame nije potrebno posebno predstavljati.

Royal Court Theatre i BBC uvrstili su je 2006. među 50 mladih pisaca koji će obilježiti sljedećih 50 godina u Velikoj Britaniji, nadobivala se još svakojakih nagrada i priznanja, ma tko bi to sve nabrojao... ali to je faktografija koja ovdje možda i nije nije toliko bitna.

Ideja na kojoj radi Royal Court predstavljajući nedovršene komade mladih autora također je osuđena na propast, a ni Black Watchu Gregoryja Bourkea u škotskom Nacionalnom kazalištu ne piše se bolje, sluti Haydon.

Predstava Spaseni 1965, zabranjena u teatru Royal Court u Londonu, mogla se igrati samo u privatnom klubu, što je izazvalo skandal, polemike dospjele i u Parlament, i do intervencije predsjednika Wilsona.

Vjerujete li u radionice dramskog pisanja kakav prakticira, recimo, londonski Royal Court, iz kojih je poteklo dosta kvalitetnih autora, i u takvu institucionalnu brigu za dramatičare uopće?

Iza obje predstave stoje ugledni engleski redatelji: Mary Poppins postavio je Richard Eyre, koji je prije u Nacionalnom kazalištu u Londonu i na drugim pozornicama režirao Shakespearea, Ibsena i niz suvremenih engleskih dramatičara, a Billyja Elliota Stephen Daldry, dugogodišnji umjetnički voditelj i redatelj inovatorskih i provokativnih londonskih kazališta Royal Court i Gate, našim gledateljima vjerojatno poznatiji po režijama filmova, među kojima su upravo spomenuti Billy Elliot, Sati i, najnoviji, Žena kojoj sam čitao.

Umjereno su zadovoljstvo mogli pokazati britanski Royal Court Theatre i Théâtre de la Complicité koji su Broadway 1998. pokušali europeizirati Stolicama u režiji Simona McBurneya, s Richardom Briersom i Geraldine McEwan u ulogama Staroga i Stare.

London Royal Court dom je nove drame, sustavno promoviranje mladih pisaca od početka temeljna je točka programa toga londonskog kazališta.

Nazad bus u Pembridge road do Royal Albert hall, onda u V A muzej, pa na bus do Royal court.

Šteta tek što Stephen Daldry, inače donedavni direktor Royal Court Theatrea, nije bio malo kuražniji, pa bismo s pravom kazali kako je Billy Elliot jedan od, kako mu mnogi tepaju, najvećih britanskih filmova svih vremena.

Kazališne uloge uključuju one u predstavama kao što su Just a Bloke and Alaska (Royal Court Theatre), The Knight of Burning Pestle i druge.

Predstava koja je svjetsku premijeru imala 2010. u londonskome kazalištu Royal Court Theatre, a u Americi 2012. u off-Broadway teatru Barrow Street Theatre, najveći je svjetski kazališni hit u protekloj godini.

London Royal Court i dalje prednjači u prezentaciji novog dramskog teksta, ne samo mladih i neafirmiranih autora.

McPhersonova " Brana " praizvedena je u čuvenom londonskom kazalištu Royal Court 1999. godine, otkad je osvojila mnogobrojne europske (između kojih je i ona splitskog HNK), ali i broadwayske pozornice.

Nekadašnja kućna redateljica kazališne skupine Royal Shakespeare Company i kazališta Royal Court te suradnica londonskog kazališta Royal National Theatre u Zagreb dolazi sa suvremenom reinterpretacijom Strindbergove drame ' Gospođica Julija '.

" Ljepotica iz Leenanea " premijerno je izvedena u Town Hall Theatreu u Galwayju u Irskoj, a samo mjesec dana kasnije u Royal Court Theatreu u Londonu.

Royal Court Theatre i BBC uvrstili su je 2006. među 50 mladih pisaca koji će obilježiti sljedećih 50 godina u kazalištu Velike Britanije.

McPhersonova " Brana " praizvedena je u čuvenom londonskom kazalištu Royal Court 1999. godine, otkad je osvojila mnogobrojne europske (između kojih je i ona splitskog HNK), ali i broadwayske pozornice.

Svaki takav parfem ima ugraviranu krunu, jer kruna je oznaka da je to Official perfumer for Royal Court.

London Tradicionalno bogata londonska kazališna ponuda proteklih je tjedana prolazila u znaku Royal Court Theatrea i novoga hita Mouth to Mouth (Usta na usta) Kevina Elyota, mladoga pisca kojem su kritičari ispisali panegirike, drama o gubitku bliske osobe i osjećaju krivice koji nakon toga slijedi.

I Mouth to Mouth kao i drugi veliki ovosezonski hit, Royal Court Far Away Caryl Churhill, zbog velikog zanimanja publike igrali su dulje nego što je prvobitno bilo najavljeno i skinuti su s repertoara tek p roteklog tjedna zbog novih premijera koje čekaju svoje mjesto na scenama Royal Court Theatrea, kazališta posvećena novom dramskom tekstu.

Tri godine nakon londonske praizvedbe u The Royal Court Theatreu u Šibenik su stigle Kontrakcije mladog britanskog dramatičara Mikea Bartletta.

James MacDonald, redatelj premijerne izvedbe (23. lipnja 00., Royal Court Theatre, London), u jednom intervjuu tvrdi da je Sarah Kane obožavala glazbu, te ukazuje na činjenicu da se mnoge misli nadovezuju na tekstove pjesama Iana Curtisa (Joy Division), Elvisa Presleyja i, između ostalih, Tindersticksa.

Među dosadašnjim su dobitnicima Europske nagrade Anatolij Vasiljev, Eimuntas Nekrosius, Royal Court Theatre iz Londona za otkrivanje i promicanje mladih autora, Thomas Ostermeier, Raffaelo Sanzio.

Edinburgh Uz londonski Royal Court, kolijevka novoga dramskog pisca na Otoku nedvojbeno je edinburški Traverse Theatre u kojem su debitirali mnogi autori nove britanske drame.

Poduzeće je osnovano u Stuttgartu 1901. godine kao prijevoznik, te je u to vrijeme također djelovalo kao dobavljač Royal Court-u.

Doktorirao je znanosti o umjetnosti - teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2005., magistrirao dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti Univerziteta Umetnosti u Beogradu 1990., i diplomirao komparativnu književnosti, filozofiju i teatrologiju na Filozoskom fakultetu u Sarajevu 1985. Stručno se usavršavao na Tisch School of the Arts, New York University u New Yorku 1997. Kao Fulbrightov stipendist, zatim na European Academy for Culture and Management u Salzburgu 1995. (gdje je stekao diplomu iz kulturnog menadžmenta), zatim na Institute for Theater Anthropology, University of Copenhagen 1998., te kao rezidentni dramski pisac u Royal Court Theatre u Londonu 1996. sa stipendijom British Councila, i Le Chartreuse, Avignon, 1994. kao stipendist francuskog Ministarstva kulture.

Među njima je Royal Court Theatre, Carte Blanche Compagnia della Fortezza ili Theatergroep Hollandia.

London Royal Court, za sve koji se zanimaju za novi dramski tekst ključno mjesto londonskog kazališnog života, novu je sezonu započeo produkcijom Outlying Islands mladoga škotskog dramatičara Davida Greiga (njegov Mainstream vidjela je hrvatska publika na riječkom Festivalu malih scena).