ȑt m <N mn r̀tovi>

DEFINICIJA

geogr. dio kopna koji se pruža u more ili u jezero; hrid

ONOMASTIKA

top. (mnogobrojni odrazi u mikrotop. obalnoga područja i na otocima): Èrtec, Nȁrat, Nȁrt, Nárta, Nártice, Rȃt, Rátac, Ȑt, Ȑtac, Ȑtec, Ȑtina i sl.; (naselja): Dùgī Rȃt (Omiš, 3164 stan.), Vȇlī Rȃt (Zadar, 140 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *rъtъ: izbočina, usna (rus. rot: usta, češ. ret: usna)

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

rta, gruj, rtu, sounion, kamahameha, tinian, honshu, mrtovnjak, zaljev, stupišće, veli školj, hatteras, polebrnjak, nordkapp, savudrija, st- @, rtom, orud, ap, otočić

PRIMJERI U REČENICAMA