Nemam estetskih problema s tvornicama, tvornice mi nikad nisu bile ružne, a pogotovo ne ružnije od apartmanskog naselja.

Ne, nije samo prazni mrak crijeva upravljao svijetom u prošlim tisućljećima, nego i nešto drugo, skrivenije, ružnije i sramnije, pred čime je vapijući želudac dirljiv i opravdan, kao bol djeteta što ne dopire u svijest i stoga nikada prije nije moglo biti shvaćeno: u svijest naime dospijeva samo njemu slično, nešto nalik na samu misao.

Ili, da ružnije izreknem, ljudi imaju rok trajanja i brzo nam dosade.

To sam podnio, a onda sam otišao i u dvoranu za sudsku medicinu što je predstavljalo ružnije iskustvo.

JA NIKAD NISAM RUŽNIJE STVORENJE VIDIO

.. Bez pameti?.... goru izliku nisam mogla smislit.... izdala sam te.... tebe koji me cjeniš.... tebe koji me nasmijavaša... tebe koji s menom ideš u zubara iako se toga bojiš.... tebe koji mi svaku većer laku noć zaželiš... tebe koji mi dozvoljavaš da budem ono šta jesam... tebe koji mi se ne rugaš jer se rasplakat mogu i na reklamu... tebe koji me VOLIŠ... a zbog koga, ćega.... zbog NJEGA... zbog njega koji je to meni isto ućinio... nisam te prevarila kao on mene... nisam se mazila s NJIM... nisam se ljubila s NJIM... ali sve to sam željela tu noć... željela sam biti s njim... ljubit ga.... zašto to ućinila nisam?.... nisam sigurna u razlog... najviše sam se bojala da će me opet povrijedit... da će ljudi o meni okolo prićati ružne stvari... znala sam da te ne smijem izigrati... ali opet sam cijelu većer provela u njegovom društvu... trudila se slućajno ga dotaknuti... uhvatiti njegov pogled... zabavljala se... plesala... smijala... bila sretna... dok si ti kući spavao... znao si di idem... i nisi se ljutio... još si me nagovarao da idem... zabavim se... nisam znala da će biti tamo... jer o njemu nisam ni razmišljala... ali jedan njegov pogled bio je dovoljan da mi opet uđe u glavu... mislim oćito nikad nije ni otišao... samo je opet isplivao na površinu... ali zašto... pa zašto se ja NJEMU uvijek moram vraćati... zašto ne mogu se TEBI predat cijela... biti samo tvoja POTPUNO... i mislima i tijelom.... zašto?... jer s tobom mi je predivno... mnoge bi mi cure zavidile... mislim zavide mi... a ja opet tražim njega... i nebi mene bolilo sve to... da ti nisi tako dobar... da ti mene ne voliš toliko... i onda u 4 sata te noći dobijem tvoju poruku: mala samo mi javi kad dođeš kući, kiša je i cesta je skliska pa da znam, iako ne sumnjam u vozaćke sposobnosti Shumija (Lipoticina sestra). i nemoj mislit da nisam spava, ovo sam navija sat... to je bio lom... vidim Lipoticin, Najluđin i Shumijev pogled i pitanje: curo zašto mu to radiš, pa ne razumimo te, imaš sve šta poželiš, nemoj se ljutit ali ne zaslužuje te... poželjela sam propasti u zemlju od srama... gadila sam se sama sebi... htjela sam se istući... izlazim iz auta... i suze teku niz moje lice... za mnom izlazi Shumi... grli me... i govori: Zvrka ćine cure ružnije stvari svojim dećkima kao i oni njima, nisi ga prevarila fizićki, ali ućinila si još gore... to je ružno i jadno... ali sad moraš dokazati da si super cura s manama i vrlinama, a tvoja vrlina je svi znamo iskrenost i budi iskrena prema njemu... ili ga ostavi ili ili mu sve reci i ostani s njim ali onda budi samo s njim... a onog malog plavog (ne onog iz priće) zaboravi... i na kraju sam došla kući... i razmišljala... i zakljućila da mi niko ne može reći da ja njega ne volim i nisam zaljubljena... jesam... i zato sam odlućila ne biti tuka i reći mu sve... šta će nakon toga biti... hoće li me i dalje voljeti, hoćeli me i dalje htjeti ne znam... ali znam da zaslužuje istinu... a šta se tiće NJEGA... on će uvik biti moja prva ljubav... ali sad STVARNO mislim da je gotovo... mnogo puta sam to rekla ali ovaj put je i ON sam to priznao... a sad sve ostaje na njemu kad mu sutra kažem... volim vas sve i nadam se da vam nisam pala u oćima.... šaljem vam najveći poljubac

- Ovo što se dogaða veæ je davno viðeno, s tim što je ovo danas ružnije nego ono što je viðeno.

E, to je za mene ružnije od sve vaše netrpeljivosti prema homićima i to je zapravo homofobno, ne vaš stav o homoseksualizmu.

To je kada se čovjek sjeća ljepših stvari iz prošlosti, a one je ružnije zaboravlja.

Ljudi potisnu one ružnije stvari, zato kažu, Kako nam je lijepo bilo tada Uvijek je ono nekada bilo bolje.

A ti isti koje je zgrozilo i duboko povrijedilo i uvrijedilo to Zmagovo stoka upućeno svim Hrvatima (i Hrvaticama), pljeskali su ushićeno rukama kad je predsjednik njihove države njihove vlastite sunarodnjake tako jednako, pa i puno, puno ružnije, titulirao.

O " ukočenim " glavama i rukama zbog važnosti utakmice našu bi igru finije nazvali šahovskom, a ružnije i realnije " ziheraškom ".

Moguće da bi sve bilo i ružnije po mene.

NACIONAL: Jeste li prisustvovali sezoni 1958. kad je Dinamo osvojio svoje posljednje prvenstvo, sve do dolaska Miroslava Blaževića 24 godine poslije? Naravno, godinama nisam propuštao utakmice, tako da uz lijepe maksimirske večeri pamtim i one ružnije.

malo višlje si pročitaj što sam pisao o mladiću, no siguran sam da si pročitao tako da je još ružnije to što unatoč mojoj bezrezervnoj osudi njega i kompanije ti lažeš i insinuiraš dok istovremeno svaki zločin hr vojske opravdavaš i kada ti se na njega ukaže pišeš pizdarije, opet ponavljam nema razloga za brigu nagrada slijedi

Svi veseli, kako ćemo malo avanture doživit i po mogučnosti izači u Skitaći, prestiči koju grupicu.... Tako smo pričali Inot i ja, a Sebi ni dužna ni kriva pristane... Tak smo mi coastirali jako kratko i malo, vjerojatno puno prekratko da bi došli do onog suhozida ili putića, šta god je već ucrtano na karti i krenuli ravno gore... mislim ono, đungla je p. d. za ono žbunje tamo, a mi " tvrdoglavi Slovenci ", a još od toga 2 plavuše, ajme majko mila hahahahaha.... idemo mi, ne damo se mi, krečemo gore, bush, sve višlje i višlje sve dublje i dublje, bush, ruke krvave od trnja lica puna pajčune, prašine, majice, tajice se trgaju, a nikad kraja i sve gušće i ružnije, ma koji coastiring? -« BUSHING », to je ono, o ćemu se najviše pričalo u cilju, o bushingu, nema tog sugovornika koji navečer nije bar malo isprobao novu disciplinu u trekinga: BUSHING.... vidimo mi ne bu to sam tak, ali šta sad... nema nazad, isto nam je.... treba se popet i gotovo... ahhhh sranje izgubili smo dragocjene minute a na KT6 imamo limit do 16 h, a mi imamo još malo više od sat vremena.... a ništa

Na neki način čak se htjelo i ismijati to ime i da nikako ne bude izabrano jer je prijedlog bio ne Ulica Jurja Krnjevića nego Juraja Krnjevića kako bi ružnije zvučalo.

Bude li se nastavilo ovakvo " neriješeno " stanje, bojati se da bi se uskoro u Glamoču mogle dogoditi i ružnije stvari od onih proteklih dana.

No, hrabro interpretiranje povijesti, kada su ostali akteri ili umrli ili im nije do polemike, bacaju savim drugo, puno ružnije svijetlo na gospodina Dimitrovića.

Ružnije stvorenje od nje ne postoji, osim što izgleda ko da je prasici izasla iz guzice retardirana je i uz to jos i nepismena, pa sta da jos vise trazimo od toga???

Postoji li nešto ružnije od programskog koda u Times New Roman fontu?

U svom životu sam vidjela ljudi koji su zabranu približavanja (dobivenu za puno ružnije situacije od ovdje navedenih) tretirali kao lošu šalu i nastavili sa pristojnih 100 metara zlostavljat svoje žrtve, pa i do te mjere da su se odlučili i na kaznena djela unatoč zabrani.

ne znam je li ružnije kad cura može plesti pletenice od dlaka na rukama ili kad se vidi da joj rastu iste.

baš sam ti to htio reći, ali evo ispade da je i stvarno tako. sve nekako mislim da mi uspijemo najednom zahvatiti samo dio čitave istine, onaj koji nam padne tad na pamet, a vagali smo par mogućih istina. ali baš taj dan nas je nešto zanerviralo pa smo se odlučili točno za tu verziju. i tako, udri po praznoj slami. to tebi batakljune ide dobro, i tipkanje prije svega. problem nastane kad čoviku radi stalno samo jedan dio mozga, kao potjehu čeoni režanj; D zadužen za religiju, pa se triba upozorit da bi se doživljaj ili dio mozga mogli izlizat. mrzim vas sve, mogu se pritvorit da nije tako. vi ste niža rasa. a ništa ružnije od potjeha nisam u zadnje vrime vidio.

Milanović je očito samo još jedan Mickey Mouse hrvatske politike, još jedan iz plejade malih hrvatskih političara koji o svojoj zemlji govore što ružnije da bi sami ispali što ljepšima i važnijima.

Oblaci... lipo je bit u oblacima, galeb Jonatan tvrdi da je lipo iznad oblaka, ali ja znam da je ispod oblaka ružno da ne more bit ružnije.

Da, kreten sam, ali ovaj put sam i odlučio prerezati potpuno, jer je već bilo nekoliko puta da smo " ostali prijatelji ": rigo: pa se opet spetljali i svaki put je puklo sve tužnije i ružnije, odnosno trajalo sve kraće i zbog manje sitnice teže riječi i prekid trajao svaki put sve duži.

I što je moguće više ga uvrijediti, što je moguće ružnije ga pred javnošću poniziti.

To kod njega izlazi iz kategorije životnosti, osjećaja i mesa i prelazi u nešto puno ružnije i tužnije: D

Franz je sa prozora svoje sobe gledao Moldavu i sanjao daljine. " reče pjesnik " Herman Franza nikada nije shvatio, nije razumio njegovu izgubljenost u vremenu, nije znao pokazati očinsku ljubav, a Franz je skrivao svoju u napisano štivo i cijeli svoj život ostao vječni sin " " Zaboravi staroga, on je bio lud " reče mi blago najiskrenija ljubav moga života " Ne mogu zaboraviti Franza ni njegov bjeg od stvarnosti u metafore koje su bile još ružnije " " Mi smo na feriju.