Jer Luka je znao da će me povesti Pavelić, koji je mislio kako će to napraviti Alan a on je pak bio siguran kako je moju ružnu njušku vidio kod Pavelića u autu... nakon pol sata sreli smo se negdje na cesti za Drežnicu po kojoj se Alan vratio po mene

mi smo valjda jedine " životinje " na svijetu koje jedu više no što im treba, koje nemaju granice ni u čemu nego samo udri, pa dok ide... vezano za to dođe mi u sive stanice danas jedno razmišljanje... sjećate se zasigurno momenta, kada vas šupi određen osjećaj potrebe biti dobar, i onda odlučite da od ovog momenta prema svima ću biti ljubazan, fin, dobar, pomagati, biti uslužan, trpjeti... i tako to krene. čak se ufuram ono u to stanje, i ono neko ti digne živac a ti pa dobro - misliš - ajde biti ću ipak dobar i neću mu razbiti tu ružnu njušku... traže te nešto, a ti eto sa osmjehom na licu dadneš, a u sebi kuvaš jer tu stvar nikada ne bi posuđivao jer ti je jako draga, bitna i lako kvarljiva - a ako je skupa da ne spominjem. i tako iz dana u dan primjećuješ kako se pritisak i zahtjevi okoline sve više i više povećavaju, osobito ljudi kojima si često okružen, nekako dobiješ lagani dojam da baš ono imaju potrebu da te gaze, da ti uzmu sve što se da uzeti i sve što ti naprave riješe rečenicom: joj kako si ti dobar...; ma pljačka im mterina, kad je meni prekipjelo pa nevjerojatno je kako ljudi nemaju granice, kako imaju potrebu preko svake mjere uzeti sve što im se nudi pa makar im to netrebalo. jednostavno tako se lako naviknu na to da te mogu jahati koliko god i kad god hoće da ne povjeruješ a ako im slučajno odbiješ nešto nakon nekoliko puta što si im dao slijede čudni pogledi, beskrajne tračpartije okolo i rečenice poput: a koja si ti p.. da ma dajte ljudi pa gdje je tu međusobna solidarnost, razumjevanje, ono ok, dao si mi, učinio si mi, pa ako mi nije baš za glavu neću te tražiti svako malo da radiš nešto za mene rijetki su oni koji su ti zaista zahvalni, i kuže da ne treba iskorištavati tvoju odluku da se popraviš, budeš dobar itd... čovječe poslije takvog zlostavljanja kada se vratiš na " staro " stanje postaješ tri puta gori, tri puta škrtiji, nljubazniji, oholiji i sve ono što si bio u malim količinama sad si u velikim, i što je najbolje živo ti se j.. be za mišljenje i priče ostalih oni su te i naterali da budeš takav, oni su i učinili ovo od tebe, samo toga na žalost nisu svjesni... niti će ikada vjerojatno biti... kada pogledam nekad nekog čangrizavog tipa koji živi samo za sebe u svome svijetu, zazire od sviju, bježi od svakoga i ne otvara se definitivno nikome - totalno ga razumijem, i uvjeren sam da su u najvećem broju slučajeva to tipovi koji su bili fakat ono kaj se veli " duša od čovjeka " i vidi sad dokle su stigli... a zahvaljujući kome...? druga strana medalje je pak da nastaviš biti dobar do kraja svog mizernog života, gledaš kako te jašu, a ti se i dalj smješkaš i ponekad se onako po bontonu kulturno braniš: pa znate, ovaj oprostite, nije da mi baš previše paše... a čuješ odgovor: ma dobar si ti izdržat ćeš, još samo malo i tako iz dana u dan, i ja sam uvjeren da se čovjek nakon nekog vremena i navikne na to i neobraća preveliku pozornost nego jednostavno prepušta se sudbini " biti dobar " i gleda mirno kamo će ga to odvesti... ima to i dobrih strana, ponekad ljudi skuže da fakat previše ugnjetavaju nekoga, pa im bude žao, pa i oni počnu biti dobri, i tu već imaš skupinu dobrih među kojima je onda super živjeti i stvar fenomenalno funkcionira i svi su sretni... da to je recimo tako idealna situacija ali do koje treba vremena i vremena... žuljeve na leđima da ne spominjem uz beskrajnu količinu živaca, volje i ustrajnosti... a tko će znati koji put je bolji, i mogu li svi izdržati ovaj drugi...? živi bili pa vidjeli, probajte pa javite

I onda je još zaključa u kupaonicu pa nasadi svoju ružnu njušku na staklo.

Izgleda da ili oralno zadovoljava članove BBa ili je njezin Zvone jedan od gl.članova BB tima, druge opcije ne znam. ebote, pokvarena glupača koja samo cijele dane trača i oblajava, maltretira sve oko sebe, ružna je (da je, ebo vas sve koji mi sad počnete srat da sam ljubomorna, pa makar riskirala baniranje Ružna je Ima ružnu njušku, ružna usta, obrve, debele noge, biceps je kategorija za sebe, bez ikakvog ženskog struka, jedino što valja su te mišje oči i sise, ali ni to nije bogzna što Eto takvu je doživljavam otkad je ušla u kuću još sam se pitala kakav je to photoshop u reportaži bio kad nije ista osoba na ulasku.. daleko od toga da je neka lepojka, jedna prosječna cura, nije zadnji akrap, ali da je i zgodna je upitno, po meni.Jupitre jedna MP je može pojest za doručak po izgledu face, ali i tijela, zato joj i ide na živce), ne radi po kući, ne zna skuvat ručak (kakva je to dalmatinka u pm: confused:??), sere non stop nešto, radi face zbog kojih sve više sumnjam da ima i neki blagi oblik retardacije i takva, TAKVA osoba dobije nakon što je izbačena od strane gledatelja sa 70 % 50 000 kn, iako je u rangu s Valjetom i Mirelom bila po postocima, priliku za povratak u kuću (WHAT THE FUCK?), gusariju, vitaniju i povrh svega, nakon histeričnih ispada i svega ostaloga priliku za nekakav imunitet?

a Gotovina više kao simbol nepravde, sranja, izdaje, ovo, ono (ne mislim iskreno da bi on baš bio fit za to a čak mislim da ne bi ni pristao, on je ipak prije svega vojnik; al ' ajmo reć ' kad bude slobodan i ak će raja htjet, ja ne bih imala ništa protiv, pod uvjetom da si osigura pametne i stručne savjetnike, onda why not.... ak niš ' drugo veselilo bi me kak bi se ovaj žicer Mesić svaki dan žderal da mora gledat on TV čovjeka kojeg je pomogao osuditi itd. joj, to bi bilo sjajno; zamisli: 10 godina se lomi da ocrni Njofru, pa ne uspije, polomi se oko cinkanja RH i šire, pakiranja ovome i onome, ovom nabiju dvajst godina... i zamisli, izađe one day i postane presidente.... i onda - to ja sad zamaštavam, al sam ziher da bi tak ' nekak ' bilo - pozove ovog jadnika na kavu na Pantač, i niti riječi mu ne kaže u svezi njegovog laganja in the Hague, nego, ono, kako unuci, kako gospođa Milka i tak.. i onda ovaj jadan cigo izlazi van na kišu, pogureniji nego što je ušo ' reflektori bljeskaju, guranju mu mikrofone pod ružnu njušku, i pitaju ga: kako se osjećate, blabla... a on.. jadan bez riječi, ulazi u auto (ovaj puta svoj, nema šofera, nema fensi šmensi sranja, jer je zakon o benefic. već srezan, ružnjikava mu kći Saša za volanom) i tako ponižen i jadan odlazi u.. povijest..... joj, što bi guštala, uf....

Putem, uznemirava ga vozač autobusa; to njegovo lice, tu ružnu njušku kao da ga je već negdje vidio.

Facu vam ne želim pokazati, jer ne bi mi bilo drago, da ugledavši moje ružnu njušku, izgubim stečene virtualne prijatelje

Samo da bi vidio svoju ružnu njušku u novinama.

goodvibe Taj D. Rockefeler mi uopće ne liči na čovjeka, uhvati me jeza svaki put kad vidim tu ružnu njušku prikaži cijeli komentar

Ma di sam vidio tu ružnu njušku? Još jedan gutljaj.Fuj, odvratno

to što su njihovi istupi tebi iritantni, neopravdani i nakaradni u određenim slučajevima (ili uvijek?) je druga priča meni Jandroković kida živce, dovoljno mi je da vidim njegovu ružnu njušku al ne mogu tvrditi da taj čovjek mene maltretira