Često kategorizirane na rubu živčanog sloma, još češće izvan ruba suza (Kad žena u Almodovarovu filmu plače, to je dahćući, glasan, aristokratski događaj.), fragilne, a istodobno i snažne psihe da se mogu hrvati s tigrom (Mračni običaji, 1983.) ili roditi nasred autobusa u vožnji (Živo meso), Almodovarove žene (stare, mlade, majke, očajne kućanice, ljubavnice, glumice, kraljice trotoara, trudne časne sestre...) nalaze se u labirintu (uzavrele) strasti i cupkaju na visokim potpeticama tražeći smisao u svijetu punom prepreka.