Malo smo si proćakulali, poslikali land crack, tj. tri priča ide da se lik koji posjeduje imanje probudio jedno jutro 2008. i samo vidio ogromnu rupčagu u zemlji posred svoje zemlje.

Stari je sjedio na " svom mjestu " za stolom, pogledao me ispod naočala, zaklopio križaljku i rukom mi ponudio da sjednem (kao da se sprema saslušanje u Gestapo-u). - vidi, nešto bi se trebali dogovoriti... znao sam, generalno sranje. radi se o ozbiljnoj stvari čim moj tvrdoglavi Likota ne započinje rečenicu s " ja sam odlučio... ". nije da je nešto uveo obiteljski kult ličnosti, pa da je njegova prva i poslijednja, niti je ikada u životu nekakvu iole važniju odluku donio prije nego se dogovorio s mamom, barem onako potajice, ali je volio započinjati misao s tom rečenicom koja mu je davala na važnosti, izdizala ga u Glavu Obitelji. jebiga, geni su geni, i u ravnici kao i podno Velebita. - ajd, reci... - ja sam razgovarao s čovjekom i dogovorio se, pa kad imaš vremena da me odvezeš i da to riješimo... nije mi baš jasno što namjerava reći ta sjeda glava, pogledavam u pravcu Ženskog Roditelja nebi li na njenom licu pročitao ozbiljnost započetog monologa, a ona, samo se hladno okrenula prema sudoperu. vidim ja, po srijedi je neprincipjelna koalicija dogovorena u slučaju preglasavanja. - ajde, polako, s kim si razgovarao i što si dogovorio? - znam ja da ti imaš troškova, kredit za auto, pa ta kuća... grijanje je skupo danas, a vidiš kažu da će zime biti sve hladnije... - hej, Stari, daj da razgovaramo kao ljudi, što si i s kim dogovorio. - pa sa čovjekom, ovi što pravi grobnice... - jel ti to mene zajebavaš.. za koga grobnicu? - ja neću da kad umrem, pa da vi onda morate navrat-nanos kupovati neku grobnicu, pa to tamo tražiti... a ovako, ja sad kupim pa sam miran... ko zna kako će onda biti s novcima... to je sada dvi iljade... nek ima... slušam ja njega, pogledavam u Ženskog Roditelja, i sve ne mogu vjerovati da on to ozbiljno misli. koji mu je... jeble ga vijesti, hrvatska danas, otvoreno, zatvoreno, zasjedanja sabora, povrat duga umirovljenicima, mirovinski fondovi i ostale umotvorine demokracije na naš način, sjebu čovjeka na brzaka... - a ti si to, kao, zabrinut hoću li te ja moći sahraniti? ha, gore te ne mogu ostaviti, jedino da te balzamiram kao druga Lenjina, a onda moraš kupiti mauzolej... pokušavam sve okretati na šalu. vidim mu po očima da je ozbiljno mislio. nekako mi ne paše takav razgovor u pet popodne. ma ne paše mi ni u jedno doba. - nemoj ti sad meni tu Lenjina, znaš... ja sam odlučio i gotovo, kad me možeš voziti? " ja sam odlučio " eto ga na, Pater Familia. svaki je daljnji ozbiljni razgovor nemoguća misija, ajmo probati kroz šalu... - vidi, bio si privatno na pregledu, proljetos te držali u bolnici dva mjeseca na remontu, piješ tablete, paziš što jedeš, tlak ti je bolji od moga, šećer na normali, piješ one bezolovne sokove, one za dijabetičare. sad, jebe te godina proizvodnje i tu se ništa ne može, jel tako. po svemu sudeći sve to možemo odgoditi za neko ljepše vrijeme. vidiš da stalno pada kiša, onda će snijeg, klisko, gdje ćeš tamo gacati po blatu i gledati neku rupčagu. kad se malo proljepša ti dogovori s tim rakokopačem i ja ću te odvesti. jel u redu? - čuj, Stari, ima mali pravo... uključila se u razgovor, kao nezainteresirano, moj Ženski Roditelj. ajd, bar sam sjebo koaliciju, ako ništa drugo. nevoljko je pristao na novu pogodbu. odgodio sam, na nekoliko mjeseci, kupovinu te nesretne grobnice. nekako sam se, nakon svega, osjećao čudno. ne kao pobjednik, trijunfalno, nije to bio onaj osjećaj kao kad ga argumentima uvjerim da je u krivu. osjećao sam se kao da sam tom odgodom kupovine grobnice odgodio njegov odlazak. kužim ja, nije grobnica pogrešna investicija (ali nije ni neko ulaganje u budućnost). kužim ja, svi smo mi prolazni i jednom moramo otputovati s tom one-way ticket. kužim ja, jednog će dana moj Stari zatvoriti oči. sve ja to kužim, ali nekako...

Zamisli da naletiš na rupčagu u kojoj Ante obitava.

Ovako nisam bio oduševljen zamišlju, ali nisam htio Crnogorcu pokvariti zabavu, a i zagrebačkog prijatelja nisam davno vidio, pa su me svi troje uspjeli nagovoriti da svrnemo na kratko u tu rupčagu.

Drugi misteriozna stvar koja je zadugo okupirala moždane vijuge Panovićevih susjeda, i šire, odnosila se na pitanje izvedbe tog prilično velikog građevinskog zahvata pošto nitko, ama baš nitko nikada nije iznutra čuo zvuk koji bi dao naslutiti da tu uopće neko živi, a kamo li da renovira diluvijalnu rupčagu.

Prije ovog osvrta citirao bi pojedine komentare naših čitatelja na tekst objavljen na ovom portalu pod naslovom: Vlastitim sredstvima rupčagu pretvorili u najsuvremeniji trening centar koji mi je poslužio kao povod za ovu kolumnu.

Gonite se u rupčagu iz koje ste ispuzali.

... ne bu dobro. 100 metara od doma, na putu do busa sam nagazila u neku rupčagu na nogostupu (točno ispred Ekonosmkog faksa) i raspala se koliko sam duga i široka U pola 7 ujutro još je debeli mrak, osvjetljenost slabašna, a ni ja noću ne vidim najbolje.

Ne znam gdje je Marin bio 1997,98,99 kada je počeo proces mirne reintegracije nakon okupacije Hrvatske Baranje 1991 od strane Četnika.Znam samo da tada nije bio u Belom Manastiru kojega ovako javno prezentira kao najveću rupčagu na svijetu, a što ljude koji žive ovdje od rođenja itekako vrijeđa.Tada smo se počeli vraćati iz progonstva i nailazili smo na svakakve situacije u našim domovima, domove koje smo napustili silom od strane Četnika 1991. Te iste domove je trebalo obnoviti, trebal o je zaposliti ljude, trebalo je pokrenuti život u gradu koji je tada izgledao poput prosječne Palanke.

I napravi mi rupčagu na mjestu gdje rupčaga ne bi smjela biti.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - Javio se vehabija iz Saudije, Tvoju rupčagu od države bi trebalo zauvijek zatvoriti.

Nakon onog cik-cak trčanja u pognutom položaju, nakon nekih dvjestotinjak metara, bacim se u neku rupčagu za njima, kad samo pljus u vodu do gležnja.

Moj nemre radit niš sam jer imam rupčagu između petice i trojke pa mi steže žicu koja povezuje trojku i šesticu, neće to niš samo ić: rofl:

ovo smrdi gore nego jakuševac kako je moguće bit u mirovini i istodobno primat plaću? kako to da ovdje nema niži časnika ili dočasnika koji su to ostvarili? svi su sve znali i naravno kod nas je sve po zakonu sad treba naplatit štetu od onih koji su izmislili taj zakon i onih koji su ga izglasali jer je očito da zakon ne da ima rupu već ima crnu rupčagu koju su pojedinci koristili i usisavali u svoj đep

Zub je otvoren, i teško mi je i jesti jer mi sve upada u tu rupčagu, pa ja to onda čačkam van, mada ne znam koliko je djelotvorno to čačkanje...

Po povratku u rupčagu od rodnog gradića, Ward angažira i mlađeg brata Jacka (Zac Efron), opčinjenog trashy plavušom Charlotte (Nicole Kidman).

NE TREBAM RUPČAGU NEKOGA-NEČEGA NITI RAZJAPLJENE KURVARSKE RALJE.

tako i tako svi smo doma i opet se zavučemo svak u svoju rupčagu, ne radimo ništa zajedno. život je dosadan, i bezvezan, čak i kad su praznici. ljudi su depresivni. i dosadni. prije je bilo bolje.

Zato ga ne dam ni na cestu ni u onu rupčagu u kojoj je životario, nego će lijepo ostati sjediti tu dokle god želi.

A, jes me danas dobrano prosvijetlilo-ozračilo drito kroz ozonsku rupčagu (koja je, kažu veča od kanala čitava i blatnjava..) Mali iz ŠI opsss.... OK - Pavle Splitski, pa koja ti ono fora " mali ti u gačama? " jbt.ko da neznam, pa mi sada još i ti moraš taložit negativne konotacije, te ču još u slučaju napada kompleksa morat nosit neki uzi, mali.... samo nemoj da te prevari, jer kod nas ti se kaže, ak je već taki, da je tehničar bar, e tada znamo, o kojim se otprilike gabaritima radi.Ali nebih ti kvario veselje i rekao što su to znastvenici otkrili jubilarne 1874 g. u Marseju. (čik pogodi, tko će prvi na google?) A, mala kaj veli?

p. s. ako brzo ne priznaš da se voliš praskat ' u guz, objaviti ću onaj fimić gdje se vidi kako ga primaš u gorenavedenu rupčagu

Snimit ću tu rupčagu po danu kad uskoro krenem.

Putujući kroz Australiju par puta sam prošao pored rudnika, a jednom sam primjetio samo ogromnu rupčagu u zemlji, duboku barem 50 metara, površine od par nogometnih igrališta.

- dragi, da li bi ti bilo teško ponijeti moje cipele kod šustera? pitala je mazno Moja Svjetlost U Tmini. kakvo je to pitanje, kao da od mene tražiš da perem kosu ispod Viktorijih vodopada, mislim, ne volim kada mi se nešto naređuje, ali, zaboga, šuco mi je preko puta, cipele nisu stari ormar od hrastovine, a ni ja ni ti nismo na« dobar dan »pa da jedna banalna potreba za šusterom zvuči kao nemoguća misija. sreća tvoja, ljepoto, pa sam se nervozu izgubi negdje u ona tri sata sna, inače... - naravno da mi nije teško. koje cipele? - one nove - one što si kupila prošli tjedan? šuze od 600 kuna (500 rekla bi Moja Svjetlost U Tmini, nevjerovatno kako muškarci i žene različito zaokružuju cifru od 589,99 kn) stare pet dana i nošene pet sati doslovno su pukle po šavu. - vidi, lutko, zakonski takve se cipele mijenjaju za nove, ne popravljaju se. to je roba s greškom i treba otići u trgovinu i tražiti nove, kužiš? - a, jel bi mogao ti, tebi je trgovina pod nosom naravno da bi mogao, meni je trgovina pod nosom, a i volim istjerivati pravdu. ulazim s pokidanim cipelema u trgovinu, pozdravim ko Medo iz dječije pjesmice (bila ona u lektiri ili ne) i vadim šuze iz vrečice prodavačici s namrgođenom facom. ja: kupili smo ovdje cipele prošli tjedan (pokazujem račun), pukle su (pokazujem rupčagu na cipeli) pa bih vas molio da mi zamjenite za nove ona: da, pukle su (gleda u rupčagu), znate to se može popraviti ja: naravno da može, ali ja neću da mi popravite nego hoću nove, ipak ovo nije sekn-hend-šop. ona: ako baš inzistirate (naravno da inzistiram), ali nemamo više tog broja, morate doći slijedeći tjedan, poslovođe nema, znate u Italiji je ne prezentaciji nove robe, pa kad dođe dogovorite se ja: a što da nosi tjedan dana? (ima cipela ko u priči, ali ne dam se otjerati) može li mi zamjeniti neko ko ga mijenja ona: pa, znate, niko ga ne mjenja kad se vrati idući tjedan ja: a što ako se ne vrati? ona: (zbunjeno) vratit će se ja: odkud znate, što ako pobjegne s ljubavnicom, ako se razboli ili nedajbože umre, neću dobiti cipele dok ne pročitaju njegovu oporuku ili ona: neće se razboliti ja: sigurno, imate njegov zdravstveni karton ona: (vidno iznervirana) rekla sam vam dođite idući tjedan, sad vam ne mogu pomoći. ja: hvala i doviđenja, još se vidimo danas-sutra odlazim tržnom inspektoru i prijavljujem slučaj, službeni zapisnik i potpis oštećene stranke, neka se nađe. vračam se u firmu, pronalazim u imeniku istu trgovinu u Metropoli. zovem. javlja se ljubazni ženski glas, opisujem Slučaj Cipela i molim za pomoć. na žalost, iako se trgovine zovu isto (i prodaju isti asortiman) nemaju ništa zajedničko (osim što je i njihov poslovođa u Italiji), svaka je priča za sebe, ali da mi se to dogodilo kod njih, cipele bi odmah zamjenili (kakva pasija sreća živjeti u provinciji). više nisam niti ljut, sve mi je nekako tragikomično. pozivam se na zakon, udrugu " Potrošać ", tržnog inspektora, medije i dobivam telefonski broj uvoznika. bingo okrećem broj s 01 i tražim direktora, dosta je bilo zajebancije. javlja se tajnica, logično, uvijek se javljaju ta divna stvorenja spremna, kao psihijatri, mirno saslušati što nas tišti. direktor je u Italiji, na prezentaciji nove robe, ali ako može kako pomoći pa pokušajte ispripovjedam slučaj od Poncija Pilata na ovamo, prispomenem zakonsku obvezu, inspektore, medije i nadodam kako namjeravam šuze spakovati u kutiju i poslati proizvođaću u Italiju pa nek vidi što mu se prodaje po Lijepoj Našoj (to mi je bio poslijednji as iz rukava, ako me prebace na nekog drugog ostat ću bez materijala za prijetnju). ljubazno čeljade s druge strane žice zamoli me za strpljenje i obeća javit će se do podne. javit će se vražiju mater, za tjedan dana upadam u radnju sa spacijalnom policijom i plijenim šuze, nema druge. podne i minut, zvoni telefon, nepoznat broj s 01, tajnica ona: zvao je direktor iz Italije i rekla sam mu što vam se dogodilo. prenio je to poslovođi iz vaše radnje. mislim da je ovaj već nazvao svoje u radnju. odite tamo s cipelama i računom i uzmite nove. ja: (ustiju razljapljenih ko tunel Mala Kapela) hvala puno, imate čokoladu kad dođem u Metropolu (idem danas put metropole i nosim čokoladu, onu veliku od lešnjaka). odlazim ponovo u trgovinu. na ulazu odbor za doček. namrgođena prodavačica s namještenim osmjehom hineći ljubaznost svečano mi uručuje nove cipele, isti model, isti broj. i metalnu žlicu za cipele, kamata za čekanje.

Na ovim prostorima je jako teško progurati bilokoji projekt koji je: - dugoročan - isplaniran - da ima nekakav cilj i viziju - koji nema kamen temeljac, ili barem nekakvu rupčagu, ili nešto što svjetluca a visoko je

Prvo što smo uočili je stvarno lijep aerodrom što nas je malo iznenadilo jer smo očekivali nekakvu rupčagu.

Po mom dubokom uvjerenju, nema te kritične mase koja će zakotrljati lavinu i sve licemjere ovog svijeta pošalju u rupčagu iz koje se neće iskobeljati nikad...

@ Osvetnik Sjećam se kad sam bio tamo u jednom hotelu, izašao sam na balkon zapalit cigaretu i gledajući u tu ogromnu rupčagu (stvarno su brzo sve raščistili) dođe mi neki Amer s pričom da su oni to sami srušili bla, bla, bla rekao sam mu da mi je žao i da o tome ne znam pouzdano ništa, kao što i ne znam (a tamo mi je i bolje šutjet, nisu baš ovako tolerantni kao mi i što ja znam uostalom tko je ta osoba), ali znam da Hrvatska može imati korist od članstva u NATO-u, imaš od Vukadinovića onu knjigu, euroatlanske integracije tako nešto, samo treba bit pametan.

Zašto danas imam rupčagu od 4 h na faxu

I onda smo mjesecima usporavali na tom krateru da bi se sjetili tek proljetos pokrpat tu jesensku rupčagu sa tada već toliko utabanim šoderom da su morali nanositi novi sloj istog.