Početkom 1990 - ih ovaj je procvat izdavaštva novog tipa - neovisnog, nedržavnog - zajedno s povlačenjem duge ruke sovjetske cenzure označio početak novog doba u ruskoj književnosti.

Autorica pritom, kako kaže Andrea Meyer-Fraatz u recenziji knjige, dokazuje " ne samo sjajno znanje o suvremenoj ruskoj književnosti nego i veliko teoretsko i metodološko umijeće.

GRIN RUSKA FANTASTIČNA PRIPOVIJETKA prema prijevodu Petra Vujičića priredila Irena Lukšić priče - Gogolj: Portret; Turgenjev: Pjesma pobjedničke ljubavi; Dostojevski: Bobok, Andrejev: On; Grin: Moć nedokučivoga Fantastika u ruskoj književnosti novijega vremena ima izuzetno značenje.

Feminizam se u suvremenoj ruskoj književnosti rijetko nudi kao tema od prvorazrednog značenja (spomenimo tu, na primjer, dramu Ljudmile Petruševskaje Muška zona koja dekonstruira falogocentrizam), ali niz iznimno uspješnih spisateljica ističe se danas kvalitetom svojih uradaka i nemalom produktivnošću.

To se vidi i iz ovog (hrvatskog, op.a.) izbora.U prvoj priči odajem počast ruskoj književnosti, u drugoj priči odajem počast jednom specifičnom apsurdističkom japanskom žanru, i u zadnjoj (' Jabuke ') odajem počast Kafki i modernoj književnosti.

Kad pišem o ruskim autorima o poeziji XX. stoljeća, time se bavim uglavnom na engleskom za engleskog čitatelja, koji vrlo malo zna o ruskoj književnosti.

U neku je ruku ideja o ruskoj duši reduktivna čak i u odnosu prema ruskoj književnosti i kulturi; ona ne obuhvaća njihovo bogatstvo, njihovu izvornost i različitost.

Riječ je o važnosti tjelesnosti i gestualnosti u Gogoljevu opusu, a zatim i u cijeloj devetnaestostoljetnoj ruskoj književnosti, te značenju carstva tjelesnih znakova za današnjeg čitatelja Jasmina Vojvodić, Gesta, tijelo, kultura: Gestikulacijski aspekti u djelu Nikolaja Gogolja; Disput, Zagreb, 2006.

Voditeljica tribine Miljenka Buljević sa spisateljicom će razgovarati o ruskoj književnosti, Bulgakovu i Gorkom te pulskom sajmu knjiga.

Takvim i sličnim pitanjima o važnosti tjelesnosti i gestualnosti u Gogoljevu opusu, a zatim i u cijeloj devetnaestostoljetnoj ruskoj književnosti, te značenju carstva tjelesnih znakova za današnjeg čitatelja, posvećena je knjiga Jasmine Vojvodić Geste, tijelo, kultura.

Nakon objavljivanja njegovih najznamenitijih djela (najprije zbirki pripovijesti maloruskoga i peterburškoga ciklusa, a zatim komedije Revizor te romana Mrtve duše) Gogolj je proglašen ocem ruske proze, tvorcem realizma u ruskoj književnosti (s osobitom darom za realisti č ku satiru), piscem koji je emancipirao rusku književnost od zapadnoeuropskih utjecaja te je usmjerio u pravcu koji ć e joj polovicom 19. stolje ć a osigurati č elno mjesto u europskome i svjetskom književno-kulturnome kontekstu.

U ruskoj književnosti, kaže Woolfova, pisci tako različiti poput Dostojevskoga, Tolstoja i Ä ehova, usredotočuju se na priču o duši: ÂťTe priče uvijek nam pokazuju afektaciju, pozu, neiskrenost ⠀ neka je žena uletjela u lažan odnos; neki je muškarac zastranio zbog neljudskosti svojih okolnosti ⠀ duša je bolna; duša je izliječena; duša nije izliječena.

Drugi je kontrast između života u kući i njezinu okruženju i Âťbezdomnoga životaÂŤ duše ⠀ kontrast postavljen u samoj ruskoj književnosti.

Značajna su mu djela o ruskoj književnosti i njezinim vezama s hrvatskom.

Kao primjer možemo spomenuti tekst Nikolaja Fjodorova O savremenoj ruskoj književnosti, objavljen u Vijencu 1923., gdje autor povišenim tonom daje do znanja kako su u kaosu umuknuli veliki stvaraoci ruske umjetničke riječi:

O ruskom književnom tržištu i trendovima u suvremenoj ruskoj književnosti na ovome linku govore protagonisti ruske književne scene.

U Višneveckajinim tekstovima, kao i u tradicionalnoj ruskoj književnosti, muški svijet poslovnog uspjeha supostavljen je ženskom svijetu empatije i nježnosti.

Tako su u ovom broju sa svojim prilozima prisutni ruski autori: Zinaida Linden (Sirena), Dmitrij Prigov (Samo moj Japan), Oksana Robski (Casual), Roman Senčin (Govedska koža) i Ilja Stogoff (Kamikaze), a o stanju u suvremenoj ruskoj književnosti u tekstu Ruska književnost danas: jedan pogled piše Irena Lukšić.

1) Tekst sam nudila u vrijeme izrazitog animoziteta prema ruskoj književnosti (1992 - 1994).

Libreto je vrlo konvencionalan klasični ljubavni trokut u kojemu je glavni lik suvišan čovjek, odmetnik iz društva, toliko prisutan u ruskoj književnosti 19. stoljeća oplemenjen ljepotom Puškinova pjesničkog jezika.

KNJIŽEVNOST - O suvremenoj ruskoj književnosti, središnjoj temi Frankfurtskog sajma knjiga, u nas prilično nepoznatoj i neprevedenoj, piše SONJA LUDVIG

Ako želimo promotriti stanje u ruskoj književnosti posljednjeg desetljeća, morat ćemo se osvrnuti do sada već dalekih šezdesetih, kad se rađa ruska underground literatura koja forsira odnos negiranja literarne angažiranosti.

Naime, premda su obje najmoćnije ruske nagrade Booker i Nacbest (Nacionalni bestseler) novčano vrlo izdašne (prva 500.000 rubalja, druga 10.000 dolara) te medijski vrlo dobro tretirane, u konačnici ipak izostaje spektakularna slava (pogotovo međunarodna) i autoru, i izdavaču kao i ruskoj književnosti u cjelini.

Ta knjiga, uz također osuđene rasprave Azadovskoga o bajkama i ruskoj književnosti bitno su utjecale na autoričin izbor buduće profesije - istraživanje folklorne (usmene) književnosti.

Hommage je to autora u jednom djelu i prekrasnoj ruskoj književnosti koja ima nebrojeno primjera tragičnih raspleta takovih radnji.

Emigranti prvog vala bili su predstavnici dorevolucionarne književnosti, tradicionalisti, modernisti i eksperimentatori, ljudi navikli na širinu i dubinu duhovnog (i zemljopisnog) prostora, promotori ideje o velikoj ruskoj književnosti i mita o ruskoj duši, dok je treći val (70 - e godine) otkrivao zatrtu avangardu i inspirirao se njenim umjetničkim postupcima.

Mnogi ruski muškarci teže, ne toliko tom etničkom utjelovljenju slike seljaka, u ruskoj književnosti često opisanog kao podjarmljenog i obespravljenog, već više u smislu slobode i nezavisnosti Kozaka.

Jasmina Vojvodić dokazuje svojom knjigom ne samo sjajno znanje o suvremenoj ruskoj književnosti nego i veliko teoretsko i metodološko umijeće.

»Svi smo mi izašli iz Markovininih lutaka«, rekao je jedan naš poznati redatelj, namjenjujući mu u hrvatskom lutkarstvu s pravom mjesto koje je Gogolj imao u ruskoj književnosti.

Zbornik propituje odnos prema konkretnom problemu u ruskoj književnosti i kulturi te prema drugim kulturama u našoj suvremenosti, uvažavajući to da dani problem zauzima važno mjesto u istraživanju drugih znanosti kao što su antropologija, sociologija, povijest, psihologija i dr.