sto reci... nekad osjecam da je zivot tako proklet.. doslovce... ne mozemo ocekivati da je to poput laganog koracanja po crvenom tepihu i sve ti se cini idilicno.. bas kao pogled kroz ruzicaste naocale... idila... totalno savrsenstvo.. postoji li savrsensto uistinu ili je to jedna obicna, isprazna rijec koja postoji cisto da bi se samo izgovarala a ne prevodila u stvarnost?? znali su mi govoriti da tezim savrsenstvu.. da pokusavam poboljsat ono u cemu nisam dobra i dovedem to do boljitka, do nekog napretka, dok prakticki ne postane zaista savrseno.. bez mane... ali je li to moguce?? koliko sam puta naletjela na ljude koji su mi izgledali da imaju jednostavno sve.. izgled, posao, ono sto zele, partnera, karakter, uspjesni su.. i doimaju se sretnjima.. ali u tome me uvijek nesto kopkalo.. ne vjerujem u savrsenstvo.. mislim da sve na svijetu ima manu... nesto sto nedostaje.. nema covjeka koji ima sve... moze imati sav novac svijeta, ali je li on psihicki sretna osoba? mozda, ali pretpostavimo da ne.. onda taj novac nema nikakav smisao... idila u kojoj zivi, sa je svakom obicnog smrtnika.. svi bi mi htjeli imati komotan zivot, potstai popularni, imati ono sto ugledamo, sto zelimo, dobijemo sto nam se prohtije... ali neznamo kako je biti takva osoba... mislim da svatko od nas ima viziju savrsenog muskarca ili zene.. ja ju osobno imam... uf crna kosa, zelene ili plave oci, punije usnice... dooobrooo građeno tijelo.. jake ruke... pravilnih zubi i lijepog osmijeha.. dobar i iskren... posten.. pametan... ne znam zasto uvijek naletim na nekog sasvim suprotnog... takav netko ne postoji... moze imat izgled koji ja trazim kod decka, ali ne vjerujem da bi karakterno bio ono sto zelim i trazim.. ili obrnuto.. zato volim male nesavrsenosti.. one mane koje osobu cine privlacnima.. ja osobno sam svijesna svojih nedostataka i pomirila sam se s njima.. hm, ajmo reci koliko toliko pomirila... ali prihvacam se takva kakva jesam.. nisam građe 90 - 60.90 jer nemam takve proporcije, mozda nemam pravilan nos ili kilazu kakvu bi mozda trebala imati.. neznam.. o sebi samoj ne mogu suditi... ali znam sve svoje mane.. sto imam, sto mi definitivno nije adut.. svijesna sam svih svojih sposobnosti.. znam sto mi ide losije, na cemu trebam raditi.. i zato volim one najteze stvari vjezbati.. jer ih neznam... i zelim ih poboljsati.. nisam savrsena niti se takvom smatram.. a niti cu ikada biti... i nije mi nimalo zao.. oni koji me vole i koji ce me voljeti nece gledati tu neku idealu vec ce cijeniti moje mane i vrline, prihvatiti me onakvu kakva jesam, a moj decko ce me prihvatiti sa svim mojim fizickim nesavrsenostima.. cijenit ce me takvu.. ne vjerujem u savrsenost... to ne postoji.. nedostizna je, a oni koji joj previse teze mogli i biti razocarani.. a i to utjece na samoga covjeka.. ne postoji savrsen covjek, posao ili zivot.. svakome nesto fali.. i toga moramo sami postati svijesni.. da bi i nama samima bilo jednostavnije i da bi prihvacali stvari i situacije takvima kakve jesu doista... nesavrsene...

Probaj skinuti svoje ruzicaste naocale s vremena na vrijeme.

Probaj se opustit i uzivaj;) ovo su naocale samo za tebe - svijet je ljepsi kroz ruzicaste naocale:))

Ali ako skines te ruzicaste naocale kroz koje gledas na nasu HR stvarnost mozda ces vidjeti da su svi oni normalni i strucni shvatili da bas i nemaju prevelike izglede protiv tadasnje politike, lobiranja, prijatelja iz interesa koji su postavljali ljude na celne pozicije (ne samo u sportu).

Kako uopce reagirate pod pritiskom? jel ste se kad zesce posvadjali? vjerujem da ne jer gledas taj vas svijet kroz ruzicaste naocale.

free to fly.... jos uvijek si/dvije su strane danasnjeg dana tu duboko/jedna uzrokuje drugu... u meni.../dode vecer i s njom taj osjecaj... u mojim snovima.../s jutrom se opet budi vracas se svakim/a danju se skriva... jutrom s prvim oblakom,/no vrati se-opet. zivis svake noci/vjerujem da ako nesto jako zelis, s najsjanijom zvijezdom../ta ce ti se zelja i ostvariti... ali ne.../nekad je tesko zeljeti zbog njega... nema snage ni da/straha. sama/straha od svijeta oko sebe... sebi to priznam.../kad se osjecas malo tako si blizu/kao mrav medu slonovima a tako daleko./tesko je ista zazeljeti i nadati se... htjela bih da/dode da places... se prepoznas/zivot uci da vjerujmo samo sami sebi u ovim rijecima,/no moje oci jos uvijek ocekuju samo dobro ali kako/i usi cuju samo lijepo od drugih... kad me ne razumijes.../no onda se dogodi da ti se ta ocekivanja dva smo svijeta/sruse u trenu ali slicniji/i shvatis da ne mozes uvijek imati povjerenja u sve... nego sto znamo.../dogodilo se puno puta, uocavam tu slicnost/no slijepo i dalje gledamo kroz ruzicaste naocale... a to nas vjerojatno/i tada se neizbjezno javi trenutak kad se osjecas slomljeno... i razdvaja./bez krila... kao i svi ostali. u zadnje vrijeme kao da/no uspijes naci snagu u sebi si ti ja,/i na kraju vidis da ipak imas krila a ja ti.../i da mozes sve proletjeti.... samo treba dignuti pogled k nebu ne znam/nades snagu u sebi hoce li se ikad ova/i krenes dalje zelja ostvariti,/no ocajnicki trazis ne znam nista/topli zagrljaj koji ce ti pokazati jer sam samo/da imas jos nekog osim sebe jedna osoba/da nisi sam..... koja ti nista ne znaci./da postoji netko ili mozda ne dopustas to.../tko ti nece zeljeti srezati krila kao ja sebi.../i baciti te na zemlju htjela bih znati o cemu/nego pustiti da letis visoko mislis.../sretan jako.../s osmijehom na licu ali ne mogu..../i s onim pravim, lijepim pogledom a mozda i ne zelim.../na svijet i ljude oko sebe.... nikad nisam/postoji li takva osoba osim nas samih.... shvacala/i s druge strane, mogu li ja niti cu shvatiti nasu/ikome biti takva osoba.... situaciju.../dalek si mi..../a nekada tako blizu./da znas/kako su boljele/tvoje rijeci/a nisam ih ni cula/a ti ih nisi ni izrekao.../meni. /

Samo eto zivimo u kapitalistickom drustvu pa povremeno osjetimo obvezu da skinemo ruzicaste naocale i pocmemo se nervirati oko novca.

skidam ruzicaste naocale i slusam purpurnu kisu..

Cuj, mene zivot i nije bash mazio, te ruzicaste naocale sam izgubila nekad davno, usput, a i mast mi je taj isti zivot istopio, pa ne znam bash sto da ti kazem na zadnji pasus.: D

ma mislim da to nije stvar para.. cure u tim godinama svijet vide kroz ruzicaste naocale. njima je on neki umjetnik, i strasno su polaskane sto se legendarni " jura " uopce zanima za njih i zaludene su njegovom glazbom, itd. mozda su ove od 17 bile s njim zbog para, al ove od 14... cisto sumnjam

Lijepo je imati zataknute ruzicaste naocale i vjerovat da je sve uredu i da ce sve biti uredu.

Kej gleda zivot kroz ruzicaste naocale vjecno nataknute jer:

Okolina je onakva kakvu je slozimo, ako imate ruzicaste naocale kako primjecujete sivilo?

I ne, ne razmisljam kroz ruzicaste naocale.

Jeeh onda na scenu stupam ja i moje ruzicaste naocale..

Mislim da je ovo posve tacno, jer koliko ja god mislila i uvjeravala sebe kako smo mi stalno nesto bili u kontaktu i kako nam je super zajedno, tj. i njemu samnom a ne samo da ja to tako vidim kroz ruzicaste naocale, ipak mislim da je bas to to.

hej andjo draga. sve stoji sta si rekla... a moje misljenje je da nema idealne veze. ja mislim da smo previse drukciji i da kad tad naidjemo na nepremostive razlike koje su ruzicaste naocale nekad sakrivale. jedni se pomire sa sudbinom i ponekad jos zatvore oci i mastaju o princu u nekom alterntaivnom svemiru, a drugi tragaju za princevima i dalje... pitanje je samo koliko se trudimo biti sretni i izvuc najbolje od nas i veze. bez truda svaki princ ce kad tad ponovo postat zabac. (ana 06.05.2008., 09:18:00)

Onda vise nikom nikad necu dopustiti da mi ismijava moje ruzicaste naocale, vise nikom necu dopustiti da mi pametuje i mudruje oko toga.

Neki ce reci da zivim u nekom svom filmu, i da ga promatram kroz ruzicaste naocale.

(nismo vise samo nestrpljivi, vec i deprimirani... dobro, ne moras bas uzeti i ruzicaste naocale, ali malo ipak oboji...:))

ni ja ne gledam kroz ruzicaste naocale, znam samo da volim vise nego prije, opustenije, zadovoljnije, nemogu ti to opisati: kava:

da, stoga domaca politika uspjesno stvara averziju stranom kapitalu, a i bilo kakvom domacem poduzetnistvu od zelje da dodje i pohara zemlju. dobra taktika, krajnje inovativna moram priznati. ajmo toliko spalit zemlju da nitko ne pozeli ju poharati. genijalno. naravno da ne dozivljavam kapital kroz ruzicaste naocale, on je sila koju treba kontrolirati. prikaži cijeli komentar

A ako je netko uvrijedjen, taj ili gleda kroz ruzicaste naocale ili je jedan od onih koji piski na javnom mjestu

I bas kao sto nikada nebih zivjela sa svojim psihicem, roza je kod mene uvijek prisutni akcent, nikada boja cijele sobe, obleka od glave do pete ili gledanje svijeta kroz ruzicaste naocale.

1. onaj koji gleda kroz ruzicaste naocale (flufy new age nastao distinkcijom od mnogih religija)...

Ujutro su dosli zapravo LOSI brojevi nezaposlenosti ali su ih u Marketu malo promotrili kroz« ruzicaste naocale »i« obrnuli »u dobre.

Na zalost neke pripadnice zenskog spola kojima je tesko u zivotu, grijese kad ta vremena prije feminizma gledaju kroz ruzicaste naocale i misle si pa kaj, oprat cu muzu noge ak ne moram rintati ovako kao sada, zonglirati karijeru, djecu, kuhanje, spremanje i slicno

Da bih voljela da gledam na zivot kroz ruzicaste naocale - voljela bih

Ocito nisi bio u duljoj vezi;) (dakle ono, kad zaljubljenost i ruzicaste naocale nestanu: D)

Prema tome budi spremna na sve i nemoj takve stvari gledati kroz ruzicaste naocale..... buci buci ba.... jer su djeca puno vise od toga i samo jedno kratko vrijeme buci buci ba...