Da su se bolje ponasali prema meni, ne bi toliko patio i ne bi se sažaljevao u osmom razredu, 1. srednje, alidijelom i u 2. Da su onda stvari bile drugacije, ne bih sad morao kupiti izgubljene djelice sebe razasute posvuda, ne bi se s tugom, ljutnjom i razočaranjem prisjecao proslosti i osnovne skole, ne bi najbolje godine svog djetinjstva proveo u očajanju, neshvacenosti, tuzi, bijesu, samosažaljenju....